Marketing
MA KUDA MI TO SRLJAMO???
Vikend je vrijeme kada imam vremena pronjuškati malo što se događa na blogovskoj sceni. Nevjerojatno, pronjušim po blogovoj naslovnici i naletim na svakakve bad-ove. Gdje su nestale one lijepe vijesti, lijepe stvari koje se ljudima dogode i zbog kojih se čovjek osjeća super i takvu vibru šalje dalje kada ih podjeli s ostalima. Gledam, T-Zombix dobiva prijeteća pisma od tamo nekog samozvanog mudžahedina koji se potpisuje sa Al Said. Ak već ima kaj za reći, neka se tu registrira, otvori svoj blog, stavi svoje slike i počne iznašati svoja razmišljanja, ali ne, on se (skriven u virtualnoj anonimnosti) pjeni zbog tamo neke karikature proroka Muhameda, a da ne pričam koliko karikatura na temu Isusa postoji na net-u, pa nikome ništa. Na desno uho čujem vijesti na TV-u da njegovi prijatelji pale konzulate i ambasade…zbog iste karikature. Halo! Zar nije vrijeme da malo odrastemo? Zar nije vrijeme da shvatimo da smo svi iz istog nastali i da se istom vraćamo? Ne u neki raj, ne na neko mjesto gdje nas čeka 1000 djevica, nego ovdje, ovdje se svi vraćamo na daljnje učenje i usavršavanje. Zar nije ljudima već dosadilo „ponavljati razred“? Meni je. Ne mrzim nikoga, ne osuđujem nikoga (možda samo prokomentiram). Ne stojim ni na čijoj strani, ni na strani okupatora Bush-a, niti na strani ekstremista (čitaj: terorista) bilo koje religije. Da li se stvarno mora dogoditi neka velika prirodna katastrofa koja će nas na kraju sve spojiti, ako ćemo željeti nastaviti kao ljudski rod? Ili ćemo to shvatiti kada već bude kasno? Blah!
Post je objavljen 05.02.2006. u 18:58 sati.