Post-apokalipsa...spavao sam do 15:00. Straaaašno. Ko da me vlak pregazio. Znate onaj tupi osjećaj kao da se tijelo pokreće, a duša je još negdje daleko (možda samo tu i tamo provjeri da li je sa tijelom sve u redu).

Jedva se iskobeljah iz kreveta, draga već ronda okolo sa usisavačem. Stavim vodu u čajnik...nes, bjelilo i šećer u šalicu. Izvadim neku nakupinu kamenja iz očiju, i uto zakrčka čajnik. Sve to zajedno umiješah i odem na terasu.

Uto moje životinjsko carstvo dojuri za mnom na terasu i počnu žicat klopu. Nema mi druge, otvaram konzerve borim se s 3 mačke koje skaču oko mene, no izlazim kao pobjednik. Vraćam se na terasu, draga još tutnji okolo sa usisavačem, sjedam i nagnem šalicu.

„Draaaaagiiiii!“ prolomi se zrakom i skoro se ubijem kavom koja je stala negdje na pola puta.

„Da draga!!!“ ugodno-lepršavim tonom odgovorim.

„Trebao bi...“, i tu zvuk lagano nestaje i ustupi mjesto – muzici. Sve što je dopiralo do mene bilo je nešto poput šuma mora pomiješano s šumom televizora kad mu nedostaje program.

Tu i tamo odgovaram „Aha“, „Da“, „Evo, sad ću“ i tupavo i dalje buljim u šalicu kave i jato nekakvih čudnih ptičurina (a nisu lešinari) koje leti ukrug iznad kuće.

Uto se nažderana družina vrača na terasu i popadaju ko pokošeni po vrtnoj garnituri za poslijepodnevni počinak.



Taman pomislih da sam se izvukao, jer je sve utihnulo. Nema više glasa moje drage, nema usisavača, samo tišina i povremeno podrigivanje snenih mačaka. A, ono, ko iz vedrog neba, doleti ona na terasu „Idemo u Pet centar!“.

„He, he“, pomislih, „danas je nedjelja, YES!“

„Ali, danas je nedjelja, ne radi Pet centar“, rekoh.

„Neeee, Pet centar radi i nedjeljom“, reče.

„Fuck!“. I eto nas u autu, ostavljam napola punu šalicu svoje nesice i krećemo u nabavku. Zapravo, nije mi to teško. Sjetim se kako su te životinje zapravo zahvalna stvorenja i kako ih male stvari mogu razveseliti. Dofurali smo im hrpu raznoraznih grickala i grickalica, a oni ko djeca guraju glave u vrećice da vide kaj su dobili. Podijelio sam im malo slatkiša i šmugnem na terasu. Zapalim pljugu, uzmem šalicu, taman srknem kavu i kao naručeni vrača se banda, porazbacaju se po terasi i napokon se u moj dan vrati idila.

Još da sam se sjetio kupiti onaj neki jumbo sladoled...Blah! Koja nedjelja!



Bella



Sifka



Azriel

To je ekipa koja me može na sve nagovoriti.