Ockey...
Odlučih ponovno napisati post...
U zadnje vrijeme se toliko toga događa a opet...Ništa se nije promijenilo...Ili je bolje da kažem Nitko?
Imam osjećaj da se svi osim mene pomiču prema naprijed a da jedino ja stojim na mjestu...
Ne znam, mislim da me guši hrpa ljudi oko mene...Svi oni znaju što je dobro za mene...Čak i bolje nego ja...Naravno...
Mislim da preveliku pažnju dajem potpuno nevažnim osobama koje tu pažnju ne bi smjele dobit, a da zapostavljam ljude koji to nisu zaslužili...Sve je tak jebeno spetljano...Neki bi to nazvali odrastanjem, ali...Koji je smisao života ako se meni neda dalje živjeti s nepunih 17 godina? Mislim, imam relativno sređen život, imam roditelje koji me vole, sestru koja mi je i najbolja frendica, osobe koje su uz mene...Pa zašto onda jednostavno ne mogu biti sretna? Zašto se onda ne mogu rješiti ovog šugavog osjećaja praznine, kao da nešto nedostaje?
Post je objavljen 16.09.2007. u 22:33 sati.