Azriel se ujutro uvijek ubaci u krevet, budući radijatori prestaju grijati.


Ugledao se na mene, uvijek okružen knjigama.


Heh, da...


Braco i seka pred radijatorom, na mekanom jastučiću.

Još sam na bolovanju. Zujim tu ispred monitora, pregledavam neke stranice n-ti puta, lagano me tjera na WC svakih pola sata i kašljem gore od onih jadnih gripoznih labudova iz Mađarske. Draga mi je u sličnom stanju, doduše, nju ne muči WC, al zato brate, kašlje duplo jače od mene. Al eto, žena radi za austrijskog despota, pa si nemre priuštiti bolovanje. Uostalom, tko je vidio biti na bolovanju?

Nedavno se odvijalo međunarodno natjecanje u izradi čokoladnih poslastica. Sudjelovalo je nekih 15-ak zemalja. Na žalost ne mogu više naći link na stranicu, no tek toliko da vam malo sline procure, evo fotki:





























Dobar tek...:)

Taman sam mislil krenut, kad ono…naletim na ovo…raj za game-ere. Virtualne ljepotice, i to gole. Nije za mlađe od 33.

Blah. Evo me doma…čekam da me prođe fjaka, pa da krenem doktorici. Nekak' me uhvatilo danas, bole leđa, bole mišići, boli me glava, boli me k….c…IDEM NA BOLOVANJE!!!!

Bem' ti, baš mi sinulo, jel' se to meni učinilo da mi se papiga zakašljala? Ma neeee…brijem.

Vatever, ak se više ne čujemo, znači da me gripa ptičja satrla.

Yo! Eto mene, nakon dugo vremena. Iskreno, bil sam lijen, neka me letargija ufatila.Ovo je doba, kada me uhvati početak „zimskog sna“. Ove je godine malo uranilo. Jutro, 6:30, vani šljiva, pingini u nesvijest padaju od hladnoće, palim auto, palim grijanje u autu, palim pljugu i napola spavajući krenem put posla. Stižem na posao, ulazim u tople prostorije i ubrzo zaboravim na šok izvana. A onda me podsjete da zima još nije ni počela. Ma da? Još bu hladnije? Strašno. Nikako ne volim ta jutra. Ne kužim ljude koji se ujutro probude i – budni su. Kak to uspiju? Di sam ja bil kad su nas programirali za rano buđenje? Nisam ja za ovo. Meni treba tropsko podneblje. Nerad. Bez plana i programa. Onak, probudiš se gol, odlepršaš gol u toplo more, a zatim se uvaljaš pred svoj bungalov, sjedneš, srčeš kafu (ili čaj, kak ti više paše) i duvaniš (ak nema duvana, uvijek se nađe neki supstitut). Bez brige i pameti. Sjediš i najveći ti je problem odlučiti se kakvu ćeš voćnu salatu izmiješati, Tko zna? Ak se ova civilizacija kao takva ipak raspadne (a čini mi se, na dobrom je putu), kada nestanu korporacije, vojske, granice, kad ostanu samo ljudi i priroda, pinklec na rame i odoh negdje gdje je toplo. Zasadim si ono kaj mi treba za preživjeti (a u mom slučaju to je stvarno minimala), izgradim si neko stanište i mozak na pašu. Brijem da bi se i moje životinjsko carstvo dobro prilagodilo. No…kaj se čeka…kada počinje kraj? Haaaloooo…heee-eeeej!!! Režiser!!! Scenarist!!! Anybody!!!!

PS: Baš neki dan nađoh jednog čudnog lika na net-u. Zove se John Titor, a doputovao nam je iz bliske budućnosti. Lik se pojavio, kao treba im u budućnosti neki dio iz nekog prastarog kompjutera. Pa eto, dok je bio tu i tražio ono po kaj je došel, ostavljao je neke podatke o budućnosti na jednom forumu. Budući volim SF, bilo mi je to zanimljivo štivo. Ako koga zanima naša bliža budućnost, neka obavezno potraži John-a na net-u.

Heh, znao sam!!! Znao sam!!! :)

Marihuana je dobra za mozak!




Sintetički spoj sličan aktivnim sastojcima marihuane doveo je do novog rasta moždanih stanica štakora. Štoviše, rast novih stanica bio je povezan sa snižavanjem tjeskobe i depresije.


Ovi rezultati s kanabinoidnim spojevima ukazuju da bi marihuana ili njeni derivati zapravo mogli biti dobri za mozak.

Kod sisavaca živčane stanice neprestano rastu u dijelu mozga koji se zove hipokampus, koji je povezan s učenjem, pamćenjem, tjeskobom i depresijom.

Za razliku od marihuane, druge rekreativne droge, kao što su alkohol, nikotin i kokain, sprečavaju rast novih živčanih stanica.

Xia Zhang s kanadskog Sveučilišta Saskatchewan u Saskatoonu i njegovi kolege proveli su pokus sa sintetičkim kanbinoidom HU210 na mozgu štakora. Ustanovili su da je davanje visokih doza dvaput dnevno tijekom deset dana povećalo proizvodnju živčanih stanica ili neurogenezu u hipokampusu za oko 40 posto.

Baš kao Prozac?
Prethodne su studije pokazale da antidepresiv fluoxetine (Prozac) također potiče rast novih živčanih stanica, a rezultati pokazuju da upravo taj rast novih stanica dovodi do Prozacovog antitjeskobnog efekta.

Zhang se pitao je li o tome riječ i kod kanabinoida te je štakore testirao na promjene u ponašanju.

Kad su štakori koji su dobili HU210 bili izloženi stresu, pokazivali su manje znakova tjeskobe i depresije od štakora koji nisu dobili taj spoj. Kad je neurogeneza kod tih štakora zaustavljena pomoću rendgenskih zraka, učinak je iščeznuo, ukazujući da bi rast novih stanica mogao biti odgovoran za promjene u ponašanju.

U drugoj studiji je Barry Jacobs, neuroznanstvenik sa Sveučilišta Princeton, davao miševima prirodni kanabinoid iz marihuane, THC (D9-tetrahidrokanabinol). Ali on kaže da nije otrkio nikakvu neurogenezu, bez obzira na doze i duljinu vremena u kojem su davane.

Jacobs kaže da bi to moglo biti zato jer HU210 i THC nemaju isti učinak na rast stanica. Također bi moglo biti da kanabinoidi imaju drugačiji učinak na različite vrste glodavaca – što otvara i pitanje kako oni djeluju na ljude.

Zhang kaže da su potrebna daljnja istraživanja kako bi se utvrdilo mogu li kanabinoidi jednog dana postati sredstvo za liječenje depresije kod ljudi.

Nevjerojatno. Zujim tak po net-u i naletim na sljedeći članak. Možda i nije tako loše, sve ovo kaj se događa po svijetu. Da neki čudni virus pokosi cijelu ljudsku civilizaciju i da ostanu samo biljke i životinje. Zar smo zbilja najveće zvijeri na ovom planetu? I to danas, na početku 21. stoljeća?

Dogs used as shark bait

Cruel ... dog with hook through snout

By IAN HEPBURN

STRAY dogs are being skewered on hooks and dragged behind boats as live shark bait, The Sun can shockingly reveal.

The cruel practice takes place on French-controlled Reunion Island in the Indian Ocean, where Prince William spent two holidays.
A six-month-old labrador pup was recently found ALIVE with a huge double hook through its snout - like the dog above - and another through a leg.
The pup was found in a coastal creek and is thought to have somehow freed itself from a fishing line.
But other dogs and kittens have been chomped up and swallowed by sharks.
The RSPCA plans to petition the French government, demanding an end to the hideous torture.

Slaveni uglavnom ne nose burmu duže od četiri sata na dan. Najnovije istraživanje dokazalo je da su u pravu - dugo nošenje burme dovodi do gubitka seksualne moći.

Uvriježeno vjerovanje da dugogodišnje nošenje burme može kod muškaraca inicirati mnoge seksualne poremećaje, koji eventualno mogu završiti djelomičnom ili potpunom impotencijom, bazirano je na stanovitim znanstvenim razlozima, pokazalo je najnovije istraživanje bjeloruskih znanstvenika, provedeno u 17 europskih zemalja, na uzorku od nekoliko desetaka tisuća oženjenih muškaraca.

Štetnost konstantnog nošenja vjenčanog prstena potvrdio je i poznati bioenergetičar Sergej Gagarin, koji je svjetsku slavu stekao liječeći Donalda Trumpa.
Prsten smanjuje protok energije kroz prst, a upravo kroz prstenjak prolazi tzv. bubrežna linija, koja kontrolira muškarčevu urološku, ali i seksualnu sferu. "Ako muškarac prsten uopće ne skida, seksualni problemi su mu zajamčeni", tvrdi Gagarin. Ipak, 'bračnu' impotenciju lako je izbjeći.

Ako oženjeni muškarci ne žele imati problema u krevetu, vjenčani prsten trebaju skinuti prije spavanja i dopustiti 'napaćenom' prstu da preko noći odahne.

Slaveni, pak, ovo sve vrlo dobro znaju, jer vjenčani prsten ne nose duže od četiri sata dnevno. Njihova je seksualna snaga zbog toga jaka, što potvrđuju i drvene slavenske priče. Slavenske obitelji tradicionalno imaju mnogo djece.

Bjeloruska istaživanja trgnula su i engleske znanstvenike koji su, iako u početku skeptični, potvrdili otkrića svojih istočnih kolega.

Baš si danas nekaj mislim, zakaj postoje novine, tabloidi, žuta štampa? Zakaj postoji televizija? Otvoriš novine, sve sama sranja i negative, upališ telku, dnevnik, opet isto. Još nas i bombardiraju filmovima, serijama o ubojstvima, istraživanju ubojstva, nesreće, sranja. A mi? Mi kao spužve, sve to upijamo i spremamo u ladice naše podsvijesti. I tako taložimo i taložimo sve što nam serviraju. Kažu neki, da nije to bad, samo se moraš odvojiti od toga. Ali, to je opet ušlo u nas, zar ne. Naša podsvijest ne prosuđuje, ona samo sprema i u slučaju da nam nešto zatreba, ona to iščupa odnekud i servira nam moguće rješenje na temelju prethodnih iskustava. Zakaj vam to govorim? Vrijeme je kada treba odlučiti, kada se treba trgnuti iz svega toga, pogledati oko sebe i vidjeti kako je ovaj svijet zapravo predivno mjesto. Bez obzira što nam serviraju, ovo je najljepši planet u galaksiji. No, za sve nas svijet je onakav kakvim ga doživljavamo, a u današnje vrijeme, u ovoj utrci za novcem, ljudi su odlučili vjerovati medijima o slici svijeta. Jeste li razmišljali u kojim se uvjetima s nama može manipulirati? Samo ako postoji strah, samo tada. Zato nas strahom bombardiraju svaki dan, u svako vrijeme i na svakom mjestu. Možda su čak i religije prvaci u tom zastrašivanju. Jedina im je namjera usaditi u ljude strah od osvetoljubivog Boga, strah od onoga što dolazi nakon smrti, strah od naših krivih odluka, strah od straha. Neću sada pljuvati po crkvi, jer vrijeme će ionako pokazati istinu, ma koliko ju oni skrivali. Da ne pričam o „zdravstvu“, koje nas svakodnevno bombardira strahovima i nudi nam svoja „rješenja“. Pratim časopis „Nexus“, pa sam upoznat s podacima, koliko ljudi je to isto „zdravstvo“ zapravo ubilo. Previše. Kemoterapija? Izmišljotina. Dokazano je da je postotak preživljavanja danas čak i manji, ako se podvrgnete kemoterapiji. Cijepljenje protiv gripe? Jeste se ikada zapitali što je sve u tom koktelu od cjepiva? Postoje podaci na net-u, provjerite. Bit ćete šokirani. I tako u nedogled. Ljudi stvaraju problem, ponude rješenje, a mi to rješenje izabiremo kao ispravno. Lijepa manipulacija. A, kao što rekoh svijet je divno mjesto. Da, svijet je, ali ljudsko društvo? Što se s njim dogodilo? Osobno vjerujem u zakon uzroka i posljedice. I to ne u nekom budućem životu, već sada i ovdje. Trudim se pomoći što većem broju ljudi i ne razmišljam da li ću za to nešto dobiti. Pokušavam sa svima biti u dobrim odnosima. Pokušavam svijet gledati na pozitivan način. Zašto kažem „pokušavam“? Zato što to još nisam u potpunosti usavršio, ali se trudim. Pokušavam više slušati, a manje pričati. Pokušavam ne planuti, čim netko napadne moj ego, jer polagano shvaćam da nije problem u meni koji sam napadnut, nego u ovom što napada. Nekada nisam bio takav, bio sam čisti ego i samo ego. Ja, ja i samo ja. Tada sam uvidio da samo takve imam oko sebe, moja ogledala. Danas su se stvari promijenile, ali ogledala su ostala. S tom razlikom da u njemu vidim druge odraze sebe. Vidim bolje ljude, sretnije ljude, ljude koji su spremni pomoći, Neću sada pričati koliko je to bilo bolno, promijeniti način razmišljanja. Pogotovo zato jer to nisam morao (a znate onu, što se mora nije teško). To je bila moja odluka i zanimalo me gdje me može odvesti. Odvelo me do toga, da više nisam ovisan o dnevnim novinama, o televiziji, o reklamama, o svojim još neispunjenim željama. Nisam više vezan za to, pustio sam. To je mjesto dosta usamljeno, jer rijetki su ti s kojima ta iskustva možeš podijeliti. No, shvatio sam da mi ne trebaju drugi da bih bio sretan. Ja trebam sebi, da bih bio sretan. Sreća je odluka, a ne stanje. Kao i potraga za srećom. Ne postoji nešto što je stalno. Tako ni osjećaj sreće. Nju će prije ili kasnije zamijeniti osjećaj tuge, a opet ne bi znali što je to sreća, da ne postoji njena suprotnost. Uzaludno je tražit sreću, jer ona je tamo gdje najmanje ljudi traži. Sreća je u nama. Moć odluke da budemo sretni, bez obzira na okolnosti. Vjerujem da je sve s nekim razlogom. Zbog tog razloga, upravo i zapisujem ove riječi. Možda nikada neću saznati koji je to razlog bio, no znam da postoji razlog. I za kraj jedan izazov. Probajte ne gledati dnevnik, ne čitati novine, ne gledati negativne filmove mjesec dana. Primijetit ćete razliku. Još ako umjesto negative, ulijete malo pozitive, bit će to drastična promjena. No, kao što rekoh, neće svi. Ne zato što ne žele, nego zato što ne moraju.

Ne dajte se manipulirati, vi odabirete!

Blah! :)

Hurricane Stan Has a Plan

Tropical Storm Stan grew fast into a Hurricane and it is intent on making landfall. Hurricane Stan like his half sisters Katrina and Rita is looking to enjoy the warm waters in the Gulf this Spring. Stan has quite a strong set of records to beat, as he grows.

Stan to beat out his half sisters will need to become the number two largest and most powerful storm in United States History? Can he do it? Cat Five Hurricanes Katrina and Rita were, as Hurricanes go some of the most perfectly developed storms meteorologists had ever seen. Good symmetry, eye walls and their sizes were truly magnificent. Unfortunately for civilization that equates to havoc and chaos to all we are and all we have built.

Hurricane Katrina and Rita seemed to make the ancient city of Atlantis more believable. A great advanced civilization destroyed by disaster and sunk forever to the depths of the see. Will Stan be the Hurricane, which finally wakes us up, to rebuild our cities stronger with more respect to the power of Mother Nature? Hurricane Stan is the eighteenth named storm of this record Hurricane Season, with furious winds and strength; we will soon find out, the hard way. Will we learn our lesson this Hurricane Season as Hurricane Stan plans to make a serious strike to our society? Think on it.

Evo, jedan ozbiljan post od moje malenkosti.

Danas je fakat na poslu bila ludnica. Osim što je posla bilo preko glave, još je kraj radnog dana morao začiniti naš „koordinator“. Zadnjih 45 minuta morali smo slušati kako smo zamjenjivi, kako bi morali raditi od 7:30-22:00 (jer, eto, hehehe, svi ste primljeni na određeno), pa do toga da sam se osjećao kao u „Big Brotheru“. Ono, podijeli majmunčićima zadatke i gledaj ih. A, na kraju otpast će vas u ovom kolu 38 od 71. Hebe se meni, nit kredita, nikom dužan, sutra nađem novi job, a ak ne nađem, bar se ne moram tresti kaj bu mi banka uzela. No, tamo su i ljudi koji za vratom imaju hrpu kredita, malu djecu, veliku djecu. Gledao sam ih. Gledao sam strah u njihovim očima. Ne znam da li ste kada vidjeli tele koje se vodi na klanje? Ja jesam, doduše filmsku snimku, i sjećam se njegovog pogleda. Trenutak kada je kamera uhvatila makro njegovog oka. E takav pogled. Takav pogled sam danas vidio u očima ljudi oko sebe. Nisam znao jel' da se plačem il' da se smijem. „To nije ispravno!“, pomislim „pa ne mogu to raditi ljudima“, a onda shvatim da – mogu. Mogu, i to čine. Ljudi uhvaćeni u zamku „imati“. Imati malo bolji polovni ili novi auto na kredu, imati malo bole uređen stan ili kuću od susjeda, imati novi mobitel, imati novi kompjuter za sina koji ide u 2. razred…i tako u nedogled ljudi nešto moraju-imati. Ja vjerujem u – biti. Biti sretan, biti dobar, biti voljen. Vjerujem da ionako da bi nešto imao, prvo moraš biti. Ljudi misle;“Kada budem IMAO pravu osobu pored sebe, onda ću s njom ne-znam-što ČINITI i na kraju BITI sretan“. Wrong! Very wrong! Ne funkcionira. Ili, „da IMAM puno love, onda bi ČINIO to-i-to i na kraju ću BITI sretan (ispunjen, olakšan, vatever). Ali, ne funkcionira, a ljudi i dalje prvo žele IMATI. Ajmo probat ovako…Prvo probaj BITI sretan, iz tog stanja ČINITI stvari (vatever) i vjeruj, na kraju IMATI ćeš ono što želiš. Jesam ga zakomplicirao, ha?

Gledali ste „Matrix“? Naravno. Nije film, nije fikcija, to je naša stvarnost. Mi smo hrana kojom se oni hrane. Država, banke, korporacije... Pretvaraju nas u brojeve, ponude nam stvari koje ćemo im otplaćivati, daju nam posao, a onda nam ga uzmu, zajedno sa onim što smo od njih uzeli (plus kamate). Čekam dragu pred poštom. Prolazi ZET-ov bus, pun, krcat. Gle, čak postoje i ljudi koji rade to, da vas voze na i s posla. Gledam i postajem svjestan tog okrutnog sistema u kojem se nalazimo. Nekakva me jeza uhvatila. Ne zato što se to događa, nego zato što sam shvatio da 99% njih toga nije ni svjesna. Kao da spavaju. Ponavljaju svaki dan iste radnje, Boga mole da se nešto ne promijeni i tako 20, 30, 40, 50 godina. I nitko to ne gleda i ne vidi kao ja. Prestao sam već o tome pričati s ljudima, jer, oni vjeruju da je tako, kako je. Kako su njihovi starci, tak budu i oni (ali ne budu, jer nisu više „ta“ vremena). Čisti pattern, uzorak. Beskonačno ponavljanje. Ne znam, ali vjerujem da postoji neki izlaz iz tog začaranog kruga, neka mala vrata, toliko gadna i odvratna da rijetko tko kroz njih želi proći. A iza tih vrata – SLOBODA. Štogod to bilo. Kažu da ako uporno radiš isto, uvijek ćeš i dobivati isto. Pa zašto onda ne mijenjati? Zašto ne iskoračiti u nesigurnost i nove teritorije. Jedino pitanje uvijek je i bilo: zašto ne?

Blah! :)

Ne znam kak vi, 'al ja sam odvalil od smjeha...
Blah! :)))

#apdejt 1

EXORCIST BUNNY
BOOBS HANG LOW

za one koji ne znaju: desni klik - save target as

1280x1024


1280x1024


1280x1024

FREE EUROPE

Nakon puno vremena pogledao sam si film koji mi se nekada davno (srednja škola) urezao u sjećanje. Da podsjetim čitaoce, to su bila vremena kojih se mutno sjećam. Ne znam kak sam ga se sjetil, no to nije ni važno. Čekao sam 3 dana da mi se skine s net-a, prebacio ga u DVD format, ugodno se smjestio…i pogledao ga još jednom.

Toplo preporučam; „Up in smoke“

Traganje Poznatog, Nepoznatog i Nespoznatljivog


"Koliko je sati?" Florinda Donner Grau upita jednog popodneva, dok se brinula za neko stablo u svom vrtu. Učenica, koja je upravo pristigla, bez daha je počela preturati po torbi tražeći ručni sat.

Pojavio se nagual Carlos Castaneda, pažljivo je pogledao na svoj sat i svečano objavio, "Upravo je sada! Idemo! Imamo sastanak – sastanak s vječnošću!"

Učenica se požurila poprijeko vrta i spotakla preko korjena.

"Čemu žurba?" upita je Florinda.

"Ah, ja uvijek zaostajem…"

"Navrat-nanos", odvrati blago nagual klimajući glavom. "Mi ljudska bića imamo čudan način gledanja na vrijeme. Opčinjeni smo prošlošću, uvijek gledamo na vrijeme kako uzmiče od nas. To je kao da sjedite u zadnjem vagonu vlaka, promatrajući tračnice kako se odmiču od nas. Zašto ne prijeći u prvi vagon, da bismo se suočili s nadolazećim vremenom?"

"Dakle morali bismo gledati u budućnost?" zapita učenica.

"Ne, ne budućnost – Ovdje! Sada! Nadolazeće vrijeme!"

Učenica pogleda dolje na korijenje, i nastavi ga slijediti pogledom dok se nije susrelo s deblom ogromnog stabla. Uočila je da Florinda i nagual gledaju gore u krošnju. Prišla im je bliže. Kada je stigla naspram stabla, osjetila je opuštenost, širenje.

"Drveće ima drugačiju brzinu," reče nagual. "Možeš ga osjetiti, ako se usporiš."

Napravio je stanku.

"Stablima je poznata energetska činjenica," nastavio je.

"Koja je to energetska činjenica?", potiho zapita učenica.

"Stablo zna da je upravo u ovom trenutku okruženo vječnošću… Stablo zna da se može produžiti vječno u bilo kojem smjeru. Ono zna da jedan trenutak može biti vječnost.

To je činjenica, ali samo ako se okreneš nadolazećem vremenu."

I gleda čovjek tako sve te komade u filmovima, pogleda lijevo od sebe svoju dragu sa viklerima na glavi i nekom neidentificiranom zelenom masom na licu i pomisli;“Bože, pa di rastu ovakvi komadi ko na filmu?!“. E, sad, da vam (muškom dijelu) razbijem iluzije, morao sam složiti ovu malu galeriju poznatih teta, kako zapravo izgledaju.