Marketing
NE, NE, NEDJELJA...
Post-apokalipsa...spavao sam do 15:00. Straaaašno. Ko da me vlak pregazio. Znate onaj tupi osjećaj kao da se tijelo pokreće, a duša je još negdje daleko (možda samo tu i tamo provjeri da li je sa tijelom sve u redu).
Jedva se iskobeljah iz kreveta, draga već ronda okolo sa usisavačem. Stavim vodu u čajnik...nes, bjelilo i šećer u šalicu. Izvadim neku nakupinu kamenja iz očiju, i uto zakrčka čajnik. Sve to zajedno umiješah i odem na terasu.
Uto moje životinjsko carstvo dojuri za mnom na terasu i počnu žicat klopu. Nema mi druge, otvaram konzerve borim se s 3 mačke koje skaču oko mene, no izlazim kao pobjednik. Vraćam se na terasu, draga još tutnji okolo sa usisavačem, sjedam i nagnem šalicu.
„Draaaaagiiiii!“ prolomi se zrakom i skoro se ubijem kavom koja je stala negdje na pola puta.
„Da draga!!!“ ugodno-lepršavim tonom odgovorim.
„Trebao bi...“, i tu zvuk lagano nestaje i ustupi mjesto – muzici. Sve što je dopiralo do mene bilo je nešto poput šuma mora pomiješano s šumom televizora kad mu nedostaje program.
Tu i tamo odgovaram „Aha“, „Da“, „Evo, sad ću“ i tupavo i dalje buljim u šalicu kave i jato nekakvih čudnih ptičurina (a nisu lešinari) koje leti ukrug iznad kuće.
Uto se nažderana družina vrača na terasu i popadaju ko pokošeni po vrtnoj garnituri za poslijepodnevni počinak.
Taman pomislih da sam se izvukao, jer je sve utihnulo. Nema više glasa moje drage, nema usisavača, samo tišina i povremeno podrigivanje snenih mačaka. A, ono, ko iz vedrog neba, doleti ona na terasu „Idemo u Pet centar!“.
„He, he“, pomislih, „danas je nedjelja, YES!“
„Ali, danas je nedjelja, ne radi Pet centar“, rekoh.
„Neeee, Pet centar radi i nedjeljom“, reče.
„Fuck!“. I eto nas u autu, ostavljam napola punu šalicu svoje nesice i krećemo u nabavku. Zapravo, nije mi to teško. Sjetim se kako su te životinje zapravo zahvalna stvorenja i kako ih male stvari mogu razveseliti. Dofurali smo im hrpu raznoraznih grickala i grickalica, a oni ko djeca guraju glave u vrećice da vide kaj su dobili. Podijelio sam im malo slatkiša i šmugnem na terasu. Zapalim pljugu, uzmem šalicu, taman srknem kavu i kao naručeni vrača se banda, porazbacaju se po terasi i napokon se u moj dan vrati idila.
Još da sam se sjetio kupiti onaj neki jumbo sladoled...Blah! Koja nedjelja!
Bella
Sifka
Azriel
To je ekipa koja me može na sve nagovoriti.
Post je objavljen 15.08.2005. u 11:51 sati.