Još vidim kako ulaziš kroz vrata,
u plavoj haljini s bijelom kragnicom.
Lišca ozarena, pogleda umiljata,
ponosno grliš se sa svojom dječicom.
Sjedaš na čelo raskošnoga stola,
kraj najstarijeg sina i najmlađe kćeri,
a pored njih još dva tvoja sokola,
koja pjesmom imendan čestitaju materi.
Začudo, taj dan bio ti je važniji
od datuma vlastita svečanog rođenja,
a mi ljuljuškali smo se u harmoniji,
zahvalni što tvoja smo zrcaljenja.
Sada za praznim stolom prazna sjedim
i vrtim slike s proslava imendana.
Sama sa sobom tugaljivo besjedim,
dok na svijeću pada jedna kaplja slana.
Još pamtim kako svi izlazite kroz vrata…
i odlazite s ove Zemljice uboške.
Na začelju vidjeh najstarijeg brata,
koji umro je na blagdan svete Foške.
Post je objavljen 07.01.2025. u 14:20 sati.