Slavica Juhas - Poezija

30.01.2025., četvrtak

UTRNITE SVJETLO

Dugo već drhturim na zimi,
pored mene zebu nepoznati ljudi.
I čekam, čekam satima,
da se moja voljena probudi.

Umorne je oči sklopila i spava,
na jastuku mekom, sred mirisnog cvijeća.
Blijedi joj obraz dodiruje nježno
blaga svjetlost s uplakanih svijeća.

Utrnite svjetlo, neka mirno spava,
neka moja draga spokojno počiva.
I nemojte jecati! Ma, budite tihi!
Na hladnoj ruci kazaljka je živa.

Dugo već nepomično stojim
kraj oltara sivog gdje moja draga drijema
i pitam se kako da postojim
kada se razdani, a nje mi nema.

Ugasite svjetlo, neka mirno spava,
neka moja draga spokojno počiva.
I nemojte jecati! Ma budite tihi!
U mraku i tišini moja ljubav je živa.






- 17:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.01.2025., utorak

TIHO

Skoro će jutro, skoro će…
Sklupčana na vlažnome stolcu,
grickam jabuku.
Osvježenje pred jutro.
Propuštam li život
ili ću to činiti
kada se probudim?
Ako uopće zaspim.
Krikovi odjekuju umom.
Prepoznala sam tvoje krikove
tišine.
I nemam izbora, doli odgovoriti
tišinom.
Zašto me zoveš?
Da ti pošaljem toplinu srca svoga?
Da ti pošaljem kap s ruba oka?
Da ti pošaljem zrak iz svojih pluća?
Što hoćeš?
Sve si mi uzeo
krikovima.
I ova noć,
i nju si mi uzeo.
Ne zovi me krikom,
ne zovi me.
Tvoj krik para um. I boli!
A jutro će,
i spava mi se.
Umorna sam od slušanja krikova.
Umorna sam.
A sviće…
… volim te …tiho…
… bestjelesno…


- 13:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.01.2025., utorak

MOJE OBJAVLJENE DIGITALNE KNJIGE

Dobar dan, dragi ljudi!
U narednim danima bit će objavljena moja osamnaesta zbirka poezije i proezije. Budući da je (na moje ogromno iznenađenje) popriličan broj mojih knjiga preuzet s portala www.digitalne-knjige.com , želim vam pokazati kako knjige zapravo izgledaju i ponuditi ih zainteresiranima. Možda će netko poželjeti, u udobnosti toplog naslonjača, čitati i moje budalaštine.
Knjige možete preuzeti jednostavno i besplatno.
Poželjela bih vam da uživate, dok čitate moje pjesme, ali sumnjam. Crnjak do crnjaka. Horor. (Što bi rekla moja Zlata... pjesme-uragani.)


Evo linkova, pa tko želi... Kd

1. TVOJ ANĐELAK
http://www.digitalne-knjige.com/juhas...


2. SPAKIRANI OSJEĆAJI
http://www.digitalne-knjige.com/juhas...


3. ŠAPTOM NAPISANO
http://www.digitalne-knjige.com/juhas...


