prošla epizoda

Najednom osjetim kako ostajem bez daha. Okrećem se oko sebe, tražeći izlaz iz tog klaustrofobičnog stana. Uzimam daljinac i palcem pritisnem crnu podlogu.

„Dobar dan, kako ti mogu pomoći?“, upitam me moja uvijek nasmiješena virtualna tajnica koja se netom pojavila.

„Hoću van, moram na zrak“, promrmljam i tom trenutku pojavio se nasred sobe nekakav snop svjetlosti. Bez razmišljanja uletio sam u snop i – pojavim se na ulici. Okrećem glavu, nigdje nikoga, samo poneki olinjali pas. Okrećem se i podižem pogled i imam što za vidjeti. Neboder, ako se to tako može nazvati, dosezao je daleko u vis i nestajao u oblacima. Vraćam se pogled nazad i ispred sebe vidim istu takvu građevinu. Između se nalazila prazna prašnjava cesta široka kojih 100 metara. Ponovo pritišćem daljinac.

„Zašto smo ovdje?“, upita me tajnica.

„To ti meni reci. Ja sam samo uletio u ono tvoje svjetleće čudo i našao sam se ovdje“, ljutito odgovaram.

„Zar nisi odredio točnu lokaciju? Ako nisi, teleporter te šalje na mjesto koje je najbliže opisu mjesta na koje želiš ići“, mirno i staloženo mi objasni moja draga tajnica.

„Samo sam želio van iz stana“, kažem i slegnem ramenima.

„Onda se nalaziš na pravom mjestu“, promrmlja ona i navuče osmijeh od uha do uha.

„Kako da stignem negdje drugdje?“, upitam.

„Kaži lijepo-„teleport“ u tu spravicu koju držiš u desnoj ruci ili to mogu ja umjesto tebe obaviti“, i pojavi se ponovo ona ista svjetlost, ali ovaj puta pojavila su se dva snopa. Jedan od snopova nestaje i umjesto njega nađe se meni poznati lik, čiju sam poruku maloprije dobio na svome zidu. Malo se strese, pogleda me i navuče onaj isti blesavi izraz lica, kao na poruci. Okreće se oko sebe i kaže; „Kako si ovdje zalutao? Nisi već dugo bio ispred svog bloka? Hajmo mi odavde prije nego nadrapamo“, kaže i pozovo svoj teleport, te nestaje u njemu. Okrećem se i vidim kako se cestom nešto veliko počelo približavati, jer je to nešto dizalo veliki oblak prašine.

„Vrijeme je za pokret. Hoću za onom spodobom koja se maloprije ovdje nalazila“, kažem i ulazim u teleport.

Opet se oko mene promijeni okolina i nađem se u nekakvom ogromnom trgovačkom centru. Pogledam preko ramena i vidim svog „prijatelja“ kako mi maše iz nekakvog čudnog restorana. Svuda oko mene bio je život, ljudi su se šetali, razgovarali i uglavnom su svi bili dobre volje. Krenem prema prijatelju i vidim na jednom mjestu kako ljudi stoje i nešto čekaju. Ispred njih bila je iscrtana nekakva linija preko koje nisu prelazili. Lagano sam ih zaobišao i prekoračio liniju i dalje krećući se prema restoranu. Začujem piskutavi zvuk iz svog džepa. Izvadim daljinski i vidim da se pojavila neka poruka; „Zbog prekršaja br 12653/334/4, oduzima vam se 134 slobodnih ovomjesečnih kredita. Hvala“. Spremam daljinac u džep i prilazim restoranu. Dolazim do stola za kojim je sjedio moj nepoznati prijatelj....