Dosta surfanja za danas...mislim da sam malo pretjerao...došao sam do kraja interneta. Blah!

Blah! Jučer sam saznao da nam sutra dolazi glavna š(t)efica i njena svita u firmu. 2 dana prije mog godišnjeg odmora!!! Mogla se bar strpiti do sljedećeg tjedna. Danas je već bila frka-panika...sakrij zaostatke, počisti stol, ured, makni novine, gablec sa stola...blah...blah... I sve to za sat vremena što će š(t)efica provesti kod nas. Kao da nju boli ona stvar što JA držim neke stare novine na polici ili ne daj Bože što mi se sendvič izležava na stolu. Eh, da, ali što se mora, kažu, nije teško. Noge bih polomio onome tko je to smislio...da nije teško...blah! Sutra još imamo ujutro neke sitne kozmetičke poteze (nanošenja hrpetine papira po kojekakvim kutevima i rupama). Neka. U petak ja oooodoh, pa kud me ketači odnesu.

Još dva dana...dva dana...fokusiraj se...dva dana...još samo...dva dana...fokus....dva dana...:)))

Ne znam da li ste skužili, ali internet u nas hrvata i neke .hr stranice su totalno u banani. Prekjučer ht-u pao server (a, j#%*o ga, nek ga zavežu za nešto, pa im ne bu padal), ovi naši blogaši stalno nekaj prtljaju, te nemreš postat, te nestanu komentari, te 84, te... (ako je za općenarodno dobro, onda OK...samo tako dalje), kaže mi frend da je iskrica imala neki veliki hackerski upad i tako dalje, i tako dalje i dalje i dalje....Sve si nešto razmišljam da opet pređem na normalnu poštu. Napišeš pismo, dobro zaljižeš, pukneš rego markicu, ubaciš u prethodno predviđeni žuti sandučić i čekaš. Strpljen-spašen.

Razmišljam si ja tako, dok sjedim u brtiji na pauzi i listam novine, o nama kao pušačima „svegakajnamgurnupodnos“. Zemem si Globus, svaka 3. strana – reklama. Zemem Nacional – same shit. Zemem i Milu (hebi ga, iz čisto istraživačkih pobuda) – isto. „Ako kupite mene, rublje će vam biti nebeski bijelo“. Koliko j....o bijela može biti plahta? Do sada, kak svaka nova reklama ima novu formulu, morala bi biti, ne znam, nevidljiva valjda!?!?! „Ak z menom pereš zube, imal buš najbjelje zube u kvartu“. Ma da!? Moš mislit! Dođeš doma, upališ telku, opet ista priča. Svi ti nekaj najboljega nude. Fuuuuck! Hoću na miru pogledati film, bez da mi pune glavu stvarima koje bih trebao imati. Točno znam što i kada želim imati, ne moraju mi oni oduzimati vrijeme nudeći mi nešto što zapravo ne želim. Pa se tam neki komadi 90-60-90 prežderavaju sladoledima, kao „I mi jedemo sladoled, a pogledaj nas, ni traga salu....NOVI DIJETALNI SLADOLED“, pa čokoladice, keksiće, gledaju to naše sugrađanke i počnu i one. A onda, najednom, Jao! Pa, ajmo sad na dijetu. Ova je najbolja, kupite set knjiga i kazeta dr Skinnya „Smršavite bez stresa 12 kila u 15 minuta“. „E, to moram imati!“, pomisli Štefica, dok Joža zavaljen u fotelju čita sportske novosti, no najednom, nova reklama – „Dijeta svinjskom mašću indonezijskih liliput svinja“ (koje, eto, baš zajebano, žive samo u jednom malom selu negdje u indoneziji, pa je zato – SAAAAMOOOO 325 kn, a kao poklon dobivate i set noževa za klanje). AJM GONA PJUUUUK!!! I sve to još lijepo uredno plaćamo teško nam zarađenim škudama. Zakaj? Samo da bi imali najbjelje rublje u kvartu? Da bi imali zube kakve nemaju holivudski glumci? Da bi imali tijelo kao Ken i Barby?

A netko samo trlja ručicama i smješka se iz neke lijepe, skupe, kožne fotelje..

Kaj ja tu uopće drobim? Daj bok. Blah!


Ultra super novi frižider Gorenje, oduzima kalorije hrani već nakon 10 minuta...jedite i ne debljajte se (vidi foto)

Ha! Novi tjedan. Zadnji tjedan prije GO-a. 3 tjedna slobode... bez plana i programa...heh...možda se još i ljeto vrati...

...na posao... :(

Ovo pitanje sam si često postavljao...i nisam došao do nekog logičnog objašnjenja...



Ajd, da vas vidim...

