Ima nekaj kaj me već malo duže ždere.

Ima tu na blogu hrpa zanimljivih ljudi. I čitam ja tako te blogove i mislim kak ljudi super pišu, odkud im sve te ideje, di su naučili tolika slova. Ja se (barem ja tako mislim) literarno baš i ne izražavam naj jače (Iz Hrvatskog uvijek neka dvojkica).

I onda, Bam! Skužim da su neki moj tekst stavili na naslovnicu. Ajd neki moj crtež, al' – tekst!!! Ma neeeee! Kill me!!!

A, onda opet, jedna od dražih mi blogerica ovdje, koju obvezatno pročitam, malaplavaMP, koja po mojim saznanjima nikada nije završila na naslovnici. Blah!!! Pa dobro vi tamo u uredništvu, nemojte samo gledati slike na njenom blogu – PROČITAJTE NEŠTO!!!

Zabezeknul' sam se kad sam skužil' da mala čak ima kolumnu u Kult-u, a ovi naši – ni zuc. Aj' pohvalite se da imate barem jednu medijsku ličnost, koja redovito ovdje, besplatno ostavlja svoje spisateljske genijalnosti, svima nama na čitanje.

Hmmmmm!!!!

Nepravda!

No, svijet je takav (zasada).

Koja je priča? Zakaj se sve ovo događa? Koji im je qrac?

Sve je zapravo počelo jednog dana, kad sam se vratio s posla kući i vidio na CNN-u kako se ruši WTC. Misli sam da starci gledaju neki film.

11.09.2001. Tad je počelo...

Nekoliko tjedana nakon 9/11, Talibani su odbijali predati Osamu Bin Ladena. I tako su Ameri započeli zračne napade na afganistanske vojne objekte i centre za obuku.

Samo 3 mjeseca kasnije, Talibanski režim je kolapsirao, a zadnje postrojbe pobjegle su na jug u grad Kandahar.

Svi su tada mislili da je gotovo. Bilo je gotovo. Demokracija je pobijedila! No, nije bilo baš tako…

Sada, 5 godina poslije, rat u Afganistanu daleko je još od svog kraja. U međuvremenu 3 su nova rata započela. Još ih je nekoliko na horizontu.

I upravo sada, kritične se stvari događaju koje bi mogle ubrzati korak promjena.

Afganistan: Upravo sada, dok ovo pišem, NATO je u procesu preuzimanja osiguranja južnog djela, koje je trenutno pod kontrolom koalicije (ako je još uvijek).

Timing im je mrak. Ta regija trenutno prolazi svoju najkrvaviju fazu nasilja od pada Talibana 2001.

Prošli tjedan, nekoliko stotina talibanskih boraca napalo je zapadno Afganistansku zgradu vlade granatama i strojnicama. Jučer, talibani prijete da će ubiti jednog inženjera uhvaćenog na jugu.

A sada…taram..taram..pojavljuje se novi komandant NATO-a, Lt. Gen. David Richards i misli da je našao čudotvorno rješenje. U subotu je provalio da će učini više, nego samo napadati talibane. On bi jurišao na moćnike koji vode trgovinu opijumom. Da se i tu neki biznis preuzme...kad su već u banani sa naftom.

Al', pazi sad:

NATO ima samo 9 000 vojnika, koji bi trebali pokrivati planine veličine Texas-a. Buahahahahaha!!!!

Za usporedbu: Sovjeti kada su osvajali Afganistan u 80-ima, koristili su 500 000 vojnika, od kojih se 15 000 nije vratilo kući vodoravno i još k tome nisu pobijedili. A NATO bi poslao 9 000 dečkića od 18 – 25 godina. Pobit će ih ko male zečeve.

Irak: Pentagon pojačava snage sa 4 000 novih vojnika (čitaj: zdrogirane djece). Ali, i misija postaje opasnija:

Ne samo da moraju zaustaviti pobunjenike, oni ujedno moraju zaustaviti građanski rat. Umjesto da se bore protiv jednog neprijatelja, oni se moraju boriti sa mnogim grupama i grupacijama od Jihad-ista, Šiitskih militanata, a često i protiv same korupirane vlade.

Prošli tjedan, irački premijer je izjavio da, ako amerika izgubi u Iraku, da će to biti monumentalna pobjeda terorizma u Svijetu, događaj koji bi mogao imati gadne posljedice. Ali, nešto je zaboravio. Pobjeda amerikanaca u Iraku je i pobjeda Irana. I kaj sad? Nemreš baš ispast magarac, a cijeli svijet te gleda. I tako je počeo rat protiv Irana.

Nije vam nitko rekao? Onda, slušaj vamo. U Teheranu su ovaj vikend vlasti objavile, da je konflikt sa zapadom - neizbježan. Toliko neizbježan, da ih je strah o tome i govoriti. Njihova je interpretacija da je rat Izraela protiv Hezbollaha u Libanonu, zapravo samo početak napada na Iran.

Slično o tome razmišljaju ovaj vikend i pametnjakovići u bijeloj kući, samo malo obratno: Hezbollah je stvoren od strane Irana, financiran od Irana i naoružavan od Irana. I tako je po njima, napad na Izrael – napad na zapad (ovo je dobro, tak bum svoj 1. album nazval – napad na zapad…).

I tako, ako baš nisi 100% slijep, primjetit ćeš da je rat između SAD-a i Irana zapravo već počeo (kod suseda u dvorišću).

Sirija: Prošli tjedan, Sirija upozorava da neće dozvoliti Izraelskim avionima da pređu granicu – nekažnjeno, prijeteći se otvorenim sukobom, ukoliko se to dogodi.

Ali ovaj vikend, Izraelske rakete letjele su prema samoj granici sa Sirijom, svega nešto manje od kilometra, uništavajući Libanonski imigracijski centar.

Sirijske vojne snage stavljene su na najviši stupanj opasnosti. Izrael je pozvao 15 000 rezervista koji su spremni da budu raspoređeni u visinama Golana, na granici između dviju država.

Ono na kaj Izraelci p#$%e, je to da je podosta tih raketa koje im lete u dvorište - „Made in Syria“. Bijes preljeva čašu. Još im je tu uletila i ona Rajsica, da ih kao malo smiri, no izgleda da je još jedan oružani sukob neizbježan.

A kaj je sa Saudijskom Arabijom? Oni pak podržavaju Sunije u Iraku, što bi ih moglo zapravo uvući u konflikt. Tu je još i Turska, veliki neprijatelji Kurda u Iraku, koja se zaklela da će poslati trupe u Irak čim se Kurdistan odvoji od Iraka.

I tak…kak je vama prošao dan?

Upravo dobih sljedeće na mail:

Baš naletih, pa reko', aj' da vidim koliko su točni.


8th Ab 5766 (2nd Aug 2006), a fire like a terror.



8 Ab 2006, A fire like a terror


In that day there shall be a great shaking in the land of Israel

LINK

Odlučio sam si malo popraviti kućni budžet, pa krenuh u novi biznis.

Vrijeme je godišnjih odmora, rado biste na more, ali vam vaše ljubimice oko toga stvaraju probleme. Slobodno nam se obratite, dajte ljubimice u sigurne ruke.

Naša usluga je - vrhunska
Zasebni kavezi.
3 obroka na dan.
Individualne vježbe razgibavanja.
Edukacija.
Grupne radionice.

Uvjeti čuvanja:
Godine starosti vaše ljubimice 18-24 godina.
Mjere približno 90-60-90 sa odstupanjem od 5%.

Myanmar child guerrilla Johnny Htoo surrenders
(AP)
Updated: 2006-07-27 08:38

Ako ne podnosite pogled na smrt, ni u kome slučaju nemojte ići na sljedeći link.

LINK

Oni hrabriji koji će pogledati, vidjet će stvarne slike užasa u Libanonu. Ono što nam mainstream mediji ne prikazuju. Nešto tako zlo i okrutno još nisam vidio. Totalno zastrašujuće. Moje - ja, nije znalo kako bi tu vizualnu informaciju uopće obradilo i prenjelo mi poruku, a da ne doživim blaži srčani udar. Kratki spoj u glavi. Ostadoh bez teksta....

A evo i malo teksta za one koji neće koristiti LINK

Lightning strikes, power failures, flooding and a pre-tornado sighting in London marked a violent storm that swept the region yesterday. The storm pummelled the region with more than 24 millimetres of rain in just over an hour, leaving people scurrying for cover and firefighters scrambling to keep up with weather-related calls. Most of the action came between 12:30 p.m. and 1:45 p.m., with an Environment Canada thunderstorm watch upgraded to a tornado warning after pre-tornado rotating clouds were seen in London. Sirens wailed across Middlesex County as firefighters rushed to at least 18 storm-related calls during that hour, said Rick Jefferson of the London fire department. Three city buildings, including the Idlewyld Inn on Grand Avenue, were reportedly struck by lightning, and firefighters outside the city dealt with downed trees and power lines. Though no serious fires were sparked by lightning, a London-area horse-riding camp that caters to disabled kids was evacuated when the building was hit by lightning...