4. BULEVAR UMIŠLJAJA
http://www.digitalne-knjige.com/juhas...


5. NIKADA NISAM
http://www.digitalne-knjige.com/juhas...


6. VRATA VJEČNOSTI
http://www.digitalne-knjige.com/juhas...


7. RUŠEVINE GANGLOTA
http://www.digitalne-knjige.com/juhas...


8. VIKTORIJIN PLAČ
http://www.digitalne-knjige.com/juhas...


9. ISTEK VREMENA
http://www.digitalne-knjige.com/juhas...


10. NEBESKA FRULA
http://www.digitalne-knjige.com/juhas...


11. BIJELI PAPAVERI
http://www.digitalne-knjige.com/juhas...


12. DOBA BESPLODNOG DUDA
http://www.digitalne-knjige.com/juhas...


13. SIROTA
http://www.digitalne-knjige.com/juhas...


14. ZGODNO NEZGODNA
http://www.digitalne-knjige.com/juhas...



- 15:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.01.2025., subota

NE PITAJ

Ne pitaj zašto, ni sebe ni mene,
jer objašnjenje je ubitačnije
od neshvatljive šutnje i neznanja.
Neću da krvariš iz mojih rana,
da iz mojih očiju suze liješ,
da vidaš srce u mojim grudima,
u mojemu tijelu dušu da tješiš.
Sve ove olovne boli,
svi zamućeni izvori i porazni ishodi,
sve je isključivo moje.
Moje su zimice u venama,
moji su urlici za agonija,
moje su drhtavice oko kralješaka,
moja je tobom zaglušena tišina,
moje je urušavanje smisla
i želje za životom.
Neću na tebe uprtiti breme svoga žića!
Nikada nećeš čuti očajnički cvilež,
jer bol svoga ludog srca nosit ću sama.
Ah, kada znao bi, pojela bi te grižnja
što k meni nisi došao, makar na časak.
Makar se istog trena okrenuo i otišao.
Ne pitaj zašto, ni sebe ni mene.
Neću ti otkriti
da volim te od prvoga retka
pa sve do točke
na kraju naše priče,
iz epicentra glupog srca
i vreline anđeoske duše.
Ali oko neizrečenog
nabacala sam
gustu draču suvislih promišljaja
i suhozide opreza,
da ne pronađeš put
koji vodi u labirint bezizgledne ljubavi.
Ne, ne želim da budeš tužan
zato što ne voliš me.
I ne brini, moje srce
rado sâmo podnosi svoje tuge.
Da sam ti dopustila
virkanje u centrifugu zatomljenih,
skritih osjećaja,
ne bi promijenio slijed događanja,
jer tvoje srce ima dobar vid,
a moje je slijepo.
Ali, poznajem te koliko i sebe.
Tvoja duša ponijela bi dio tuđega tereta…
i mimo moje volje.
Ne pitaj zašto, kako ni kada.
Volim te, toliko snažno,
da s radošću izabirem
sama trpjeti svoju bol.



- 13:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.01.2025., petak

TJESKOBNE KIŠE

Prohladna kapljica tjeskobne kiše,
sunovratila se do mojega lica.
Tjerane mukom i druge se izliše,
kao da je oko vodena strojnica.

Kada još jedan rafal iz sjete pljusne,
jezik munjevito sklizne do usne.
Okusim kap s lica okupana...
Je li ti žao što je kiša slana?




- 12:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

NEMOJ DOĆI

Svima rekla sam da ne kažu ti gdje
sakrili su me, ispod kojeg čempresa.
Tamo gdje zaspala sam studeno je,
ali mir našla sam u mraku lijesa.

Ne želim da dođeš na moj grob.
Kad nisi prije, ni sada ne traži me.
Prijatelji su na njemu posijali zob,
da na križu ne vidiš ni moje ime.

Ne dolazi ražalošćen na moj grob,
ne gazi blato koje me pokriva.
Ne kukaj da falim ti, zvati me nemoj,
kad nisi zvao me dok bila sam živa.

I kada bih mogla, ne bih ti rekla
da mrzlo mi je ispod vječnog hlada.
Kroz zemlju kiša do mene je dotekla…
a ti bi mi donio ruže?! Što će mi sada?

Ne dolazi. Potraži me u pjesmama,
one nisu sa mnom bačene u grobak.
One će ti reći zašto skriva me tama…
bio si moj dah, a sad ne trebam zrak.

Nemoj doći razgovarati sa mnom,
ja se tek napisanim pjesmama glasam.
Ne hodaj po mome odmorištu mračnom,
ne gazi me i sada kada mrtva sam.


- 12:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.01.2025., četvrtak

ONA JE...

Između stranica sprešala je
potresne trenutke, raspad duše
i stravično bolne opažaje,
zbog kojih suhe suze brisnuše.

Na tvrdu koricu utisnula je
sliku ženturače koja se smije,
da zlice ne otkriju događaje,
koje nikada preboljela nije.