Čitam u posljednje vrijeme po raznim novinama kako sve više ljudi viđa i slika NLO-e. Te na Pagu, te kod Plitvica, te tamo negdje u Zagorju, u Hercegovini...da ne spominjem viđenja po SAD-u. Možda je sada već glupo i djetinjasto skrivati te podatke od „stoke sitnog zuba“, jer su stoci ipak ispali sitni mliječni zubi i narasli su oni pravi.

Heh, evo slika da vam malo razbudi maštu, kako bi to moglo izgledati, kada jednom stignu mali zeleni (ili sivi). Blah!

Post-plinski dan. Hirošima i Nagasaki su male bebe, kako je jučer bilo u remetama. Obožavam ražnjiće sa sojinim komadićima, tofu-om i seitanom...ali jučer sam pretjerao. Ispeklo se dosta tih ražnjića, a k tome još i dosta sojinih popečki. Najbolje je bilo to što smo uspjeli sve ispeći taman prije kiše. Klopa je stvarno bila super, za prste oblizati, ali...sve te žitarice imaju jedan nezgodni nus-efekt. Ako pretjeraš, napuhneš se kao balon, a pošto mi ljudi, nismo dolje zavezani kao baloni, dolazi do propuštanja. Tako, da je to bilo zanimljivo za vidjeti (i čuti). Bem mu miša, još i danas sam malo napuhnut...hmmm...mogao bih dragu izvesti u kino..hehehehehe...

PS: Zaboravio sam uzeti digitalac, tako da ništa od slika, no sve je evidentirano na digitalnom camcorderu...gdje imam čak i zvučni zapis istoga.

POUKA: Ako vodiš komada za zbarit na roštilj, izbjegavaj soju.


Pošto nema novih fotki...evo jedna iz Remeta (tamo negdje '95)

Praskozorje...10:15...budim se...pogledam kroz prozor...nema kiše...he,he, he...YES!!!

Da, danas je važan dan. Mogli bi reći, tradicionalni dan. Jednom godišnje, okupi se ekipa i napravimo ekološki ne-mesni roštilj. Znam, znam, sad bute rekli, kakav je to roštilj bez mesine. Mogu vam samo reći da su isto to pitali i ljudi koji su jednom prvi puta dolazili na naš roštilj, a sada već po default-u pitaju kada će opet vege-roštilj. Možda ubacim koju sliku da vam prenesem dojmove.

...BLAH!!!



Bem ti...trebao sam ipak ranije ići na GO...

Druže Tito

Javljam vam da su vaše kurirke sretno stigle u naš štab. Kao komandir, naredio sam da se temeljito pretresu, jer i sami znate kako je u ova teška vremena. Sve vrvi od domaćih i stranih izdajica i petokolonaša. Šaljem vam sliku kao dokaz da je postupano po PS-u.

Uz drugarski pozdrav
Drug nacrtani

----SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU----

Stigoh napokon doma. Jučer sam zabrijao malo duže, tako da sam danas izletio na posao krmeljavih očiju i frizure „na juriš“. Odšljakao svojih 8 sati ) i ni minuuuute duže. Sjeo u auto i evo me. Složio sam si kavu sa 4 žlice nes-a i pokušavam ne misliti na glavu koja mi se lagano (ali sigurno) raspada. Još bum moral odzujat do getro-a u nabavku za sutrašnji roštilj. Čitamo se još kasnije navečer.

...što je črčkao jedan od najmoćnijih ljudi današnjice...blah :) ...

Probajte u Google upisati:

?intitle:index.of? mp3

I don't believe in trouble
I don't believe in pain
I don't believe there's nothing left
but running here again

I don't believe in promise
I don't believe in chance
I don't believe you can resist
the things that make no sense

I don't believe in silence
cos silence seems so slow
I don't believe in energy
the tension is too low

I don't believe in panic
I don't believe in fear
I don't believe in prophecies
so don't waste any tears

I don't believe reality would be
the way it should
But I believe in fantasy
the future's understood

I don't believe in history
I don't believe in truth
I don't believe that's destiny
or someone to accuse

I believe, I believe!!!

I don't believe in trouble
I don't believe in pain
I don't believe there's nothing left
but running here again

I don't believe in promise
I don't believe in chance
I don't believe you can resist
the things that make no sense

I don't believe in silence
cos silence seems so slow
I don't believe in energy
the tension is too low

I don't believe in panic
I don't believe in fear
I don't believe in prophecies
so don't waste any tears

I believe!!!

I want you to try, try
to needing to know why, why
No kidding, no sin, sin
No running, no win, win
I believe!!!

No angels, no girls, girls
No memories, no Gods, Gods
No rockets, no heat, heat
No chocolate, no sweet, sweet
I believe!!!

I want you to try, try
to needing to know why, why
No kidding, no sin, sin
No running, no win, win
No angels, no girls, girls
No memories, no Gods, Gods
No rockets, no heat, heat
No chocolate, no sweet, sweet

No feeling, no secrets...
The silence you feel...
which hides you from
the real...
I want you to try, try
needing to know why, why

I believe, I believe!!!

Koje su prednosti?

Super-junak ne čeka u koloni
Super-junak sve rješava potezom jedne šake
Super-junak može zadovoljiti bilo koju ženu
Super-junak ne mora ići na posao
Super-junak ne mora jesti čušpajz od mahuna
Super-junak ima nebesko plave oči
Super-junak može letjeti i sa više od 0,0 promila
Super-junak ne mora plaćati PDV
Super-junak može gledati kroz odjeću
Super-junak ne mora nositi kravatu ni odijelo
Super-junak može ostati budan do kasno
Super-junak može proputovati svijet za par minuta

1. Narode niti voli niti mrzi.

2. Ne bavi se politikom.

3. Ne budi bogat, a ni prosjak.

4. Slavnima i utjecajnima uklanjan se s puta.

5. Ženu uzimaj iz nekog inog naroda, ne iz vlastitog.

6. Tvoju djecu neka tvoji prijatelji odgajaju.

7. Nikakvoj se crkvenoj ceremoniji ne podvrgavaj.

8. Ne žali zbog kakva prijestupa nego zato učini neko dobro djelo više.

9. Da bi uistinu mogao govoriti, prednuj egzil.

10. Ne priječi svijet spram tebe ni ti sebe spram svijeta.

Bem ti…vrijeme je za penziju. Danas su nas opet natrpali poslom, a pola ekipe još se sunča okolo po moru i jezerima…blah! No, ostala su još dva dana i onda – ROOOOŠTILJ!!!! Heh, da, ali ne bilo kakav – vege-roštilj. Skupit će se ekipa, pravac remete i mozak na pašu. Gibam dalje, moram još neki šoping obaviti.

*Pripreme Za Vege Roštilj

Sorry ljudovi...danas sam malo duže šljakal, pa nisam uspio ništa natrkeljati, niti nacrtati...al zato za muški dio - jedan uradak.



LAKU NOĆ ;)

Heh, pravda je ipak pobijedila! Manson danas ipak izlazi pred hrvatsku publiku. Svaka čast, ipak nismo ispali zadnji rednecks-i. Ne znam kako bi to inače objasnio frendovima širom svijeta u kakvoj mi to državi živimo, gdje se prosuđuju ljudi iz show-biz-a…"Ovaj ne može, ima naušnicu u nosu!", "Ovaj može, ima bijele čarape, pristojan momak!".



No, nije za zaboraviti da ipak postoje neki ogranci (ili simpatizeri) davno zaboravljene inkvizicije…koji su još među nama i huškaju…Blah!

DANAS IMAM CENZURU!!!

Blah!

Upravo sam se iskobeljao iz kreveta, navukao svoj (kako kaže moja draga) crni svileni porno ogrtač, skuhao nes, zapalio pljugu i sjeo u centar svemira...pred svoj comp. Našao sam par zanimljivih blogova Titov blog i
qstrip.

Idem još malo pronjuškati, a onda (kao i svaki muškarac-ratnik) u lov na ručak.

LAKU NOĆ

by Butthole Surfers

album: The Weird Revolution (2001)

Got no future, great big past
Little bitty guy on the rim of my glass
Gotta meet the plane so I can get my monkey
Teach him to be cool but a little bit funky
Got no credit, and I got no fear
And I got about a buck, so I can buy a beer
Gotta see a doctor ‘bout the words I've said
And I gotta get a bike, and I gotta paint it red

[Chorus]
Oh no, we gotta go
We're not gonna live forever
Why? Why? We gotta die
You know that well be together
Hey hey we gotta say
I could never be a savior
You don’t have to be there
Cause I'm never never never
Comin’ home

Three feet deep in a slow motion wreck
I was walkin the walk and I was talkin to the best
I was wrinkled and shriveled and steppin’ outta line
Playin' the end against the middle and losin every time
I was venous and heinous and crippled and sad
Thought I was invincible the baddest of the bad
Then I woke up one morning and I stepped out of bed
Had to get a bike. Had to paint it red

Oh no, we gotta go
Were not gonna live forever
Why? Why? We gotta die
You know that well be together
Hey hey we gotta say
I could never be a savior
I know that you’ll miss me
But I’m never never never
Comin’ home

Crazy - I’m crazy, I wanna tell you that I’m... [ x 5 background]
Janis E. and Kurtis Mayfield, Leslie Gore with Dallas Sassoon
How you think they'll, How you think they'll, How you think they'll take it
Said, how you think they'll take it when I hear all about it
Rebel Joe, Wighead Jane. Where will he go and where’s the brain
Este noche, enchillada, in Chicago ni por nada