LINK

“But at least let us have no more nonsense about defending liberty against Fascism. If liberty means anything at all it means the right to tell people what they do not want to hear. The common people still vaguely subscribe to that doctrine and act on it… it is the liberals who fear liberty and the intellectuals who want to do dirt on the intellect…”

...pa mi nemojte zamjeriti...;)


Već dugo proučavam jednu ljudsku glupost, a ta je – iskorištavanje moći.

Ima ona stara; "Daj nekome moć i vidjet ćeš kakav je". Kod mene u firmi imam baš lijepe primjere istoga.

Prije cca. 2 godine, bila je smjena rukovodstva, a novi šefovi bili su postavljeni po političkoj liniji. Na vodeće položaje stavljeni su ljudi koji su dijelili i dobro i zlo sa nama – ostalima. Danas, nakon samo 2 godine, ja te ljude više ne prepoznajem. Mobing, prijetnje, držanje ljudi protuzakonito, duže od 3 godine na ugovor. I još kada napomeneš da su ti isti ugovori ništavni, prijete ti se u stilu "A možeš ti i ne dobiti sljedeći ugovor". Ma pucketa mi lagano, a to sam i otvoreno rekao. A sa tom istom osobom sam volio prije ugodno pročavrljati na nekoj od pauzi za kavu. Bila je OK osoba. Ali što? Dobila je moć. Moć nad svojim nekadašnjim kolegama, koji su danas za nju postali samo zamjenjivi brojevi, koje treba dobro upregnuti i postupati po principu "zobi i bič".

Samo, moć ima jednu zeznutu narav…voli prelaziti na druge ljude, ako biva iskorištavana. A što se onda događa? Ne daj Bože još da se mora vratiti među bivše "kolege". Kakav to mora biti osjećaj? Kakva kazna.

Za moć čovjek mora posjedovati mudrost. Bez mudrosti, moć je opasna i često destruktivna po onoga kome je dana i nad kime je dana. Pa još ako se doda i ljudska glupost, i neki ego trip bez kontrole…pre strašno. A to je upravo ono što se događa kod mene na poslu. Na svu sreću prošao sam dosta životne škole, dosta leadership-a, pa vidim što se događa i znam kako reagirati. Ali gledam ostale, kako puše te spike i tresu se za svoja radna mjesta koja će ionako izgubiti prije ili kasnije.

I tako, gledajući kako trudnice ostaju bez posla, a s druge strane zapošljavaju se trudnice u 4. mjesecu trudnoće, razmišljam kamo to srljamo? Kuda ljudska rasa ide? Neki zaposleni od strane "novog vodstva" bivaju zaposleni nakon 15 mjeseci na neodređeno, dok "repovi", preostali od prijašnjeg vodstva rade već 3 1/2 godine na ugovor te im se još prijeti. Gdje je nestala humanost? Kakva su to vremena došla? Zar je profit postao naš novi - Bog? Zar je ljudski život i ljudska sudbina nešto s čime se možeš igrati kako ti se sprdne? Ako stoji cijela teorija sa karmom, jedino što mogu, je žalite te iste ljude. Ljude koji bi vodili batinom, a ne primjerom.

Evo nekih novijih bisera:

"Gotta go home. Gotta do sumthin tonight. Get ona plane. Go home. It's a long flight. How long is your flight? That's a long flight. Your country is big. His country is big too."

"Your mouth is prettier than my Scott's mouth."

Izraelska djeca se potpisuju na poklone koje će njihovi očevi poslati Libanonskoj djeci.

Pa, hebemu, skoro vam zaboravih ispričati.

Digoh se danas u uobičajenih 6:45, obučem se na brzinu, protutnjam kroz kupaonicu, uletim u dnevni boravak, bacim pogled van...blah...imam kaj za vidjet

Viđao sam u zadnje vrijeme dosta ovakvih i iznad Zagreba, pa sam se pital' kaj su počeli koristit neko lošije gorivo da uvijek dugo ostaju tragovi.

