Svima rekla sam da ne kažu ti gdje
sakrili su me, ispod kojeg čempresa.
Tamo gdje zaspala sam studeno je,
ali mir našla sam u mraku lijesa.
Ne želim da dođeš na moj grob.
Kad nisi prije, ni sada ne traži me.
Prijatelji su na njemu posijali zob,
da na križu ne vidiš ni moje ime.
Ne dolazi ražalošćen na moj grob,
ne gazi blato koje me pokriva.
Ne kukaj da falim ti, zvati me nemoj,
kad nisi zvao me dok bila sam živa.
I kada bih mogla, ne bih ti rekla
da mrzlo mi je ispod vječnog hlada.
Kroz zemlju kiša do mene je dotekla…
a ti bi mi donio ruže?! Što će mi sada?
Ne dolazi. Potraži me u pjesmama,
one nisu sa mnom bačene u grobak.
One će ti reći zašto skriva me tama…
bio si moj dah, a sad ne trebam zrak.
Nemoj doći razgovarati sa mnom,
ja se tek napisanim pjesmama glasam.
Ne hodaj po mome odmorištu mračnom,
ne gazi me i sada kada mrtva sam.
Post je objavljen 17.01.2025. u 12:54 sati.