Oh no , we gotta go
Were not gonna live forever
Why? Why? we gotta die
You know that well be together
Hey hey we gotta say
I could never be a savior
You don’t have to be there
Cause I’m never never never
Comin’ home

Staring in disbelief out at the gloom
I was forced with remorse to learn the bassoon
I got real good in about six years
Started playin’ out for a couple of beers
Then one day I was playin at the gig and
In walked the monkey with a couple of funky friends
He came right over and said this is what you’ll do
You’re gonna get a bike, you're gonna paint it blue

Oh no, we gotta go
Were not gonna live forever
Why? Why? We gotta die
You know that well be together
Hey hey we gotta say
I could never be a savior
I know that you’ll miss me,
But I’m never never never
Comin’ home...

Danas sam bio podosta imaginarno kreativan. Budući je otpao izlet u zagorje, ostao sam jedan dio dana na svojoj terasici, crtajući neke bezvezarije. Dok sam tako bezvoljno šarao po papiru, razmišljao sam savršenom business-u. Svašta mi je padalo na pamet, dok mi nije sinulo!

Sekta!!! Treba osnovati sektu! U Americi ih puše da je to strašno, svatko je u nekoj sekti. Eh, sad, pošto i mi uvijek popušimo što i oni (samo sa malo zakašnjenja) bio bi to u ovom sudbonosnom trenutku pun pogodak.

Ajmo ovako. Kaj mi treba za sektu?

Koliko sam skužil, sekte nastaju nakon smrti nekog velikog učitelja. Gledano kroz povijest, ti učitelji su bili Isus, Krishna, Budha...itd...itd...

...znači...treba mi mrtav učitelj...

I sjetim se ja tako Štefa, pokojnog penziča iz kvarta. I on je kao i gorenavedeni ućitelji činio čuda. Pretvarao je vodu, šećer i 2 kg grožđa u 100 litara vina, živio je sa 800 kn penzije (cijeli mjesec), uglavnom – izvodio je svakakva čudesa.

Ja sam kao dijete često navraćao kod njega i učio njegove vještine i mudrosti života. Sve dok jednog dana Štef nije vmrl i preselio u drugu dimenziju...u vječnost.

Eto...imamo pokojnog učitelja.

Kaj još trebam? Ime! Moram nekak nazvat sektu.

„Štefova crkva veselih sljedbenika posljednjih dana“

Pošto sam ja prvi (i jedini) izvorni učenik velikog učitelja Štefa, ja ću biti utemeljitelj i vođa novonastale sekte.

PLJES! PLJES! PLJES!



Hvala! Hvala! Nemojte pljeskati, jer svjestan sam svoje velike odgovornosti i teškog puta. Trudit ću se izvesti vas uvijek na pravi (auto)put.

A sad?

Aha! Sjedište sekte...e hebi ga...fali gajba! Nema veze, to kad se pridruži neki bogati sljedbenik bumo rješili.

Ostale sitnice (članarina, molitve, brošure, iskaznice...) rješavat ćemo „u hodu“.

U tijeku je tisak „Štefove svete knjige“, koju ćete moči naručiti direktno od nas po promotivnim cijenama: Tvrdi uvez – 400 kn, meki uvez – 350 kn.

PS: Nisam ovo smislio sam da bih se obogatio. Nije sve u novcu, ima nešto i u nekretninama, no o njima više na nedjeljnjim misama.

Blah!

Jednom mi je palo na pamet da bi si mogao nacrtati svoj tattoo. Napravio sam mali milion crteža i sve pobacao...sve dok nisam bez veze u jednom kafiću čekajući frenda napravio skicu za ovaj:



Nažalost ga tada nisam prebacio na sebe (nešto sam tada bio u stisci s parama), a sada mi to više i nije neki prioritet, tako da ću to ostaviti za svoj 2. pubertet...

Kaže dobar poznavalac svemira Carl Sagan još prije 20 godina u knjizi „Cosmos“:

Upravo sam se stepel s kreveta i bacil oko kroz prozor...opet su se navukli neki sivi oblaci. Nadam se da će se barem malo razvedriti u sljedećih sat vremena, jer inače ćemo opet zapeti doma, a to mi se baš ne da.

Nabrijao sam se na Lojzekovu hižu...

Ajmo svi zaplesati neki indijanski ples PROTIV kiše.

Ultimatum!

Reče mi draga danas; "Biraj! Ili idemo u Sloveniju ili u Lojzekovu hižu!".

"Lojzekova hiža?", pomislih,"Bože dragi, moram birati između janeza i zagoraca!!!". Pošto janeze volim manje od zagoraca, tu soluciju sam odmah prekrižio – ad-acta. Rekoh, ajd da vidim kaj je to s tim Jožekom. Drugi idu vikendom na more, Opatija, Krk, Pag i te brije, a ja moram birati između 2 seoska turizma. Ja koji ne podnosim blato, travu (osim nekih izuzetaka), bube, kukce i sve ostalo kaj tam brije po selu. Da se mene pita sve bi ja to zbetoniral.

No, evo pogledajte u kojoj sredini ću se sutra morati kretati. Blah!


Lojzek


Lojzekova hiža


Restoran u hiži

...i sve to za ljubav mojoj dragoj... ;)

Stigao je.
Tiho se ušuljao.
Gotovo neprimjetno.
Weekend…

Pojma nisam imao da...

...je povijesni razlog propasti mnogih velikih civilizacija - erozija tla

...je postotak izvornog tla SAD-a uništenog do danas - 75

...je postotak gubitka površinskog tla radi uzgoja stoke - 85

...je broj hektara šuma SAD-a koje su posječene da bi se napravili pašnjaci - 106,000,000

...svakih 20 sekundi u SAD-u nestane jedan hektar šuma

FUCK!!! Blah!

...nastavak (možda) sljedi... :)

Današnji radni dio dana trajao mi je beskrajno. Nije bilo nešto pretjerano posla, ali brate, vrijeme nikako da prođe. Nisam nikako uspjevao prestati zjevat...straaaaašno!!!

Čak sam došao do te točke da sam uzeo posao koji zapravo nije moj i počeo ga šljakati. Još jedan od bad-ova je taj da mi je ona glavna ekipa s posla na moru, pa nemam s kim pametnim sjest i popit kafu. Hebi ga, bar ima novina u kafiću pa si čovjek pogleda kaj su nam (op.prev. stoci sitnog zuba) novog priredili.

I tako sjedim i pijuckam kafetinu sa šlagom i zujim po novinama i naletim na komentar Marylina Mansona u svezi glede ove medijske hajke na jadnog čovjeka.

Laku noć

Nemreš bolivit. Jel' se to samo meni čini ili Zagreb ima stvarno sve više luđaka za volanom? Prije sam znao prolupati sa ženama za volanom, no ovo je postalo prestrašno. Uglavnom se svi voze kao da su sami na cesti, a to redom – MUŠKI!!!! Jel' to od viška testosterona ili je ekipi postalo svejedno? Život vrijedi šaku graha? Nije da sam ja sad neki svetac za volanom, ali barem pazim na ljude oko sebe. Kaj mi treba peglat limariju zato da bi bil' prvi na semaforu? No vrhunac mi je danas bilo kada je neka bakica sa štapom prelazila preko pješačkog, a lik u nekom bijesnom (Je)bemveju juri prema njoj, bez znakova da će zakočiti i još opali po trubi. Jadnica je ubrzala, a ovaj je protutnjao i još nekaj dobacio. Blah!!!

It's the end of the world and I feel fine...

Kao što jučer napomenuh, gledao sam „Mi nismo anđeli 2“. Ako vam se svidio 1. nastavak, ovaj će vas oduševiti.

Svakako preporučam.

....savjest. :)

Uvijek sve vidi, sve prokomentira...

Čitam novine ovijeh dana i ne vjerujem. Jednom uvrnutom momku iz Amerike ne daju pjevat samo zato što nije kao drugi (čitaj: većina). Pa kaj, čovjek se šminka (kao i većina naših političara), pjeva o problemima današnjice (o čemu političari šute) i daje odlične intervju-e (opet za razliku od naših političara).



Nikada nisam primjetio da se neka udruga ili bilo tko protivio Tompsonovom koncertu. Nisam bio ni na jednom njegovom koncertu, pa ne bum previše sral po njemu, no ono što sam vidio, bilo mi je i previše. Hrpa ultradesničara (čast izuzecima), sa znakovljima koji veličaju sramotni nam dio povijesti, a nitko ni „zuc“. Eh, hebi ga, sad ti budi pametan. Trebalo bi pitati onu udrugu (zaboravih kako se zove) da li bi se složili da umjesto punkera i rockera, po Puli divljaju ustaše i domobrani?

Neka me nitko krivo ne shvati, sloboda izbora je ono što cijenim i neka ljudi rade što žele, sve dok se ne dovodi tuđi život u kritičnu situaciju.

Ionako JA biram što ću, gdje ću i koga ću slušati, a vi mi dajte da biram. Ako mi ukinete moje pravo na izbor, niste ništa bolji od onih protiv kojih ste ustali i koje smatrate takvima kakvim ih smatrate.

Blah!

BLAH!!! :(

...što sam posudio tvoj strip. ;)



...zakon je.

Danas je bio pakao na poslu. Sa svih strana me razvukoše, i skoro ko Isusa, na križ zabili. Te, "Gdje je ovo…?", "Gdje je ono…?", "Jesi ovo…?", "Jesi ono…?" i tako u nedogled. Blah!!!



U takvim trenucima što da se drugo čovjek zapita nego: "Oče, zašto si me ostavio?". Bilo što bi bilo bolje raditi, nego biti na poslu. Prodajem svoje vrijeme za tamo neke brojke koje mi sjednu na račun i onda ih mogu mijenjati za nešto što želim (a zapravo ne želim, ali su me uvjerili da mi to TREBA!)...it makes me sick! O tome bi se dalo razglabati, no možda neki drugi puta.

No, Bogu fala, i ovaj radni dio dana je prošao. Vedra strana dana je ta da sam nabavil "Mi nismo anđeli 2", dogovorio projekciju filma za 20:00, organizirao kokice, grickalice, pivce za živce i mozak na pašu. Ak je upola dobar ko prvi dio, ja zadovoljan.

Idem malo baciti oko na blogove, ubit vrijeme.

Budući da sutra ujutro radni narod Lijepe naše kreće na posao i ja s njima, odlučio sam još malo baciti pogled na TV i onda krenuti u astral. Laka vam noć...blah

Baš sam danas malo kontemplirao o onome što ljudi zovu anđeli. Stvar je u tome da ih nikada nitko nije vidio, pa možemo samo nagađati kako izgledaju (ako izgledaju).

Ja sam to uvijek vidio, naravno, na svoj stripovski način. Uvijek mi je to izgledalo, kao da mi neko smiješno biće sjedi na ramenu i ludo se zabavlja. Tu i tamo uleti, pa spasi neku situaciju, no kako se meni čini, ovaj moj je neki partyjaner. Tko zna, možda se previše ušlagira, pa u kritičnim situacijama zakaže (kao u 90% MOJIH situacija).



Nije mi baš bio puno od pomoći, no ja mu ne zamjeram (niti ga plaćam, pa me boli k....). Život bi bio pakao da sve teče glatko i da nema nikakvih problema. Bar ja tako mislim. A on? Neka urla od smijeha, što se mene tiče...neka zabavlja svoju ekipu petkom na kartanju. Volim kada su ljudi (i anđeli) sretni...onda sam i ja SRETAN.

Zaaaakon. Frend je dobio neke juhe na nekoj prezentaciji, koje se kao ludo prodaju u Sloveniji („Hit u Sloveniji“, kaže). Možda bi ju i probao, bez obzira što joj je (kako smo tek tada primijetili) istekao rok trajanja...nemre se kemija tek tak valjda pokvariti. No, ja sam po uvjerenju čovjek koji ne jede hranu koja je imala oči, tako da nisam kusio taj njegov „specijalitet“. Radi se o goveđoj juhi....

Ali...ono što me ubilo je, da je na poklopcu reklama za FILM!!!

Juha a'la Kung Fu Hustle (ab 2. Juni im Kino)

Kad sam to skužil...ubio sam se od smijeha. Morao sam to skenirati!!!!

Jel vi kada sanjate da ste nešto što niste? Da imate sve što ovdje nemate? Često mi se događa da sanjam kako sam fucking bogat, vozim tam neki bijesni auto (doduše često se pretvori u bicikl), brijem po nekim jahtama (koje se pretvore u neki čamac)....etc...etc...

Nešto brijem da su to astralne projekcije budućnosti koja je preda mnom. Znači, samo se još moram malo strpiti.

Heh...ponedjeljak...praznik...super.

Danas sam se probudio u praskozorje, tamo cca, oko 10:00. Stvarno sam se dooobro nakrmio. Probudio me osječaj kao da nešto hoda po meni. Pogledam, a ono mali crni gad Azriel, tupavo gleda da li sam živ. Sad mu je nova fora ulaziti u sobu kroz prozor. Kako te životinje brzo uče. Da sam ja bio takav, sad bi valjda imao i neki faks završeni. No, to je opet neka druga priča.

Za divno čudo, nije bilo nikakvih strašnih zvukova u blizini (usisavač model „Vampyr“ nije se čuo). Pomislih, možda sam ostao sam, kao Pale. „Yes!“, pomislih „to bi bio mrak!“. No, par trenutaka kasnije, kada sam već napravio plan koje ću dućane posjetiti, koje igračke ću si izabrati, koji ću si auto „posuditi“, gdje ću sve baciti svoj nos...ulazi u sobu neka spodoba. Još snenih, poluzatvorenih očiju pogledam, a ono....

“AAAAAAAAA!!!!“ gleda me nekakav vanzemaljac...zelene face, čudnih metalnih ovalnih oblika po glavi i drži ruke daleko ispred sebe raširenih kandži koje bacaju metalni sjaj i prijeteći mi se približava. „Gotovo je!“ prođe mi kroz glavu, no u tom trenu ispadne par ovećih kamena iz mojih očiju i uvidim da je to moja draga imala svoj tretman ljepote. „Brrrrrrrr!“, pomislih „kaj one sve moraju trpati po sebi, a tek mi, jadni muškarci koji sve to moramo proživljavati. Nije čudo što nas većina pomre od srčanog infrakta.“



Sada sam ispio svoje 3 nesice, popušio pola kutije „Vase Kojota“ (plavog), pročitao par zanimljivih blogova i pomalo počinjem funkcionirati. Srce mi je opet na mjestu. Blah!

Post-apokalipsa...spavao sam do 15:00. Straaaašno. Ko da me vlak pregazio. Znate onaj tupi osjećaj kao da se tijelo pokreće, a duša je još negdje daleko (možda samo tu i tamo provjeri da li je sa tijelom sve u redu).

Jedva se iskobeljah iz kreveta, draga već ronda okolo sa usisavačem. Stavim vodu u čajnik...nes, bjelilo i šećer u šalicu. Izvadim neku nakupinu kamenja iz očiju, i uto zakrčka čajnik. Sve to zajedno umiješah i odem na terasu.

Uto moje životinjsko carstvo dojuri za mnom na terasu i počnu žicat klopu. Nema mi druge, otvaram konzerve borim se s 3 mačke koje skaču oko mene, no izlazim kao pobjednik. Vraćam se na terasu, draga još tutnji okolo sa usisavačem, sjedam i nagnem šalicu.

„Draaaaagiiiii!“ prolomi se zrakom i skoro se ubijem kavom koja je stala negdje na pola puta.

„Da draga!!!“ ugodno-lepršavim tonom odgovorim.

„Trebao bi...“, i tu zvuk lagano nestaje i ustupi mjesto – muzici. Sve što je dopiralo do mene bilo je nešto poput šuma mora pomiješano s šumom televizora kad mu nedostaje program.

Tu i tamo odgovaram „Aha“, „Da“, „Evo, sad ću“ i tupavo i dalje buljim u šalicu kave i jato nekakvih čudnih ptičurina (a nisu lešinari) koje leti ukrug iznad kuće.

Uto se nažderana družina vrača na terasu i popadaju ko pokošeni po vrtnoj garnituri za poslijepodnevni počinak.



Taman pomislih da sam se izvukao, jer je sve utihnulo. Nema više glasa moje drage, nema usisavača, samo tišina i povremeno podrigivanje snenih mačaka. A, ono, ko iz vedrog neba, doleti ona na terasu „Idemo u Pet centar!“.

„He, he“, pomislih, „danas je nedjelja, YES!“

„Ali, danas je nedjelja, ne radi Pet centar“, rekoh.

„Neeee, Pet centar radi i nedjeljom“, reče.

„Fuck!“. I eto nas u autu, ostavljam napola punu šalicu svoje nesice i krećemo u nabavku. Zapravo, nije mi to teško. Sjetim se kako su te životinje zapravo zahvalna stvorenja i kako ih male stvari mogu razveseliti. Dofurali smo im hrpu raznoraznih grickala i grickalica, a oni ko djeca guraju glave u vrećice da vide kaj su dobili. Podijelio sam im malo slatkiša i šmugnem na terasu. Zapalim pljugu, uzmem šalicu, taman srknem kavu i kao naručeni vrača se banda, porazbacaju se po terasi i napokon se u moj dan vrati idila.

Još da sam se sjetio kupiti onaj neki jumbo sladoled...Blah! Koja nedjelja!



Bella



Sifka



Azriel

To je ekipa koja me može na sve nagovoriti.

Kao da se ništa nije promijenilo od kada sam bio zadnji puta. S tom razlikom da ovaj puta nisam smio piti.

Heh, sad sam miran opet kojih godinu dana... ;)

...znači...danas ipak Jabuka.

Teškog srca ipak ću morati ostaviti daljinski satelitskog receivera na stand-by, a taman sam skužio da su opet u pogonu moji omiljeni programi.

No, nije sve tako crno. Ipak me malo raznježi oko srca kad se sjetim da ću vidjeti drage mi ljude, koje nisam video kojih 6 mjeseci.

Jabuka it is!!!

Blah!

Poludio sam. Krenuo sam do KingKrossa da kupim nekaj sitno za svoje životinjsko carstvo doma, a vratio se sa punim gepekom. Čak sam kupio i zemlju crnicu, pitaj boga zakaj (kao, sadit ću cvijeće). Na svu sreću nisam bio sam, pa mi je u popunjavanje gepeka pomogla i moja Dijana. Prestraaaaašno.