Na ožiljke bremenita života
zalijepila je zlatnu mašnicu,
jer iz trpnje narasla je dobrota
i primirila buntovnu patnicu.

U provaliju besanih noći
hitnula je municiju bijesa,
da bi u spasonosnoj samoći,
postala uzničar vlastita udesa.

Stranice s mašnicom poklanjala je…
a šuše bacile su ih preko ramena.
Nisu je povrijedili, jer ona je
dobrica… sa srcem od kamena.

- 12:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

VIKI

Mnoge noći probdjela sam s njom,
sjedeći u istom bež naslonjaču.
Vlažeći usta s bijelom kavicom,
slagala sam slova što na papir skaču.

Bilo je to davno, nimalo slučajno,
kad tvoj spokoj kosnule su njezine tuge.
Tada poludjelo je njeno srce osjećajno…
i morala je pobjeći, nije bilo druge.

Nije smjela izmigoljiti iz čahure,
jer ćutjela se nedostojnom, nevažnom,
a ti si bijeg proračunate kreature
kleo, jer laskala ti je s dušom lažnom.

Godinama slušala je kako rogoboriš,
da Viki je zavodnica, duhovni bogalj.
Shvatio si danas, kad svoj izgled koriš,
da u Ganglotu bio si (i jesi) jedini kralj.

Ali, pusti lažnu nadu, nemoj je buditi,
nemoj kradom činiti zaručnička djela,
jer Viki ti ne može baš ništa ponuditi,
osim bijelih kosa i bora sred čela.

Viki ništa ne treba, ništa te ne pita,
dovoljna joj je noć, bešumna i crna,
jer kada mislima u tvoj svijet doskita,
opet biva manja od makovog zrna.

Ona samo želi pustiš je na miru,
da trajno voli te na sigurnoj udaljenosti.
Ili da ljubi tvoju novu sliku u okviru,
bez straha od razočarenja i žalosti.

Tvoja joj prisutnost stvara nelagodu,
nervozu izaziva tvoj pogled zaljubljen.
Ali, znaj, kada odeš, kad svi od nje odu,
u njezinom srcu zauvijek si njen.

Ovo bila je priča o zagonetnoj Viki,
koja sama jača je od svih zemaljskih sila.
Mada proganja je grijeh preveliki,
u bež naslonjaču tajnu mi je povjerila.



- 12:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.01.2025., srijeda

VARKA IZGLEDA

Kada žena povuče se u sebe
i zabrine te manjak interesa,
znaj da uplašena hita do tebe,
da zagrli te iza vidnih zavjesa.

Kada žena tiša je od rasta kose
i tvrdoglavom šutnjom odbija te,
znaj da tada ispod krvave rose,
strahovi u njoj praznu slamu mlate.

Kada ženin pogled zabijen je u pod
il´ ukrućena okrenula ti je leđa,
tad očajnički skriva da sve si ispod
njezinih vlažnih, obrušenih vjeđa.

Kad od nje ne primaš ni najmanji znak,
osim postojane ravnodušnosti
prije no što pomisliš na odlazak,
zaviri pod veo njezinih slabosti.

Možda se pri plaču čvrsto zarekla,
da nikada više nikoga neće voljeti,
jer ljubav je magnet mača dvosjekla,
plane, ugasi se… ali nastavlja boljeti.

Ispuni se strpljenjem i zaroni
u mulj njenih nepreboljenih tuga.
Od duše čut ćeš glas unisoni:
Ti svijet si njen sred začaranog kruga.

Samo tebe voli požrtvovno, trajno,
pod slojevima pepela i leda,
i sumnjičave oči ljubi ti potajno.
(Izgled često nije kako izgleda.)



- 11:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.01.2025., utorak

SVETA FOŠKA

Još vidim kako ulaziš kroz vrata,
u plavoj haljini s bijelom kragnicom.
Lišca ozarena, pogleda umiljata,
ponosno grliš se sa svojom dječicom.