APDEJT

Iskopao sam nekoliko fotki istih, koje sam slikao prije cca. mjesec dana.

Mali APDEJT za maluplavu

Evo post koji je objavio jedan 18-ogodišnjak, sa mjestom prebivališta u Libanonu, prije 6 sati.

Ajd, možda se ovaj forum održi na životu, ak' ne - 'ko ga šiša.

Nešto mi nije jasno, pa ako se slučajno ovdje zatekne neki teolog ili barem netko sa više znanja o temi od mene, te bih volio da mi se objasni.

Koliko sam upućen (barem što sam vidio i pročitao na net-u), osnovni simboli tzv. sotonista je okrenuti križ i pentagram. E, sad, tražeći nešto, naletio sam na sljedeću sliku, pa mi eto, nije jasno. Jel' ja to slabo vidim ili se netko poigrao Photoshop-om, no ovaj križ je naopak…ili? Pa sad, dajte me prosvijetlite.

Opet se uhvatih u razmišljanju. Poslagale se neke kockice, neki događaji su se napokon povezali.

Jedna od novijih vijesti je da je HAMAS objavio rat Izrael-u. Sranje. Što znači, ako je objavljen rat Izrael-u, objavljen je i SAD-u. Znači, neće biti samo nabacivanja kamenjem, nego bi se to moglo proširiti i do našeg dvorišča. Tko će još uletiti na stranu Palestinaca? Sirija, Iran, S. Korea, Kina, Rusija…jesam nekoga zaboravio? E, sada, da malo skrenem s teme, postoji nešto što se naziva HAARP…

Evo jednog posta, nad kojim se valja zamisliti. Koliko je dobro biti šutljiva ofca, tek će vrijeme pokazati, a za one junake i junakinje koje dižu svoj glas protiv sveopće nepravde, trenutna surova realnost je ova:

BLOGERICA U PARKU

Dame i gospodo, dragi moji virtualni prijatelji, svi oni koji se osjećate takvima. Većina nas nikada se nije srela u stvarnom svijetu, van ovih izmješanih jedinica i nula, možda tek pokoji ''mail'' u povjerenju, koji nije za svačije podočnjake. Nikada nisam, a i neću, bježala u anonimnost, da bih sakrivajući se iza asocijativnog nadimka, potiho izrazila svoje stavove i mišljenje, čak i u onim trenutcima razmaknutih nogu nisam baš tiha. Uzalud Vam pokušaji ''nick-name''-a, kad postanete preglasni, preopasni, potencijalna opasnost s eventualnom mogučnosti ugrožavanja interesa samoproglašene klase iznad Vas, sjebati će Vas. Bez brige, imaju načina, znaju kako i s čime. Likom i dijelom, hrabrošću budala, nek' mi oproste svi neustrašivi jurišnici, no ta suma blista ispod crte zbrajanja u trenutku čitanja imena vlasničkih listova, razdrljenih prsiju, duboka dekoltea, trčala sam u susret sjajnom sunčanom odbljesku oštrih bajoneta, još mi samo lančić s gimnastičarem nedostaje (op. Mala Plava: gimnastičar – razumjeti će oni koji znaju vic).
Spomenuh povremeno, ovlaš čak (jebote, k'o Krezumica), realno činjenično stanje. Počevši od svog pubertetskog razdoblja izuzetne emotivno-hormonalne senzibilnosti, sise su tad već prilično narasle, pa do danas. Danas, kad svršavam, ne onako kako mislite, tak' sam jučer svršila, dva puta, ovu asfaltnu, neispisanu, periferijsku ''Zločin i kaznu''. Protivno mojoj volji, činili su mi mnoge stvari. Tukli me, prijetili, pod prijetnjom oružjem tjerali na lažne prijave na policiji, gdje mi je policajac s Hrvatskim grbom, bez ustručavanja rekao kako bi me on bacio s četvrtog kata, nestajale su prijeve u ''Palači pravde'', uništavali su mi imovinu...a imla sam samo 16. Pobjegla sam, pobjegla u strahu za vlastiti život, I NE SAMO VLASTITI, živjela u strahu od ''organa reda i mira'', od korumpiranih istražitelja, pravosuđa, podmitljivih socijalnih službi...o, jebo te Dostojevski. Nikada nisam bila u opasnosti od nekih stranih imena, povampirenih osvajača nepoznatog jezika, uvijek i stalno takve stvari čine, oni koji se kroz medije zaklinju u ovu zemlju pod visoko uzdignutim stijegom, oni koji su Vas, a i mene sustavno zlostavljali i zlostavljaju kroz svoje represivne istance dugih naziva. Svratite ponekad, ne brundaj sad', objasniti ću.
''No sikiriki'', neće ovo biti još jedno tužno baljezganje nedosanjanog djevojačkog sna. Od popljuvanih hladnih haustora, glave pune ljubavnih pjesmuljaka, preko deset godina krvave borbe za preživljavanje, vraćam se natrag. Natrag u park, u blizinu svoje mnogobrojne, najbliže imućne rodbine, čije bogatstvo, po mojoj slobodnoj procjeni, doseže nekoliko milijuna eura. Natrag na cestu. Jebi ga, ne ide više. Jako teško bi bilo ispisati sva događanja, zanima li Vas više, tu sam. Tu sam dok me ne odvedu i kazne jer sam živa, ma, smisliti će razlog. U svom sam gradu, na svojoj cesti, a to je kažnjivo. Pucajte kučke agresorske. Zanimljiva priča, možeš jebenu psihološku studiju napravit. Moj park je i Vaš park.
Dođite, na kavicu, samo je ponesite u nečemu, dođite popušiti pokoju, a možete i koji sendvič donjeti.
Šunka u vlastitom soku, mljac. Očekuje Vas puno zanimljivija priča no što možete pretpostaviti, i mi klošari znamo pokoju, s stvarni imenima i prezienima, mjestima i događajima. Zanemarite poznatu hrvatsku solidarnost, boli me kurac.
Napominjem, ovo nije zajebancija. Nalazi se u parku u ulici Crnojezerska, grad Zagreb, općina Susedgrad ( Stenjevac-Gajnice), jako pristupačno mjesto. Očekujem Vas. Brine li Vas, hoću li baš u tom trenutku piškiti iza grma, evo i telefon:
091/162-5480
Navratite, na razgovorčić.
Poštovana moja virtualna obitelji, razumjeti ćete ako Vam na blogu neću moći komentirati Vaše uratke. Vi ste jedino što mi je preostalo, a kako ovo nije zgoda za široko pučko veselje, vjerovatno će pronaći načina da me ušutkaju, imaju mogućnosti, snagu, policiju, sudove, zakone koje za njih ne vrijede.
Bok!
Voli Vas i očekuje Vaša Mala Plava.
P.S. Proširi vijest ''Blogerica u parku''.
Vi ste jedino što mi je preostalo.