Jedina pozitivna strana cijele ekspedicije bilo je to da je bilo jako malo ljudi i nije se čekalo dugo za onu spravu koja nam uzima nofce koje smo teškom mukom zaradili. To sam često razmišljao. Koje smo mi budale...još i čekamo pun k. vremena u redu da nam uzmu pare.

Lažem...bila je još jedna pozitivna stvar u svemu tome danas. Bili smo na kavi u Daily News Caffe-u. No, taman kada sam srknuo prvi gutljaj prisralo mi se za popizdit. A kako ne volim javne zahode, na brzinu smo srknuli ostatak i odjurili prema autu. A doma...kontaminacijaaaaaaa!!!!!



Heh...ali dobio sam uz Fini Mini juhu majicu sa ovim natpisom...jedva čekam da ju obučem za posao u utorak. :)))

Blah!

...mojoj Dijanici... :)

Pozdraf svima :)

Mislim da ću pomalo pod tuš, pa se ušuškat u krevetac, prošnjofati malo po satelitskoj...Naime, glava mi je počela pucati...tako odjednom. Kao nije dosta ovih grmljavina u zadnje vrijeme, nego sad moram imati i reprizu u svojoj glavi. :(

Je, kad glumiš facu sa rukom koja visi iz auta i struže nonšalantno po asfaltu uz mile zvuke Butthole Surfers-a kroz otvorene prozore, onda moraš platiti i cijenu za to. Blah!

Iz prašine sam izvukao svoj prvi fanzin. Čak nemam ni originalne crteže, nego samo jedan fotokopirani primjerak koji mi je ostao. Heh, lijepo se bilo sjetiti tih entuzijastičnih dana. U prodaji je tada bilo „čak“ 30 primjeraka istog i svi su se rasprodali u striparnici. Tako, eto, kada postanem slavan, neki bi mogli zaraditi dobro lovu...blah... :)

Jedna slička iz mojeg stripa „Bedijaner“. Ima već nekih 6 godina kako je nastao (još malo pa može u osnovnu školu...).

Možda vas bude zanimalo, pa si dam truda skenirati neke svoje stare stripove. Ako ne, bum šišnul na terasu, otvoril bocu Žuje i pustil mozak na ispašu...

Napokon...petak... :)

Upravo stigoh iz Zaprešića, odlučih kupiti novu crackiranu karticu za digitalnu satelitsku....bijaše mi pocrkavali svi programi. Heh...već vidim da će ovo biti zanimljivi produženi weekend. :)

Nagovara me ekipa da se sjutra zaletimo u Jabuku, no...heh...nekoliko stotinjak programa ili ispijanje piva sa srednjoškolcima - pitanje je sad.

Dajte me prosvijetlite...TV ili night life???

...al evo jedna ljetna za laku noć.... ;)

Pojma nemam zakaj sam danas malo u banani...možda od ovog vremena?!

Niš mi se ne da, pa čak ni crtati...tak da danas niš od mojih crtanih postova.

Možda kasnije...blah

Jedna za laku noć... :)

Ovo postanje me malo ždere kao stripaša....

...čita se prema gore!!!!!

Jel se to da izvrnuti...heh...?

Ne znam kako vi, ali meni je ovih par vrućih dana malo previše koncentrirano. Neki dan...komadi...dugi rukavi, jaknice, kišobrani i tako dobar dio ljeta prođe u tom ozračju.

Mir, tišina, spokoj...

Danas...sunce granulo i sve vrvi od tangi, minica, dekoltea, britela (ili kak se to već zove)...

I kaj...nemreš, a da ne vidiš...a bogu fala mi muški ko muški volimo iskoristiti svaku priliku da vidimo malo ženske „putenosti“...po cijenu da izvrnemo vrat, oči i neke druge ekstremitete.

Tako sam i ja...


...i naravno...





...tako sada sa malom glavoboljom pokušavam oslikati djeličak današnjeg dana...

Bit će bolje... blah... ;)

Film: -2
Kokice: +2 (malo su se prepekle)
Piva: Žuja
ostalo: vidi sliku gore, pa sam ocijeni

Noć...

Sorry...sad vas moram pomalo ostaviti. Dolazi frend, posudil je neki trash SF horror, pa to moramo odraditi...

...i zapalit jedan za bolje prožimanje filma...CY... :)

Ovo sam (otprilike) ja. Nemojte me zaustavljati po gradu i tražiti autograme....naplaćujem ih, pa tak da se ne zbrukate bez veze pred komadom.

Da odmah nešto razjasnim ovdje...ne znam pisati, pa ću se koristiti drugim metodama da dam svoj prilog ovakvoj jednoj zajednici. Ja bum crtal, a vi si mislite. :)