Sjedaš na čelo raskošnoga stola,
kraj najstarijeg sina i najmlađe kćeri,
a pored njih još dva tvoja sokola,
koja pjesmom imendan čestitaju materi.

Začudo, taj dan bio ti je važniji
od datuma vlastita svečanog rođenja,
a mi ljuljuškali smo se u harmoniji,
zahvalni što tvoja smo zrcaljenja.

Sada za praznim stolom prazna sjedim
i vrtim slike s proslava imendana.
Sama sa sobom tugaljivo besjedim,
dok na svijeću pada jedna kaplja slana.

Još pamtim kako svi izlazite kroz vrata…
i odlazite s ove Zemljice uboške.
Na začelju vidjeh najstarijeg brata,
koji umro je na blagdan svete Foške.


- 14:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.01.2025., ponedjeljak

BIT ĆE BOLJE

Ako te put ikad dovede u moj grad
i poželiš posljednji put vidjeti me,
pokraj moje kuće prođi kao da nikad
nisi čuo za me, ne znaš mi ime.

Ne skreći pogled prema prozoru
sa zavjesama boje akvamarina,
iza kojeg živim kao nevin u zatvoru,
gutajući suze s okusom pelina.

Nemoj usporiti, odupri se htjenju
da s opeklina obrišeš mi sol i ocat,
jer baš ti pržio si me na uvjerenju,
da dočekat ću žuđeni susreta sat.

Pekla sam se u sjeni krnjega života,
dok na čežnju sipila je zlovolje sol,
Uz octenu slinu omakla se i prostota,
kad cvrčanje nade rasplamsalo je bol.

Više me ne pečeš, ali ne želim da vidiš,
kako dugo trpljenje izgužvalo mi je lice
i da se pred nečistom savješću postidiš,
kada iznenadi te ugasli pogled starice.

Za spojiti krila čežnje, oćutjeti sreću,
nije bilo hrabrosti, a još manje volje.
Samo prođi, jer već vadim crnu vreću,
da u njoj otputujem gdje bit će mi bolje.

- 00:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.01.2025., subota

SOJENICA



Kada sklopim oči, vidim da smiješite se
nekako ljepše, nego dok bili ste živi,
kada imali ste različite adrese,
a na svakoj od njih korpus boležljivi.

Sada složno živite u sojenici,
pričvršćenoj za čvrsti, plavetni oblak,
u koju nikada neće ući liječnici,
da udare pečat na vaš smrtni časak.

Prošli ste kroz granice izdržljivosti,
odbacili skupe krtičnjake kaputaša,
zašivenu kožu, crna pluća, kosti
i umne lance zemaljskih robijaša.

Smijete se, je li?, dok gledate dolje,
kako kružimo oko odskočne daske
i, usprkos neprekidne ´životobolje´,
kandžama držimo se za tlo i maske.

Ne znam hoće li me u vis lansirati
biološki sat, bolest ili kakva nezgoda,
ali neka tada anđeo me doprati,
do zvjezdaste sojenice mojega roda.




#obitelj #anđeli #nebo
#melihamiljević
#slavicajuhas
#pjesma #duša #ljubav
#darikazna #pjesnik
#slavicajuhas #slavicalavica
#zgodnonezgodna
#nemirland #kaktusfield
#poezija #audiopoezija
#poetry #audiopoetry

- 11:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.01.2025., četvrtak

DUH IZ SJENE

Zašto vazda slijediš me kradomice,
šuljaš se tiho, tapkaš po mojoj sjeni?
Razum zbunjuju djetinjaste igrice,
pri kojima tvoj duh moju pažnju plijeni.

Daleko si, ali suptilna duša osjeća,
da potpornje stavljaš pod moje snove
i nenasilno lovorike lijepiš mi na pleća,
a na svjetlu ne ostavljaš vidljive tragove.

Zar snatriš da glineni sam golub,
kojeg lovci razbit će u sto komada?
Iako krvožedni život uzeo me na zub,
stameno stojim iznad svih svojih jada.