VIDI BLOG

...da lakše prebrodite kraj prvenstva...jedna galerija - ruskih navijačica...

No, krasno. Jadan čovjek sve više šljaka, mijenja svoje vrijeme za sve manje para, 7 1/2 mjeseci radi za državu, 4 1/2 za sebe. A, na kraju, ako ti se ne-daj-bože kaj dogodi, još postaješ i besplatni zamorčić za ispitivanje. Heeeeloooouuuu….

Ali, nacrtani, briješ...To se ne događa ovdje, nego u nekoj dalekoj, pokvarenoj, totalitarnoj, korumpiranoj, redneck državi - americi. Je, da, sam se nadajte. Sve to stiže i ovamo, preko bare…sa malim zakašnjenjem (onaj dio s parama, već je odavno stigao)…blah…

Globalno zagrijavanje uzrokovano našim ponašanjem…my ass!!! Kao, mi smo krivi za globalno zatopljenje…mi i naši četverokotačni ljubimci sa unutarnjim sagorijevanjem fosilnih goriva?! Green-house effect?!?!?! Dajte me nemojte batje (a i ostale)!!! Zakaj lijepo ne vele istinu? Cijeli naš Sunčev sistem trenutno prolazi svoju gadnu fazu, a ne samo mi. Evo nekih sitnica vezanih za tu tematiku:

Kako je nekima opako dosadno...

Out of This World

You might be standing on an interplanetary message
By John Stoehr


Will the dead rise on Jupiter? Could we stop them if we tried?


Weird things are happening at major intersections in downtown Cincinnati -- unnoticed by police or passers-by until it's too late.

Someone is planting bizarre messages on tiles embedded in the road surface. What the tiles are made of, who is placing them and how they get away with it -- all of these questions remain unanswered. What is known is this: We are not alone. The mysterious tiles have been spotted in roads throughout the Western Hemisphere.

