Ne pitaj zašto, ni sebe ni mene,
jer objašnjenje je ubitačnije
od neshvatljive šutnje i neznanja.
Neću da krvariš iz mojih rana,
da iz mojih očiju suze liješ,
da vidaš srce u mojim grudima,
u mojemu tijelu dušu da tješiš.
Sve ove olovne boli,
svi zamućeni izvori i porazni ishodi,
sve je isključivo moje.
Moje su zimice u venama,
moji su urlici za agonija,
moje su drhtavice oko kralješaka,
moja je tobom zaglušena tišina,
moje je urušavanje smisla
i želje za životom.
Neću na tebe uprtiti breme svoga žića!
Nikada nećeš čuti očajnički cvilež,
jer bol svoga ludog srca nosit ću sama.
Ah, kada znao bi, pojela bi te grižnja
što k meni nisi došao, makar na časak.
Makar se istog trena okrenuo i otišao.
Ne pitaj zašto, ni sebe ni mene.
Neću ti otkriti
da volim te od prvoga retka
pa sve do točke
na kraju naše priče,
iz epicentra glupog srca
i vreline anđeoske duše.
Ali oko neizrečenog
nabacala sam
gustu draču suvislih promišljaja
i suhozide opreza,
da ne pronađeš put
koji vodi u labirint bezizgledne ljubavi.
Ne, ne želim da budeš tužan
zato što ne voliš me.
I ne brini, moje srce
rado sâmo podnosi svoje tuge.
Da sam ti dopustila
virkanje u centrifugu zatomljenih,
skritih osjećaja,
ne bi promijenio slijed događanja,
jer tvoje srce ima dobar vid,
a moje je slijepo.
Ali, poznajem te koliko i sebe.
Tvoja duša ponijela bi dio tuđega tereta…
i mimo moje volje.
Ne pitaj zašto, kako ni kada.
Volim te, toliko snažno,
da s radošću izabirem
sama trpjeti svoju bol.
Post je objavljen 18.01.2025. u 13:26 sati.