Što će mi nečujni, nevidljivi zaštitnik
i medvjeđe usluge plahog dobrotvora?,
kada vlastitog si karaktera zatočenik,
koji podvijenog repa slijediti me mora.

Za uspravnim leđima, po sjeni gaziš,
a pred zelene oči stati nećeš nipošto.
Ne mičeš se od mene, ne odlaziš,
ali iza mene očajavaš. Pobogu, zašto?!

Odi svojim puteljkom, ne prihvaćam,
da u stopu slijedi me sebedarje tašto.
Razumijem tvoj strah, ali ne shvaćam
zašto po mojoj sjeni bauljaš. Zašto?!



- 02:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< siječanj, 2025 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Prosinac 2025 (1)
Kolovoz 2025 (3)
Srpanj 2025 (7)
Lipanj 2025 (12)
Ožujak 2025 (4)
Veljača 2025 (5)
Siječanj 2025 (13)
Prosinac 2024 (6)
Studeni 2024 (6)
Listopad 2024 (3)
Kolovoz 2024 (1)
Srpanj 2024 (19)
Lipanj 2024 (15)
Svibanj 2024 (3)
Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Studeni 2023 (1)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (10)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (11)
Ožujak 2023 (45)
Veljača 2023 (16)
Siječanj 2023 (10)
Studeni 2022 (4)
Rujan 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (2)
Listopad 2021 (1)
Svibanj 2021 (5)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (10)
Srpanj 2019 (1)
Lipanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (13)
Ožujak 2019 (11)
Veljača 2019 (15)
Siječanj 2019 (33)
Prosinac 2018 (11)
Studeni 2018 (13)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

SLAVICA JUHAS


Flag Counter


Objavljene zbirke pjesama:

1. MOJ DVOBOJ
2. CRVENI SNOVI
3. SLANE KIŠE
4. NIKADA NISAM
5. BIJELI PAPAVERI
6. BULEVAR UMIŠLJAJA
7. NEBESKA FRULA
8. VRATA VJEČNOSTI
9. TVOJ ANĐELAK
10. ŠAPTOM NAPISANO
11. SPAKIRANI OSJEĆAJI
12.RUŠEVINE GANGLOTA
13. VIKTORIJIN PLAČ
14. ISTEK VREMENA
15. DOBA BESPLODNOG DUDA
16. SIROTA
17. ZGODNO NEZGODNA
18. JAČA OD MRAKA





Kontakt:
slavicajuhas5@gmail.com





Da si me barem jednom
svojom nazvao,
danas se ne bih pitala
hoću li beživotno živjeti
sve dok nas smrt ne sastavi.




I ime, i slika, i stih...
Sve je ništa.
Ja sam život.
Ja sam bila u tragu,
i bit ću poslije njega.
Bezimena.





Svako se jutro budim gdje me nema,
jer nije duša tamo gdje je tijelo.
Ni kad je jurilo za savršenstvom,
dalje od tebe nije me odnijelo.




Je li moguće da si tu (a nisi),
i ovaj svijet da je moj (a nije)?




Što sam nam učinila, ne pitam se više.
Kad se dobro osjećam, ne postoje grijesi.
Što srce upamti, lako se izbriše
ako prošlost ne vidiš tamo gdje sad jesi.




Ljekovito je otkriti ranjivost
onomu koji ne ranjava.




Vrijedim li samo koliko me hvališ,
tada sam doista vrijedna žaljenja.
Hoćeš li me voljeti?
Mada se dajem tebi,
ali pripadam sebi?
Oprosti mi ako te vrijeđa
što moj život ne ovisi o tvome.
Možeš li preboljeti moju jakost?
Voli me.




Potajice, noću, kad srce prožme treptaj,
tajanstvenoj daljini šalješ obilje oćuta.
Zaslijepi me mrežasti mjesečev sjaj
i k tebi hitam, mrklim mrakom ogrnuta.





A voljela sam te! Predano. Strpljivo. Snažno.
Maštala sam da sam dnevnik koji nosiš u duši,
da u mene zapisuješ sve što ti je važno,
da za bijeli list se primiš kada svijet te ruši.




Tamo gdje se zastave
drže pod jastucima,
a jezici za zubima,
tamo nema slobode.




Tužnoga li dana
kada ´kulturnjak´
postane prostak.





Ne srdi se, lijepi moj suputniče,
ne žali zbog propuštenih
zajedničkih putovanja,
jer karte kupiti nismo mogli.
Ali, znaj,
po svim tračnicama ovoga svijeta,
sa mnom se trucka i naš kutak...
u kojemu se sanja.
A snovi su kockice
u mozaiku stvarnosti.





Ja sam otok.
Tajanstven. Samotan. I tih.
Ti si obala.
Razvedena. Privlačna. I opasna.




Ne volim te, ni u snu. Ne trebam te.
Odurna je i sama pomisao
da me dodirneš, jer zjenice pamte
da se svatko o tebe obrisao.




Sama sam ispod svoje kože. Sama.
Sama, sretna i sigurna.



Hodam sredinom kolnika.
Korak naprijed, i trk natrag.
Nekoliko koraka u prometni trak,
i strah od nepoznate, dublje smrti.
Beznadna potraga za mirom
dovodi me do spoznaje
da nije gotovo
ni kad se meso pretvori u prah,
jer - kosti dugo traju.
(Ljubav se sporo raspada.)




Pamtiš li?
Prije no što se dostojanstveno povukoh
i prije no što postadoh kamena,
očovječih te.
Ti si i dalje kopao po smeću.
Iznevjerio si me.
Umirao si sporo,
u mojim očima.



Ja volim, ali tihim glasom,
vjetrove i morsku zvijezdu,
mrklinu gorja, sjaj na suzi…
al i duha u svom gnijezdu.




Kako ćemo si pri ponovnom susretu
pogledati u oči,
znajući kolike smo boli nanijeli?





Bjesniš jer ne znaš kakav je tko,
dok ti se predstavljaju
onakvima kakvi nisu.
A kakvi smo mi?
Gdje si? Iza zavjese.
Gdje sam ja? S druge strane.
Ni za ljubav nemamo hrabrosti.
Možda je i ne bismo okusili,
ali ovako, nikada nećemo znati.




Pobjeda nezadovoljniku
pruža zadovoljstvo,
nakratko.
Fanfare brzo utihnu,
a sve bliža i sve jača je
grmljavina neke nove
bezvezne hlepnje.




Ne bacajte ruže na smeđi lijes
(čini se ko da igrate pikado).
Ne gađajte trnjem pohabani dres
jer staro je tijelo već prešlo u mlado.
Čekam da anđeli vrata otvore,
a dotad za vas pjevam iz sveg grla.
Dignite pogled, pogledajte gore…
Prijatelji, rode, nisam umrla!




Pitaš li se ikada
je li najbolji i najsretniji?





Ne traži od mene
da vazda svijetlim i grijem.
Tvoje potrebe me gase...
a put je dugačak.




Sutra će riječi, koje nisu moje,
letjeti
i golicati maštu raznim nebesima.
Netko će oćutjeti da naslućuje
pokoju suzu. I pitat će se.
Drugi će gonetati jesu li slova
samo igračke razmaženog derišta.
Treći će utišati vlastite misli,
i bit će mi zahvalni.




Netko se igra s nama.
Netko povlači poteze,
a ruka je nevidljiva.
Da, ništa se ne događa bez razloga.
Tu smo. S razlogom.
Nama nepoznatim.




Ne osvrćem se. Ne pratim sjećanja.
Nemam volje za vraćanja.




Ovaj život je dragocjen,
što god ti o njemu mislio.
Svako iskustvo
vrijedno je nove borice.
(Mnogi su zaspali
glatkoga lica.)
Svako mjesto gdje je bila vlas,
vrijedno je poštovanja.
(Mnogi su zaspali
sa šiškama na čelu.)




Vrijedim li samo koliko me hvališ,
tada sam doista vrijedna žaljenja.
Hoćeš li me voljeti?
Mada se dajem tebi,
ali pripadam sebi?
Oprosti mi ako te vrijeđa
što moj život ne ovisi o tvome.
Možeš li preboljeti moju jakost?
Voli me.




Snovi su najživlji dijelovi stvarnosti.




Oni što nariču, dok besvijest grca,
kojima se duša rastapa i cijepa,
ne čuju ništa doli plač svog srca,
ne čuju šapat: O, smrti, kako si lijepa.




Veliki su umišljeni,
mali su ratoborni,
a oni srednje veličine,
zadovoljni su.
Ta krajnosti se glođu!




Ako šest dana jedan vodi igru,
sedmoga dana traži suigrača.




Ponesi me u srcu,
al ne daj da bolim.
Ponesi me u očima,
al ne daj da pečem.
Ponesi me u duši,
da te u njoj volim,
da pretvorim se u krv
i kroz vene ti potečem.




U životnoj igri obzirni odustaju.
I pobjeđuju.



A voljela sam te! Predano.
Strpljivo. Snažno.
Maštala sam da sam dnevnik
koji nosiš u duši,
da u mene zapisuješ
sve što ti je važno,
da za bijeli list se primiš
kada svijet te ruši.
Nisam tražila puno,
tek poneku misao
koju u javnosti nećeš
i ne smiješ izreći.
Sve tajne, koje si do tada
u mene zapisao,
sa mnom će umrijeti,
sa mnom u grob leći.





Tipično za samopouzdane -
dok padaju crtkaju planove
za opstanak
i razmatraju buduće dosege.




Daj da vidim što si odjenula,
i reći ću ti tko si.
Daj da čujem što slušaš,
i reći ću ti s kim si.
Daj da vidim s kime si,
i reći ću ti što radiš.
Daj da vidim što radiš,
i reći ću ti tko sam,
tužitelj ili branitelj.




Ne bi li bilo besmisleno
žaliti za onima koje sam napustila?
Sve putem namjerno gubim
kako bih uvijek imala sebe.
Zato me i ne vole,
jer volim sebe.
Zato ja odlazim
kada oni dolaze.
I sve je u redu.
Nitko nikome ne fali.




Sada mogu voljeti
bezuvjetnom ljubavlju...
a i ne moram.
Slobodna sam voljeti
jer ništa ne tražim za uzvrat.
Ljubavi imam na pretek.
I kada osjećam da me napušta,
ko djetešce razigrana,
kao žena uzbuđena,
izlazim na put
kojim će se vratiti.



Dopuštaš da biraju umjesto tebe.
Ugledaj se u njih i uspjet ćeš
protutnjiti nepopljuvanim putom,
ali na tom ćeš putu izgubiti
nešto vrjednije od pohvale i tapšanja.
Sebe.
Zato ja ne trpim nikoga za leđima.
Ni ispred sebe.
Šutljivcem se postaje kada shvatiš
da više nema smisla govoriti.
Zato gnječim bose noge pod sobom...
da otputujem kamo Ja! hoću
i da progovorim kada Ja! hoću.




Nepovjerljiva sam.
Koga slatkorječivi obmanjuju?
Med i mlijeko? Koješta!
Ohrabrimo se,
dopišimo riječ vino.
I neka pjesma bude molitva.




Što ikome znače laži na papiru,
ulaštene strofe, milijunta pjesan?




Dijete tmurnih razmišljanja
zove se Trauma.





Knjiškome mulcu i naputci pozljeđuju uši,
savjeti ga zaglušuju kao zvijeri ričeće.
Dok vojnici straha ratobore mu u duši,
ni ovu pjesmu nesretnik razumjeti neće.




Ja nisam tvoj ludi, nedosanjani san,
ni za koga nisam ni poželjna zbilja.
Ja samo u se spuštam prazan dlan
i promišljanjima tumaram bez cilja.





Je li moguće da si tu (a nisi),
i ovaj svijet da je moj (a nije)?









Flag Counter