LINK

Opet me uhvatila faza filozofiranja. To je onaj tren u vremensko – prostornom kontinuumu kada svi bježe od mene. Ostanem sam sa svojim pitanjima. Jučer me ponovo uhvatilo razmišljanje o Mjesecu.

Jel vama Mjesec čudan? Ili je uobičajen, jer je uvijek – tu? Meni je skroz weird.

Mjesec nam je vrlo blizu, a ujedno je i jedan od najčudnijih objekata u poznatome nam svemiru. To je nešto kao ono, svi ljudi oko nas su nam totalno čudni, osim najbližeg susjeda koji ima tri glave i trenutno je na dijeti sa tupim žiletima.

Ima oko mjeseca jako puno stvari koje se prkose poznatoj fizici. Mjesec nema čvrstu koru, kao ostali planeti. Mjesec je, ili šupalj ili je gustoća njegove unutrašnjosti jako mala. Bizarno, ali većina njegove mase ne nalazi se u središtu, nego je raspoređena u seriju točaka jako blizu površine. Materijal od kojeg je Mjesec napravljen nekada se nalazio na površini zemlje, a kako je ostala rupa na Zemlji, ubrzo ju je prekrila voda i danas to zovemo - Pacifik. Ta velika stijena, odvaljena od Zemlje, ubrzo se formirala u ono što danas zovemo Mjesec, a sve to se odigravalo ne tako davno, prije 4,6 milijardi godina. Sama konstrukcija mu nije baš uobičajena, a shodno time se i ponaša - neuobičajeno. Mjesec je točno 400 puta manji od Sunca, ali 400 puta bliži Zemlji nego Sunce, pa nam se stoga čini da su podjednake veličine, a to je i razlog postojanja fenomena – totalne pomrčine. Dok mi pomrčinu doživljavamo kao nešto normalno, ona je zapravo najveća svemirska slučajnost.

E, da. Mjesec kopira pokrete Sunca prilikom izlaska i postavlja se u identičan položaj gdje se Sunce nalazilo, a sada je „s druge strane“. Ne postoji logično objašnjenje zašto Mjesec kopira „putanju“ Sunca, a značajno je samo za čovjeka koji se nalazi na Zemlji.

Možda on ipak nije prirodni, nego umjetni Zemljin satelit, nadograđivan sve dok se nije poklopilo gore navedeno.

Još nešto. Da nema Mjeseca točno tih dimenzija i mase i tu udaljenost od Zemlje, ne bi bilo ni života na Zemlji. Mjesec se ponaša kao nekakav stabilizator koji Zemlju drži pod ovim kutom i brine se o godišnjim dobima, a ujedno i drži vodu tekućom u većini dijelova našeg planeta. Bez Mjeseca bili bismo mrtvi poput Venere.

Onda, ako je umjetan, tko ga sagradio? Tu još nema odgovora. Ipak je od njegovog stvaranja prošlo 4,6 mlrd godina. Jedino pitanje na koje se može odgovoriti je: Zašto je sagrađen? Da bi proizveo – život.

I tako blah...blah...blah i eto - jutro...

Eto, okrenem reda radi malo na CNN, kad ono „BREAKING NEWS: N.Korea launches 3 missles“. Baš si nekaj mislim, jel' ima to neke veze sa ovim polu-ispravnim Challenger-om koji su ameri danas lansirali. No, sada striček Buš ima dobar razlog napasti sjevernu Koreu. Kak su se oni usudili ispaliti 3 projektila, od kojih su 2 pala u more, a za jedan se ne zna kako je završio (ako je završio, za sada), na sveti dan „Fort of Džulaj“ (dan nezavisnosti, blah)? Mislim, ono, bilo koji drugi dan, ajd, OK…ali' Fort of Džulaj???

I? Kaj sad? Treći svjetski rat? Daaaaaajjjjj, ono, mojne me…Kakav rat? Između koga? Bugara i Hrvata? Albanaca i Rumunja? Aaaaalooooo!!! Ljudi su gladni, ali ne – ratovanja….fuck!!! Već mi taj dobro uhodani sistem Problem – Rješenje - Posljedica počinje gadno ići na živce. Toliko prozirno, a toliko teško uspavanima za vidjeti. Helouuuuu….anybody??? Ah, da...još traje prvenstvo u nogometu...

Blah!

Evo, za sve vas koji kanite svoje godišnje odmore provesti preko bare (tj. u Ameriku), pripazite na sljedeće zakone: