Probudilo me preksinoć gadno sijevanje, grmljavina, vjetar i kišurina za poludit. I sve to proživljavam na 14. katu, misleć da je došao kraj svijeta. "Propade mi motorijada danas", pomislim, te tužan nastavim spavati. Probudio sam se negdje oko 11 i nisam mogao vjerovati vlastitim očima. Vani predivan ljetni dan. Negdje oko 12, zaletili smo se u "Bigi" nešto poklopati, nazovem ekipu i skužim da su svi već tamo, u Velikom Bukovcu kod Varaždina. Nakon pizze i kave odlučio sam krenuti, kud puklo da puklo. Dan je stvarno bio predivan i uz zvuke novih "Chemical Brothers-a", stigao sam na motorijadu. Istina, već duže nisam obitavao po takvim skupovima, a istini za dušu, falilo mi je sve to. Motori, miris spaljene gume i oktani u zraku.

Pa evo i malo da podjelim dojmove s vama


Prvo sam naletio na Damira i Pintu s frendom


Bilo je zakon motora i podosta zgodnih cura


A nisu ni najmanji ostali zanemareni




Svakakvih ljepotica bilo je parkirano unaokolo




Damir u elementu


Dvorac


Stari okorjeli biker Tomo


Chiara isprobava Damirov novi Z750


Nema motorijade bez šatora


Za štimung se pobrinuo lokalni band uz žestoke rifove


A da ne bi mislili da sam sve ovo zmislil, eto i mene. :)

Došao je i taj dan, dan za koji sam molio da ga ne bude. Dolazi nam u posjet najveći živući ratni zločinac. Zločinac kriv za smrt nekoliko miliona ljudi. Većina od tih nekoliko miliona ljudi još je živo, no osuđeno na smrt na najgori mogući naćin. Tone i tone osiromašenog urana ispucano je u Bosni, na Kosovu, u Afganistanu, u Iraku. Uskoro će cijela naša lijepa planeta biti omotana nevidljivim ogrtačem vrlo opasnih mikronskih radioaktivnih čestica. Posljedice su nesagledive, a neke od njih već nam kucaju na vrata.

Na slikama možemo vidjeti deformacije nastale kod djece rođenih na prostorima gdje se koristio osiromašeni uran,

Eto, prošlo je dvije godine od zadnjeg Auto Show-a. Što se u međuvremenu promijenilo? Po onome što sam imao za vidjeti, sve se promijenilo na – gore. Auti ispred Velesajma su bili raznolikiji i bolji nego ovi unutra, hostesa gotovo da i nije bilo, a ono što je bilo ukazivalo je na pomanjkanje budžeta pojedinih auto-kuća (čast izuzetcima). Je da je bio utorak, no neki program su ipak mogli smisliti. Tako da se moj boravak tamo sveo na bezvezno bauljanje među autima koje i tako već duže gledam na našim ulicama. Sve u svemu, jadno. Možda je svjetla točka bila poneki egzotični primjerak automobila, poneka egzotična hostesa i veeeelika ponuda kotlovine, čevapa, ražnjiča i ostalih nekima finim proizvodima lokalnih ugostitelja. Nadam se da će sljedeći Auto Show ipak biti barem malo bolji, jer ovaj je stvarno bio u rangu – stočnog sajma. Ako ništa drugo, dragi automobilski zastupnici, nemojte štedjeti na lijepim djevojkama, jer zbog vas se bore sa proširenim venama i beskrajnom ljudskom glupošću kojima su izložene.

Evo malo očne razbibrige: