...jedno nedjeljno poslijepodne, taman sam se probudio, a ono već sam tražen...eto idesbebe...

Malo smo se zaigrali prošlu subotu, pa je nastala i sprdnja sa ptičjom gripom i pizzom koja se pekla...

Video bloging u hrvata…4YTV...a ne bi ja bio ja, a da se tamo nisam registrirao...nacrtani na vblog-u...

FUNNY STAFF


iporn - more fun than music
Googlefight
Weenies
PornPuppets


COOL GAMES


Bumperball naganjanje autićima po ledu...aka hockey

Fulfillment ova me uzela...popunjavanje geometrijskih likova unaprijed zadanim dijelovima...buaaah...probati

Shoplifter trning za mažnjavanje robe subotom u šoping centrima...korisno...

Blackknight uuuuudriiiiii!!!!!

Reflex za izluđivanje...ne igrati više od 10 minuta...zarazno...

...i meni jedna draga GALERIJA

...i odoše moj flash koji je bio pohranjen tamo...molim za malo strpljenja da opet posložim svoj blog kak spada...

Hvala :)

Uhvatih malo jednu knjigu koju sam davno pročitao...i shvatim da sam zapravo sve zaboravio...pa eto, da se prisjetim...malo za razmišljanje ovaj vikend...:)

1. Kritična masa
U ljudskoj kulturi dolazi do novog duhovnog buđenja, buđenja koje je pokrenula kritična masa pojedinaca koji svoj život doživljavaju kao duhovni razvoj, put kojim nas vode tajnovite slučajnosti.

2. Duže sada
Ovo buđenje zapravo znači stvaranje novog, potpunijeg pogleda na svijet koji zamjenjuje pet stotina godina staru zaokupljenost svjetovnim preživljavanjem i udobnošću. I premda je ova tehnološka zaokupljenost bila značajan korak, naša novostečena budnost prema životnim podudarnostima omogućuje nam da dođemo do stvarne svrhe ljudskoga života na ovome planetu i istinske naravi našega svijeta.

3. Energija
Sada osjećamo kako ne živimo u materijalnome svijetu, već u svijetu dinamične energije. Sve što postoji pripada području svete energije koju osjećamo i intuitivno naslućujemo. Štoviše, mi ljudi svoju energiju možemo projicirati usmjeravanjem pozornosti u željenome smjeru ("kamo ide pažnja, onamo teče i energija"), utjećući na druge energetske sustave i ubrzavajući ritam životnih podudarnosti.

4. Borba za moć
Ljudi se i prečesto odvajaju od najvećeg izvora ove energije, te se stoga osjećaju slabima i nesigurnima. Da bismo stekli energiju, nerijetko ćemo se baviti manipulacijama ili prisiljavati druge da na nas obrate pozornost i tako nam daju energiju. Kada na ovaj način uspješno dominiramo drugima, osjećamo se snažnijima, no oni tako ostaju oslabljeni i često nam se suprotstavljaju i uzvraćaju borbom. Veliko nadmetanje za dragocjenu ljudsku energiju uzrok je svih međuljudskih sukoba.

5. Poruka mistika
Nesigurnost i nasilje prestaju kada iskusimo unutarnju povezanost s božanskom unutarnjom energijom, vezu koju opisuju mistici iz svih tradicija. Osjećaj lakoće - poleta - i stalan osjećaj ljubavi mjerilo su ove veze. Postoje li takva mjerila, veza je stvarna. U protivnom; samo je hinjena.

6. Pojašnjenje prošlosti
Što smo duže povezani, to smo potpunije svjesni trenutaka kada gubimo povezanost, najčešće kada smo pod stresom. U takvim situacijama uočavamo kako na vlastiti, jedinstveni način krademo tuđu energiju. Kada jednom postanemo svjesni takvih manipulacija, veza nam postaje stalnijom i tada smo u stanju otkriti vlastiti, životni razvojni put, svoju duhovnu misiju i način na koji možemo ostvariti osoban doprinos svijetu.

7. Pridruživanje toku
Svijest o osobnoj misiji dodatno unapređuje tok tajnovitih podudarnosti i sada se već polako, kao vodeni, krećemo u smjeru svoje sudbine. Prvo se pojavljuje određeno pitanje, potom nas snovi, sanjarenje u budnome stanju i intuicija vode prema odgovorima, koje nam najčešće sinkronistički pruža mudrost nekog drugog ljudskog bića.

8. Međusobna etika
Učestalost pojavljivanja slučajnosti koje nas navode na ispravan smjer možemo povećati duhovnim uzdizanjem svake osobe koja nam se pojavi u životu. Potrebno je dobro paziti da ne izgubimo unutarnju povezanost u romantičnim odnosima. Uzdizanje drugih osobito je učinkovito u grupama u kojima svaki član osjeća energiju svih ostalih. Kod djece, u ranoj životnoj dobi, to je iznimno važno za osjećaj sigurnosti i razvoj. Uočavanjem ljepote na svakom biću uzdižemo druge do njihova najmudrijeg oblika i povećavamo mogućnost primanja sinkronističke poruke.

9. Rađanje kulture
Kada se svi razvojem približimo optimalnim mogućnostima ispunjavanja vlastite duhovne misije, tehnološka sredstva preživljavanja bit će posve automatizirana, a ljudi će se posvetiti sinkronističkome razvoju. Takvim razvojem ljudi će dolaziti do sve viših energetskih stanja, zbog čega će nam se tijela na koncu transformirati u duhovni oblik, sjedinjujući ovu dimenziju postojanja s dimenzijom života nakon smrti, dokidajući tako ciklus rođenja i smrti.


Celestinska proročanstva, James Redfield

...AND I FEEL FINE...





Pandemija ptičje gripe za 2 godine...

Crveni križ: Šokirani smo snimkama iz Abu Graiba, ali...

Cheney: Ja sam povukao obarač!...

Kravlje ludilo u Hrvatskoj...

Virus H5N1 potvrđen u 31. žarištu u Rumunjskoj...

Uzbuna zbog ptičje gripe na jugu Iraka...

Više od 50.000 Pakistanaca prosvjeduje protiv karikatura...

Iran potvrdio da je nastavio obogaćivati uran...

i tako dalje...i tako dalje...i tako dalje...

I SVE TO - DANAS

Da li ste ikada krivo procijenili neku osobu? Sigurno jeste. Kakav ste osjećaj imali kada ste uvidjeli da ta osoba nije ona iz vaše fikcije? Sigurno loše.

Sada, postoji neki nevidljivi uzorak po kojem dijelimo ljude oko sebe. Neke ćemo željeti imati sasvim blizu, ako ne i najbliže (prijatelj, partner), neke ćemo staviti u kategoriju bliskih, neke opet na „dobar dan“, a htjeli mi to priznati ili ne, neke uopće ne želimo imati blizu sebe.

Kada upoznajem ljude, nekako mi po default-u ispada da 80% završi u kategoriji prijatelj, a onih drugih 20% u grupu „dobar dan“. Na kraju, ispadne i da se poneki sami svrstaju u kategoriju onih koje ne želite pored sebe, ili oni vas ne žele pored sebe. Polazim od toga da su ljudi u svojoj iskonskoj prirodi zapravo dobri, a da se s vremenom na nas nakalemi ego, koji formira nas kao takve kakvi smo sada. Kada bi se taj privid nas (kao takvih), mogao nekim čudom odstraniti, vjerujem da bi ovo bila jedna predivna planeta. No, dokle got smo robovi našeg ega, bit će nam tako kako nam je.

Da se vratim na temu. Pošto ja volim vjerovati drugima, pogotovo ako sam ih uvrstio u kategoriju prijatelj/partner, jako mi teško padne, kada saznam da zapravo nije tako. Nije me briga što ću zbog nečeg izrečenog u 4 oka ispasti budala ili glupan pred drugima, nego me boli što je baš ta osoba takav jedan razgovor plasirala među ljude (ili pojedince, koji će to ionako proslijediti dalje) i to od strane osobe za koju sam mislio da spada u grupu prijatelj. Naravno da se moj ego tu pobunio i dao mi svakakve savjete, kako da izravnam račun, no uspio sam ga savladati i ne poslušati ga. Neka svatko snosi posljedice svojih uzroka, jer kako sam naučio, nisam ja tu da sudim. Ja čvrsto vjerujem da sam ja tu da – učim. Pa sam tako opet naučio nešto novo.

Jeste li budni? Da li su vam oči širom otvorene? Ne dajte da vam Kairos umakne iz vidika...

...za neznalice poput mene, Kairos je:

Ha! Našao sam još jednu kazetu u autu...Clawfinger

Catch me

I've been standing on the edge of the roof looking down
I've been looking at the people that are gathering around
I've been here for an hour or maybe even more
just looking at the people that I've never seen before
stupid little faces are all I can see
those silly little suckers are all laughing at me
no wills cheap thrills you're puppets to the master
your only satisfaction is my lonely disaster
you learned how to creep and you learned how to crawl
but you never really learned anything at all
when I was a boy everything was just fine
I learned how to talk and how to walk in line
I had to learn the rules that build our society
but I could never understand it didn't mean shit to me
everybody always told me I was out of my mind
but I never did kiss anybody's behind
I'm a lot older and I guess I should know
but I'm standing on the roof just watching the show
standing on the edge and my step belongs to me
but I'm telling you all I won't miss what I see

one foot over there's no time to turn around
both feet are over and I'm heading for the ground
I'm flying in the air and I can feel the cool breeze
the people on the pavement have gone into a freeze
no space no time it's like walking on the moon
my heart is still beating but it won't be soon
I can hear myself scream when I hit the street
I can't feel a thing from my head to my feet
I told you I would do it and I didn't even cry
I feel more alive dead than when I was alive

Warfair

do you know how it feels to be down in the dirt
with a bullet in your breast and blood on your shirt
lying in a bloodpool down in a pit
covered with the corpse and the blood and the shit
how does it feel to have a gun to your head
when you know that you'd be much better off dead
looking right down through the barrel of a gun
don't try to tell me that you think it's fun
praying for your mercy don't say you see the light
what difference does it make if the good lord's right
at the end of a war the survivors are none
b'cos war is a loss a war can't be won
you're just another soldier and you're doing the dying
you're a symbol of a nation so boy stop crying
hero of a war such a man so brave
a medal's worth nothing when you're lying in your grave

do you know the pain
marching into history marching into war
can you feel the shame
marching into misery you function as a whore

5 o'clock in the morning and they shout out your name
but they don't really care cos you all look the same
now this is the army and we train to kill
our job is to give you that fighting will
so get off your knees and stand straight like a man
do I have to tell you twice to make you understand
freedom has a price and that price is blood
so chase the motherfucker right down in the mud

Pa ako slučajno negdje naletite na ove momke, toplo preporučam preslušati...

obavezno kliknite ovdje...KLIKNI

...ovu sam ja našao na net-u, postoji već duže, a nitko nije digo frku...

prošla epizoda

Najednom osjetim kako ostajem bez daha. Okrećem se oko sebe, tražeći izlaz iz tog klaustrofobičnog stana. Uzimam daljinac i palcem pritisnem crnu podlogu.

„Dobar dan, kako ti mogu pomoći?“, upitam me moja uvijek nasmiješena virtualna tajnica koja se netom pojavila.

„Hoću van, moram na zrak“, promrmljam i tom trenutku pojavio se nasred sobe nekakav snop svjetlosti. Bez razmišljanja uletio sam u snop i – pojavim se na ulici. Okrećem glavu, nigdje nikoga, samo poneki olinjali pas. Okrećem se i podižem pogled i imam što za vidjeti. Neboder, ako se to tako može nazvati, dosezao je daleko u vis i nestajao u oblacima. Vraćam se pogled nazad i ispred sebe vidim istu takvu građevinu. Između se nalazila prazna prašnjava cesta široka kojih 100 metara. Ponovo pritišćem daljinac.

„Zašto smo ovdje?“, upita me tajnica.

„To ti meni reci. Ja sam samo uletio u ono tvoje svjetleće čudo i našao sam se ovdje“, ljutito odgovaram.

„Zar nisi odredio točnu lokaciju? Ako nisi, teleporter te šalje na mjesto koje je najbliže opisu mjesta na koje želiš ići“, mirno i staloženo mi objasni moja draga tajnica.

„Samo sam želio van iz stana“, kažem i slegnem ramenima.

„Onda se nalaziš na pravom mjestu“, promrmlja ona i navuče osmijeh od uha do uha.

„Kako da stignem negdje drugdje?“, upitam.

„Kaži lijepo-„teleport“ u tu spravicu koju držiš u desnoj ruci ili to mogu ja umjesto tebe obaviti“, i pojavi se ponovo ona ista svjetlost, ali ovaj puta pojavila su se dva snopa. Jedan od snopova nestaje i umjesto njega nađe se meni poznati lik, čiju sam poruku maloprije dobio na svome zidu. Malo se strese, pogleda me i navuče onaj isti blesavi izraz lica, kao na poruci. Okreće se oko sebe i kaže; „Kako si ovdje zalutao? Nisi već dugo bio ispred svog bloka? Hajmo mi odavde prije nego nadrapamo“, kaže i pozovo svoj teleport, te nestaje u njemu. Okrećem se i vidim kako se cestom nešto veliko počelo približavati, jer je to nešto dizalo veliki oblak prašine.

„Vrijeme je za pokret. Hoću za onom spodobom koja se maloprije ovdje nalazila“, kažem i ulazim u teleport.

Opet se oko mene promijeni okolina i nađem se u nekakvom ogromnom trgovačkom centru. Pogledam preko ramena i vidim svog „prijatelja“ kako mi maše iz nekakvog čudnog restorana. Svuda oko mene bio je život, ljudi su se šetali, razgovarali i uglavnom su svi bili dobre volje. Krenem prema prijatelju i vidim na jednom mjestu kako ljudi stoje i nešto čekaju. Ispred njih bila je iscrtana nekakva linija preko koje nisu prelazili. Lagano sam ih zaobišao i prekoračio liniju i dalje krećući se prema restoranu. Začujem piskutavi zvuk iz svog džepa. Izvadim daljinski i vidim da se pojavila neka poruka; „Zbog prekršaja br 12653/334/4, oduzima vam se 134 slobodnih ovomjesečnih kredita. Hvala“. Spremam daljinac u džep i prilazim restoranu. Dolazim do stola za kojim je sjedio moj nepoznati prijatelj....

Upravo pročitam na index-u sljedeću vijest:


Otkriven kemijski spoj koji sprečava infekciju HIV-om?

Američki znanstvenici s odsjeka za mikrobiologiju i imunologiju Sveučilišta Vanderbilt otkrili su kemijski spoj koji bi, prema prvim ispitivanjima, mogao značiti preokret u borbi čovječanstva protiv virusa HIV-a, objavio je BBC...više


...i ne da mi vrag mira, svratim u svoje fejvoritze i nađem link na stranicu koju sam svojedobno pratio. Oni tvrde:


"If there is evidence that HIV causes AIDS, there should be scientific documents which either singly or collectively demonstrate that fact, at least with a high probability. There is no such document."
Dr. Kary Mullis, Biochemist, 1993 Nobel Prize for Chemistry.

"Up to today there is actually no single scientifically really convincing evidence for the existence of HIV. Not even once such a retrovirus has been isolated and purified by the methods of classical virology."
Dr. Heinz Ludwig Sänger, Emeritus Professor of Molecular Biology and Virology, Max-Planck-Institutes for Biochemy, München.

It's time to re-evaluate the HIV-AIDS hypothesis:

Is HIV really the cause of AIDS ?

A growing group of bio-medical scientists claim the cause of AIDS is still unknown. These heretics do not believe in the lethal AIDS virus called HIV. They claim that the virus is indeed harmless. Most of them think AIDS is also not sexually transmitted; it probably has toxic causes. People die because they are poisoned to death by toxic antiviral drugs. Part of the AIDS dissidents even question the existence of a virus entity. These HIV skeptics say that the AIDS virus has never really been isolated, and the AIDS tests are worthless...

This website tells you their story.


…tak da, meni u cijeloj priči nekaj smrdi.

A evo i još par linkova iz mojih fejvoritza:

THE TRUTH ABOUT AIDS IN A NEWSPAPER!
A.I.D.S. IS MAN-MADE
DID SCIENCE CREATE A GENETIC GENOCIDE MACHINE?
AIDS GENOCIDE

PS: BTW, ako niste znali, super junak George W. Bush, odlučio je NE napasti svoju domovinu još jednom...hvala ti, o veliki Cezare...Blah!!! VIŠE

prošla epizoda

"Stani malo. Rekla si davne 2051.? Koliko davne? Koja je godina?", promucam tiho.

"Godina je 2115.", hladno mi odgovori.

"2115.??? Moram zapalit pljugu…gdje su mi pljuge???", pomislim i mahnito počinjem prekapati po džepovima u potrazi za pljugama. Nema pljuga. Pogledam prozirnu ljepoticu koja je šuteći lagano njihala bokovima, očekujući moje sljedeće pitanje.

"Imaš pljugu?", priupitam ju sumnjičavo.

"Pljuga? Misliš na štapiće duhana omotane celulozom koji se inhaliraju? Zakonom o očuvanju životnog integriteta zabranjene su 2012. godine. Danas je inhaliranje duhana strogo zabranjeno i kažnjava se najgorom kaznom – radom.", ispali ko iz topa. U taj tren razrogačenih očiju klonuo sam na trosjed, dok mi je u glavi počelo zujati kao da se nalazim u pčelinjoj košnici u vrijeme špice. Nakon nekoliko trenutaka, najednom – tišina. Zujanje je zamijenio osjećaj tjeskobe i mučnine. Lagano dignem pogled, a u ravnini mojih očiju i dalje su se lagano lelujali savršeni bokovi.

"Negdje sam gadno zajebo", pomislim, te se lagano dignem sa trosjeda. Stajem pred ljepoticu i upitam je: "Nisam te još pitao, a tko ili što si zapravo ti?". Pogleda me onim velikim veselim okama i kaže: "Ja sam hologirl A911 tvrtke Sonokia, kataloški broj E64N35. Trenutno sam uključena u mod morning-notes. Jučer nije bilo unosa novih obveza za danas ujutro. Trenutni mod: search. Vizualni mod: default by nacrtani, izrađen 38.13.2114. i aktivan. Želite li više podataka?".

"Fuck, pa ona je nešto kao screensaver koji brblja!!!", promrmljam tiho. Pogledam u "daljinski" od mog screensavera i pritisnem ponovo crni gumb i ona nestane.

"Uffffff…negdje sam stvaaaarno nešto gadno zajebo.", pomislim, a u tom trenutku najednom se na lijevom zidu sobe pojavi nešto poput virtualnih vrata na kojima se pojavi natpis treptajućim slovima: "Enter accept or more detail?". Na daljinskom upravljaču moje drage virtualne tajnice (tako sam si interpretirao tu srebrenu spravicu), pojavile su se riječi "Enter" i "Detail". Lagano pritisnem na "Detail" i na zidu ispred mene pojavi se niotkud slika nekog čovjeka i njegovi podaci. Okrenem glavu iza sebe, ne bih li ugledao neki projektor, no ustanovim da tamo nema ničega, samo zid. Lik na slici nije mi se činio poznat. Imao je nekakav glupavo smiješan izraz lica, kao da se belji. Pogledam na daljinac i vidim nekoliko poruka: "Play last message", "Talk", "Open door" i "Back". "Ajd da čujem zadnju poruku, od čovjeka kojeg niti poznajem, niti bih ga volio poznavati.", i pritisnem "Play last message". Najednom se slika razvuče preko cijelog zida što mi je dalo priliku da vidim iskreveljenu facu ko u kinu.

"Papak…ne javljaš se cijeli dan. Ubila te ona zadnja šarena smjehulja, a? Sigurno ti je glava ko protonski generator za opskrbu New Vegasa, a? No dobro, kad se osvijestiš, javi se. Bok!", protrkelja spodoba sa zida. "Ja poznajem tu spodobu?", pomislim. "Ma sigurno neki spam! Toga i danas još mora biti, a ovo je sigurno jedan od načina kako funkcionira! Fucking spam!".

Na zidu pojavi se poruka: „More messages?". Pritisnem "Yes" i na zidu mi se ipojavi hrpa nekih faca i vremena poruka. Kako sam palcem prelazio preko crne površine na daljincu, tako su se slike povećavale i smanjivale. "Hebeni miš", pomislim, a na screenu se najednom pojavi lik neke predivne djevojke, mršavice, smeđe ravne kose. Zaustavim palac, a na ekranu se pojavi popis njenih poruka. Pritisnem za zadnju poruku i slika se ponovo uveća preko cijelog zida. Pritisnem još jednom i krene poruka; "Gledaj, seronjo! Ja to tvoje ponašanje neću više trpjeti. Svaki puta popušim istu foru, a to mi već lagano počinje ići na živce. Ovo ti je zadnji puta da se nisi pojavio! Čekala sam te sat vremena, a tebe ni od korova! Lagano mi je dosta. Nemoj mi se javljati, možda se ja jednom javim tebi!", jako, jako uzrujanim glasom će djevojka sa zida. Nisam mogao vjerovati. Jest da pojma nemam tko je ona, niti što ja radim ovdje, a još manje kako sam ovdje završio, no kakav got da sam kreten u budućnosti, nije moguće da sam pustio tu ljepoticu da izvisi. Ne to ne bi bio ja. Ili sam to ipak ja, samo ja u nekoj daljnjoj budućnosti? Zar sam postao seronja kroz nekoliko inkarnacija???? A, gdje je sada onaj ja iz budućnosti? Gdje je onaj ja, koji poznaje sve te ljude sa zida, koji je programirao svoju tajnicu, koji ima frenda debila? Samo da on sada nije tamo gdje sam ja bio prije…samo to ne!!!...nastavlja se…(vjerojatno)

Maglovito se sjećam prošle večeri. Zapravo, uopće se ne sjećam prošle večeri. Kada malo bolje razmislim, ne sjećam se ničega prije sada. A sada je samo jedan magloviti trenutak.

Sjedam na rub kreveta, gledam oko sebe. Sve mi je nekako poznato, a zapravo ništa nije kako bi trebalo biti. S nekim mirnim bunilom u sebi, lagano ustajem i krenem prema kupaonici. Zastajem, okrenem se, a krevet kao da se naglo uvukao sam u sebe i nestao u jedan mali metalno crni pretinac u zidu.

Najednom začujem lagani bi-bi-bi-bip i brzinom munje iz poda se pojavi stol, kutni trosjed i ormarić. Približim se pretincu u koji je nestao krevet i vidim lagano svjetlucanje simbola sunca. Lagano približim ruku pretincu, te se umjesto simbola pojavi natpis "Switch to night mode?". Odmaknem se od pretinca i pojavi se natpis "Day mode", koji nedugo zatim nestaje i pojavi se nazad simbol sunca. Sjednem na trosjed, uhvatim se za glavu i pokušavam shvatiti koji se vrag događa.

"Zakasnit ću na posao!", pomislim i krenem ponovo prema kupaonici. Vrata se preda mnom otvaraju i ulazim u jednu toplu prostoriju prigušeog plavog svijetla. Kako se krećem po prostoriji, tako se intenzitet svjetla pojačava na mjestima prema kojima sam okrenut. Okrenem se desno i ugledam veliko ogledalo, koje je obrubljeno plavom fluorescentnom svjetlošću. Kako se približavam ogledalu, odraz biva sve svjetliji, sve dok odraz u ogledalu nije posto u potpunosti osvijetljen. Okrenuo sam glavu malo nadesno i vidio da se ja i dalje nalazim okružen onom istom prigušenom svjetlošću. Pogledam nazad u ogledalo i vidim opet onog osvijetljenog sebe. Primijetim da je na meni bradica 2-3 dana stara. Spustim pogled, tražeći pogledom britvicu, ali umjesto nje vidim samo nekakve kremice.

"Blah!", pomislim i dohvatim jednu od kremica, spreman da ju zavitlam u zid, kad ono, uhvatim krajičkom oka natpis: "One second beard remover".

"Ha!?", otvorim tu čudno upakiranu kremicu. Vidim neki zeleni krug na kojem piše "Push here". Lagano pritisnem i najednom počne iz tog pakiranja izlaziti neka zelena pjena. Razmažem kremu po obrazima, uzmem ručnik i obrišem se. A obrazi, ono, kao britvom obrijani. Razvučem smile od uha do uha i pomislim; "Cool!".

Okrećem se nazad prema sobi, kad primijetim da se umjesto vrata nalazi neka čudna šarena opna.

"Hm, vjerojatno će nestati, kao i vrata kada sam ulazio".

Krenem prema sobi i kada sam prišao sasvim blizu toj opni, ona se najednom bacila na mene. U tom trenutku kao da me obujmila nekakva ugodna neizreciva toplina. To je trajalo možda sekundu, da bi ubrzo nakon toga bacio pogled na sebe i vidio da sam obučen u neku čudnu odjeću, koja kao da ima svoje vlastito grijanje. Zatresem glavom i gurnem ruku u džep. Napipao sam nešto poput jako malog mobitela. Izvučem tu spravicu i bacim pogled na nju. Bila je to neka lagana mat-srebreno spravica, sa crnim krugom u sredini. Stavim palac na taj krug i preda mnom se pojavi predivno žensko stvorenje, doduše malo prozirno, koje me ugodnim glasom upita: "Ljepotane, kako ti danas mogu pomoći?". Ostadoh skamenjen.

"Ehhh…reci ti meni…gdje ja radim i u koliko počinje moj posao? Bit će da sam jučer malo pretjerao sa žižom, pa imam kratkotrajnu amneziju", upitam.

"Maco, ti ne radiš, jer rad je kao takav zabranjen zakonom o osnovnim pravim čovjeka koji je izglasan u svjetskoj vladi još davne 2051. godine.", kaže ona meni onim istim maznim glasom.

"2051. godine?!?!?!?", proderem se iz petnih misli, a zapravo nisam ni glasa pustio. Obješene vilice, skamenjen, šokiran, stojim pred polugolim, polu vidljivim savršenim stvorenjem suprotnoga spola koje me gleda velikim začuđenim očima…nastavlja se…(možda…)

Ja postojim…nema vremena kada nisam…a vrijeme…ne postoji…tako sam i ja samo jedna - vječna misao

If God had a name, what would it be
And would you call it to his face
If you were faced with him in all his glory
What would you ask if you had just one question


And yeah yeah God is great yeah yeah God is good


What if God was one of us
Just a slob like one of us
Just a stranger on the bus
Trying to make his way home


If God had a face what would it look like
And would you want to see
If seeing meant that you would have to believe
In things like heaven and in jesus and the saints and all the prophets


And yeah yeah god is great yeah yeah god is good


What if God was one of us
Just a slob like one of us
Just a stranger on the bus
Trying to make his way home
He's trying to make his way home
Back up to heaven all alone
Nobody calling on the phone
Except for the pope maybe in rome...




Uf, al' me puknula ova tema danas kod bivšeg „Fantoma“, Mišaka

Evo, baš kažu kak je bedasto ratovati u ime vjere. Danas si katolik, sutra si musliman, a jučer si bio židov, a ponekad hindu, a sigurno i voodooo…i tako se iz života u život borimo - protiv nas samih…blah…;)

Mrzim kad mi se to dogodi...a dogodilo se prije 3 dana!!!

Postoje u svačijem životu neki pojedinci koji su indirektno „krivi“ za ono što danas jesmo. Znači, tu ne govorim o roditeljima ili rođacima i prijateljima (koji su direktno „krivi“), nego o nekim pojedinkama, kojima smo se divili, koje smo obožavali i kakvi smo jednom htjeli postati. Kao klinac, sjećam se, bez daha pratio sam časopis „MAD“. Nabavljao sam ga u Njemačkoj, preko staroga moga, koji je tada tamo radio. Kako je stizao svaka 3-4 mjeseca, morao sam uvijek čekati svoje mjesečnike. No, to mi nije padalo teško, jer sam iznova i iznova čitao stare brojeve, kao da ih čitam prvi puta. Budući da se cijeli moj život vrti oko olovke, flomića i papira, nije čudo i da sam nakon nekog vremena došao i do svog idola, svog budućeg strip-guru-a, jednog i jedinog…Roberta Crumb-a. To je za mene bilo otkrivenje. Koji crteži, koje brije…to je bilo previše i za mene. Tada je bilo dosta teško domoći se njegovih stripova, tako da sam se pokušavao snalaziti na sve moguće načine da ih se domognem. Danas, nakon 15 i kusur godina, Bogu fala, Crumb-a mogu naći i u Zagrebu i to na više lokacija. Još uvijek mi je on i njegov intelekt neizmjerno vrijelo inspiracije. Ako ikada budete u prilici uhvatiti neki njegov strip, obavezno ga pročitajte…blah :)

S vremenom, otkrivao sam i druge likove koji će i dalje oblikovati moje stvaralaštvo i mene samoga (Gilbert Shelton, Larry Todd, Greg Irons...), a njih možete naći OVDJE.


Biografija: Robert Crumb was born in Philadelphia, PA on August 30, 1943. Though he never studied art nor had any formal teaching, he began drawing at an early age. While still in his early teens, he and his brother drew single issue comics for fun. Among these was "Fritz the Cat" which Robert would later draw for Harvey Kurtzman's "Help" magazine.

In 1962, Crumb's family moved to Cleveland and Robert went to work for the American Greeting Card Company.He married his first wife, Dana, in 1964 and began doing work for other entities, including the aforementioned Help magazine, where he worked with/for one his greatest influences, comic artists and Mad co-creator Harvey Kurtzman. Many artists who later became part of the Underground Comic Counter-Culture with Crumb also worked at Help.

Also during this period, Crumb began to experiment with drugs, resulting in some bad experiences with LSD, but these "bad trips" only led to Robert creating some of his most enduring characters, including the pop icon "Mr.Natural". During this time he was doing illustrations and strips for New York's "East Village Other", a Greenwich Village newspaper.

He moved to San Francisco in 1966 and almost immediately began interaction with many other blossoming artists including Rick Griffin, Spain Rodriguez, S.Clay Wilson and Victor Moscoso. It was not long before their creative minds were tapped by San Franciscan's Don Donahoe and Charles Plymell and "Zap Comix" #0 was published in 1967. A smash hit, Crumb and the other artists became overnight sensations.

But sometimes the noteriety landed on the artist negatively. In 1969 Crumb's "Joe Blow" story which appeared in Zap #4 resulted in a number of obscenity arrests in New York City and elsewhere because the story dealt with incest.

In 1970 Crumb sold the film rights to Fritz the Cat to film animator Ralph Bakshi and was released as an X-rated film to international acclaim, and another Fritz movie was made, but Crumb is known to have voiced his displeasure with both films, and disowns them.

Also in the early seventies, Crumb along with several friends (including Terry Zwiggoff, the producer/director of the recent film on Crumb's life) founded a jazz band and called it "the Cheap Suit Serenaders".

Unfortunately the seventies were also some of the most difficult times for Crumb. In Zap #1 which was published in 1968, Crumb created a six panel cartoon which ended with a big-footed character with his foot out saying "Keep On Truckin'". This had become a popular image of the hippie counter-culture and Crumb collected royalties for years, but a suit emerged challenging Crumb's copyright which hads never been registered and in 1977 a federal judge ruled that Crumb had let the image fall into the public domain, freeing pirates from any further royalty payments to Crumb.

Then he was smacked with an I.R.S. tax bill for $30,000. (some have said his accountant and his wife....), he divorced his wife Dana, and was forced to move to Paris, France until he could pay his tax bill.

Then in 1978 he met and married Aline Kominsky, a cartoonist with whom he created "Weirdo" magazine, and moved back to California.

In the middle eighties Robert's career took a turn when he became recognized as an international cult hero, drawing appearances in Newsweek, People and other magazines, and appearing on BBC-TV. His work was featured in the New York City art gallery "Psycadelic Solution" and in 1990 the Museum of Modern Art, in New York City, included his work in an exhibit called "High and Low" which also featured work by other cartoonists, including George Herriman.

Becoming disillusioned with living in the US, Crumb moved permanently to France in the late eighties where he lives happily ever after in a home he bought with six notebooks filled with his work.

Robert Crumb has become an icon of popular culture since breaking onto the scene with Zap #0. His crude "bigfoot" style, influenced by Kurtzman, George Herriman, E.C. Segar, Cliff Sterrett, Bud Fisher and comic great Basil Wolverton, infused with overt sexual release in contrast with his own self-repression have in them an insightful view of the American psyche of the late fifties anbd early sixties era. Crumb is one of those partially responsible for the lifting of previously unchallenged theorum of the "Father Knows Best" era.

Throughout the decades since, he has been hailed as an anachronistand an anarchist, a genius and a revolutionary. He is one of the best.


KLIKNI za veću sliku

...nemreš bolivit čega se sve ljudi neće dosjetiti. Ovo morate vidjeti...zove se... ASS SCAN!!! :))))

NIJE PREPORUČLJIVO ZA ZEMLJANE MLAĐE DOBI I ZEMLJANE SA SLABIM ŽELUCIMA.

Vikend je vrijeme kada imam vremena pronjuškati malo što se događa na blogovskoj sceni. Nevjerojatno, pronjušim po blogovoj naslovnici i naletim na svakakve bad-ove. Gdje su nestale one lijepe vijesti, lijepe stvari koje se ljudima dogode i zbog kojih se čovjek osjeća super i takvu vibru šalje dalje kada ih podjeli s ostalima. Gledam, T-Zombix dobiva prijeteća pisma od tamo nekog samozvanog mudžahedina koji se potpisuje sa Al Said. Ak već ima kaj za reći, neka se tu registrira, otvori svoj blog, stavi svoje slike i počne iznašati svoja razmišljanja, ali ne, on se (skriven u virtualnoj anonimnosti) pjeni zbog tamo neke karikature proroka Muhameda, a da ne pričam koliko karikatura na temu Isusa postoji na net-u, pa nikome ništa. Na desno uho čujem vijesti na TV-u da njegovi prijatelji pale konzulate i ambasade…zbog iste karikature. Halo! Zar nije vrijeme da malo odrastemo? Zar nije vrijeme da shvatimo da smo svi iz istog nastali i da se istom vraćamo? Ne u neki raj, ne na neko mjesto gdje nas čeka 1000 djevica, nego ovdje, ovdje se svi vraćamo na daljnje učenje i usavršavanje. Zar nije ljudima već dosadilo „ponavljati razred“? Meni je. Ne mrzim nikoga, ne osuđujem nikoga (možda samo prokomentiram). Ne stojim ni na čijoj strani, ni na strani okupatora Bush-a, niti na strani ekstremista (čitaj: terorista) bilo koje religije. Da li se stvarno mora dogoditi neka velika prirodna katastrofa koja će nas na kraju sve spojiti, ako ćemo željeti nastaviti kao ljudski rod? Ili ćemo to shvatiti kada već bude kasno? Blah!

VIŠE..

Iva Gašparić


Septik


Gaz



Lavrić



nastavlja se...(ukoliko bude zainteresiranih)

Pih...prežderao sam se palačinkama sa orasima i sad samozadovoljno krstarim bespućima interneta. Rekoh, da vidim kakav mi je horoskop...kad ono...saznam tko sam...:(

Nemrem vjerovat...pa to nisam ja!!! Možda su me zamijenili u rodilištu...možda...blah!



Škorpioni su: strastveni, samopouzdani, isključivi, uporni, tvrdoglavi, tajanstveni, erotični, posesivni, cinični, osvetoljubivi, magični, sposobni, diktatori....

kako nam kaže horoskop, Škorpion je daleko najjači i najisključiviji od svih znakova. Ostali znakovi ne mogu dostići takve visine ili potonuti u takve ponore kao što to može Škorpion. To je znak veoma jakih seksualnih potencijala. Rođeni u znaku Škorpiona, mogu dugo da istraju u neumjerenostima, što bi brzo slomilo večinu ostalih znakova. Kao što se može očekivati, njegova pojava je seksualno magnetična, mada to nije uvijek pravilo. Sposobnost uzdržavanja i samokontrole je isto tako velika kao i želja za uživanjem. Škorpion po pravilu zna da procijeni pravu priliku, često sklapajući brak koji nudi značajne materijalne prednosti. Priroda Škorpiona je vrlo ponosita. Često ulazi u brak u namjeri da stekne novac i položaj, sa ženom koja će, svojim društvenim položajem ili šarmantnim ponašanjem, biti sredstvo poboljšanja njegovog društvenog položaja i važnosti. Utakvom slučaju, Škorpion teži tome da traži osječanja ili avanture van kuće. Međutim, nikada neće dozvoliti da njegov obiteljski život zbog toga bude ugrožen. Glavni nedostaci žena Škorpionki su jaka ljubomora, oholost, dominirajuća narav, zlovolja i sarkazam. Kod žene Škorpionke nema puno vrdanja. One su izuzetno jakog karaktera i osobenog smisla za pravdu. Sposobne su za vrlo postojanu i duboku ljubav i mržnju. Kao što se može očekivati od ekstremne prirode ovog znaka, brak jednog Škorpiona može biti vrlo sretan ili obrnuto. Ozbiljno aflitiranost znaka Škorpiona uvlači u kriminalne djelatnosti i tragediju, pri ćemu sklonost ka mračnim mislima izaziva depresiju i maniju proganjanja, što sve zavisi od stupnja aflikcije. Sam Škorpion nije naročito sklon seksualnim perverzijama, međutim jaka seksualna želja i astrološko upravljanje spolnim organima, predstavljaju važan činioc u slučajevima perverzije ili pojave homoseksualnosti.

Poroci Kada ogriznete u taj vas omiljeni grijeh osvetoljubivost - jadni svi oko vas. Vaša memorija izazvala bi zavist i u slonova: kod vas ništa ne prolazi nekažnjeno. A sam čin kazne dogoditi će se tek nakon što ste iskovali đavolski osvetničke planove. Jedino bi vas neki topli i osjećajni Bik mogao natjerati da odustanete i da usredotočite pažnju na nešto drugo, kao npr. Ljubav i seks. U tom slučaju više ne biste imali vremena ni volje za smišljanje osveta, jer ovako i onako, loši dolijaju prije ili kasnije, a vi pritom ne morate prljati ruke.

Vrline Krasi vas oštroumnost i prodornost. Diskretno ste velikodušni, iako određene osobe iz vaše okoline ne misle tako. Lukavi i borbeni, još ste i poput Feniksa, jer imate i dar neprestane regeneracije. S obzirom da volite borbu, pojam vjernosti kao vrline vama bi mogao biti smiješan, posebno ako vam je još i Venera u Škorpionu. No veliki su izgledi da, ukoliko pronađete odgovarajuću ljubav, nećete tražiti nova rješenja u stvarnom zivotu.

...i kopal po netu, upijajuči znanje za svoje buduće zanimanje - pastiru ovaca - i naletio na Psalm 23:

THE LORD IS MY SHEPHERD

The Lord is my shepherd,
I shall not want;
He makes me lie down in green pastures.
He leads me beside still waters;
He restores my soul.
He leads me in paths of righteousness
for His name's sake.

Even though I walk through the valley
of the shadow of death,
I fear no evil;
for You are with me;
Your rod and Your staff, they comfort me.

Surely goodness and mercy shall follow me
all the days of my life;
and I shall dwell in the house of the
Lord forever.

Psalm 23





...brijem da sam pravilno izabrao...čudni su putevi Gospodnji...;)

APDEJT - prijevod za mog prijatelja theend-a:

Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.

Pa da mi je i dolinom smrti poći, zla se ne bojim,
jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga.
U Jahvinu ću domu prebivati kroz dane mnoge.

04.02.2006. Prijatelji životinja nastavljaju kampanju za zabranu uzgoja životinja za krzno u Hrvatskoj i pozivaju na prosvjed

GLASNO ZA ZABRANU!

Kako bi ukazali na patnje životinja ubijenih zbog njihova krzna, udruga Prijatelji životinja ovoga mjeseca pokrenula je veliku nacionalnu kampanju za zabranu uzgoja životinja za krzno u Republici Hrvatskoj uz potporu glumca Roberta Boškovića, koji s činčilom Pepom na 50 jumbo plakata postavljenih u sedam hrvatskih gradova - Zagrebu, Splitu, Osijeku, Rijeci, Varaždinu, Zadru i Puli, poručuje: 'Znate li da je za jednu bundu potrebno ubiti 200 činčila?'

Prijatelji životinja nastavljaju kampanju velikim međunarodnim prosvjedom za zabranu uzgoja životinja za krzno u Hrvatskoj, nalik prošlogodišnjem prosvjedu na kojem se okupilo više od 150 ljudi. Glasan prosvjed, kojem su potporu najavili udruge i pojedinci iz inozemstva, održat će se u subotu, 4. veljače 2006. u 12 sati na Trgu bana Jelačića.

Svi zainteresirani građani mogu se pridružiti bučnoj povorci aktivista koji će se, oboružani transparentima, zviždaljkama i bubnjevima, okupiti u 11 sati kod Zdenca života ispred Hrvatskog narodnog kazališta i uputiti se sljedećom rutom: Hrvatsko narodno kazalište, Frankopanska, Ilica, Trg bana Jelačića, Ilica, Margaretska, Trg P. Preradovića, Preradovićeva, Masarykova, Hrvatsko narodno kazalište.

više

POWERPOINT PREZENTACIJA

Zaboravih vam reći koji sam film nedavno gledao na devedeju…Nakon dugo traganja naletio sam na film Branka Bauera, legendarnog „Boško Buhu“. Da se oni malo stariji prisjete, a mlađi možda da nauče, evo kratkog sadržaja: Priča je to o najmlađem heroju revolucije, pioniru i partizanu Bošku Buhi, rodom iz Virovitice. Djetinjstvo njegove generacije surovo je prekinuo rat, prisilivši njega i njegove vršnjake da prerano sazru. Ipak, u predahu bitaka i iscrpljujućih marševa, živnula bi opet klica nagona za igrom i nestašlucima, dječja radoznalost, titraji prve ljubavi. Boreći se rame uz rame sa odraslima, ta djeca su se borila i za ostatke svoga djetinjstva.
Ludilo...zadnji puta sam taj film gledao prije nekih 20-25 godina...flash tek takav. Pamtim to kao da je bilo danas, kada sam nedjeljom ujutro čekao da završi poljoprivredna emisija „Znanje imanje“ i počne propagandna emisija tadašnje JNA, emisija „Dozvolite da se obratimo“ u sklopu koje bi se puštao i neki ratni film. Malo je bilo zahebano, baš si morao pratiti cijelu emisiju, ak si htel uhvatiti početak filma, čije emitiranje nikada nije bilo fiksno vremenski određeno. Koje je to pranje mozga bilo...eto, čak i danas, nakon hrpu godina, brainwashing još djeluje...heh, jel' ima netko možda „Salaš u malom ritu“?

Našao sam ispod sica u autu jednu prastaru kazetu, na kojoj ništa nije pisalo. Ubacim ju u kazić, kad ono kazeta koju već duže tražim...Die Krupps...Oni su mi zanimljiv band, imaju mi OK tekstove, a i mjuza je onak, po mom, malo žešća...evo 2 pjesme...meni omiljene...

Kaj da vam velim. Najvjerojatnije se neko duže vrijeme nećemo viđati.

Zašto?

Pomalo se bliži kraj moga ugovora (koji 99% neće biti produljen), a iskreno, pun mi je kufer i grada i ljudi i presinga i stresa i gužve i blah, blah…

Danas sam si uzel malo Plavi oglasnik, da bacim oko na poslove koji se nude. Stvarno tamo ima svega i svačega. I tak vam ja čitam, čitam, čitam, kad naletim na mrak oglas. Lik traži nekoga za čuvanje ovaca u Lici. Bingo! Prepišem si broj od lika, dohvatim se telefona i zovem. Javi mi se neki čičica i ja ga lijepo počnem ispitivati. Na kraju, suma sumarum, plaća 4000kn, smještaj i klopa osigurani, čak i prijava za staž i socijalno. Pa rekoh, ne može bolje. Požalio mi se isti čičica da već pun kufer vremena traži nekoga za taj posao, ali da se nitko ne javlja. Rekao sam mu da ću mu se javiti do kraja tekućeg mjeseca, jer imam tu još stvari za srediti, a ako mjesto i dalje bude slobodno, odoh…barem na godinu dana. Kaže on da je to u redu.

Eto, odoh vam u pastire.