Dok se vozih na dogovor za kavicu sa etabliranom nam blogericom, naletih na krkljanac u Vrapču. "Da pas mater, već kasnim, kakva je to gužva?". Mic po mic i onda skužim autobus kompletno izgorio. Sad, jel to napad omraženih terorista ili dotrajale instalacije, to prepuštam našim vrlim inspektorima MUP-a.

A evo i fotke:

Ljutnja. Jedna od najubojitijih emocija. Jedna od najjačih emocija. No, kada bi racionalno na djeliće rastavili tu emociju, shvatili bi da ona zapravo ne postoji. Ona postoji samo kao naša reakcija na nešto ili nekoga. Uglavnom je uvjetovana time što nešto ili nekoga nismo dobili ili smo nešto dobili što nismo željeli. Problem kod ljutnje je taj što se multiplicira. Krene od nas, pa preko objekta ljutnje, na bližu i daljnju okolinu i gotovo svi koji su u kontaktu s njome, reagiraju na neki način i mnogoputa još potpomažu da ista naraste do neslućenih razmjera.

Zašto trkeljam o tome. Imao sam nedavno jedan slučaj. Jednoj dragoj kolegici s posla sam složio nekoliko manje-više neprimjernih fotomontaža. Nisu bile vulgarne, ali vidjelo se tu i tamo nešto. Pošto mi je Photoshop hobby, uživao sam dok sam ih radio. Uglavnom sam već svim svojim frendovima i frendicama složio iste i nikada nisam naletio kod nekoga od njih na ljutnju. Ali ovaj puta… Strašno. Prebacio sam slike na mob i sav sretan kako ću nasmijati kolegicu, pokažem joj slike, a ono – reakcija koju sam najmanje očekivao. Nisam mogao vjerovati da se netko na to može naljutiti, pogotovo što slike nisam pokazao nikome drugom. Uglavnom, pred njom sam izbrisao slike, ispričao se, zamolio da mi oprosti, jer nisam znao da će tako reagirati. Da sam znao, ja bih stao. Nije mi oprostila.

I tako, od toga dana, moja kolegica (jedna od onih osoba zbog kojih mi je drago što ipak moram doći na posao) više ne priča sa mnom. Do tada smo imali podosta zanimljivih razgovora, povezuju nas neke zajedničke teme, neki zajednički interesi, a sada – tišina u eteru. Pošto je rekla da se ljuti, ja joj ni ne pokušavam više prići, a kada prolazimo jedno pored drugog, kao da prolazimo pokraj turskog groblja. Užas.

A s druge strane, vjerujem da je sve tako kako mora biti, pa i na tu svoju životnu epizodu gledam tako. Vjerojatno je neki karmički dug time odrađen. ;)

Eto, idesbeba, i prije nego si zaželio, želja ti se ostvarila. Naime, danas je američka vlada objavila da je u kontaktu sa entitetima koji dolaze sa drugih planeta. Nije mi se dalo prevoditi, pa evo što o tome kažu:

Secret data allegedly disclosed on ‘visitors’ from space, government projects

August 23, 2006

by Steve Hammons


Information was released to the public today about contact between the United States Government (USG) and visiting beings from outside our planet.

The sources of the data are alleged to be government insiders associated with the U.S. Defense Intelligence Agency (DIA).

The information was released at 8:00 a.m. Pacific Standard Time through an e-mail stream list that includes many persons with scientific, military, intelligence and other backgrounds.

The new releases are alleged to be part of the process of “disclosure” about the decades-long discoveries, research and operations of the USG regarding contact with intelligent beings from other planets and star systems.

Types of visitors, history of contact with the human race and USG-sponsored research on advanced technology acquired through the visitors are parts of the new information.

A gradual, planned and appropriate release of this kind of sensitive information to the American and international public on these topics has reportedly been underway for many years. This most recent disclosure is alleged to be part of the program of a steady process of education on these kinds of subjects.

The complete verbatim report as sent on the e-mail stream has been posted on a well-known public Website, http://serpo.org.

LINK

Nevjerojatno kako čovjeka u trenutku može sašiti neka slabost. Danas na poslu, sve OK, šljaka se, klima fercera, posla tak-tak i najedanput – neka slabina. Ono, totalni shut down. Čukica počinje lupati, ručice se cijede, a nožice otkazuju poslušnost. Dobrih 2 sata me pralo, a onda je malo popustilo. Evo, još sam u banani, ali mi se čini da još popušta. Užas. Mrzim taj osjećaj bespomoćnosti. Pojma nemaš kaj da napraviš, a da to prestane. A brijem si i da je napokon vrijeme za moj godišnji. Još 2 tjedna treba izdržati, a onda slobodan 3 tjedna.

A do onda, drž se one stare; „I to će proči“

Satelitski snimak Aurore Australis.

...za one koji će pogledati film u cijelosti, želim samo nadodati jedno svoje mišljenje...zakenjali su kraj time što su za univerzalno biće proglasili Alah-a kao jedinog (kaj se mene tiče nek se zove Yahweh, Jah, Nacrtani ili bilo kako ili nikako), a to ipak nije cijela istina...no, film je sam po sebi, zanimljiv.

...Dijane, gdje spomenut bješe Anthony Kiedis-u, malo sam prorovao po svojoj MP3-teci i prisjetio se jedne pjesme, koja je meni bila favorit...i upravo se sklupčah u stolici slušajući istu...Viva la RHCP!

Nedavno je otkriven ogromni krater u Jordanskoj pustinji, što nam sugerira neku davnu kataklizmu. Ako je vjerovati znanstvenicima, to je bio baš taj komet koji je spominjan u biblijskoj apokalipsi.

"The gods of Anunnaki raised up their torches casting bright lights towards the Earth… The heavens were filled with despair and the daylight was overwhelmed by the covering darkness… The Earth was shattered like a jar of clay," – it would be hard to find a more impressive description of the end times than the one produced in "The Epic of Gilgamesh."

Krater je nastao prije cca. 10 000 godina. A zapravo, krater je prvi puta uočen (i bio stavljen u nekoliko geoloških mapa) u 60-ima, ali je iz nekih razloga bio prekršten u vulkan. Tu tragičnu grešku otkrio je njemački geolog Werner Schneider sa tehničkog univerziteta Braunschweig.

Istraživanja na terenu su pokazala da se ne radi o vulkanu, nego o meteoru koji se davno sjurio na zemlju, dijametra oko 100 metara. Schneider I kompanija otkrili su prisustvo kvarcnih minerala u krateru.

Putujuća brzina tog meteora bila je cca. 160 000 km/h , a snaga koju je oslobodio prilikom udarca bila je približno 1000 puta jačine bombe bačene na Hirošimu.

"This event without a doubt found reflection in many myths and tales of the peoples of the Ancient World. And of course they used a slightly different terminology that the one used by the present day NASA specialists", kaže Schneider.

Nemrem vjerovat da je danas 13.08. Ej! Pa, zar ne bismo sada trebali šetkarati u bermudama i majicama kratkih rukava? Evo, ja navuko hlače, majicu, košulju dugih rukava, debele čapare i još mi je malo hladno. Damn! Nekaj nije kak bi trebalo biti...ili ćemo se ipak sunčati i kupati u 11. mjesecu? Blah!

by Alex Jones

Novi DVD ( 4 Minute Trailer )

...samo isprobavam...nemrem si otvorit' blog. :(

Apdejt

Objavih ovo i uspijem. :)

...odgovor na pitanje koje nas je mučilo. ;)

...'ko je zapravo napao koga, tamo na Blistoku.



...pa ti i dalje gledaj CNN, BBC, HRT i ne znam ni ja koje "istinite" vijesti. Blah!!!

Ajmo se malo prisjetiti cijele priče...

Često sam se pitao, u usporedbi s nekim kompjuterom, koliko čovjek podataka može pamtiti. Ne budi ljen, prozujim internetom i naletim na zanimljive podatke.

Neki su znanstvenici utvrdili da čovjek pamti cca. 2 bit-a informacija u sekundi, iliti nekoliko stotina Mb u toku života. U usporedbi sa jednim filmom na DVD-u, to je gotovo ništa.

No, da sada ja tu ne trkeljam puno, evo vam cijeli tekst…LINK

Ljubomir Česić Rojs, uhvaćen okom kamere dok je davne 1986. spasio cijeli izletnički autobus mladih čehinja koje su putovale na maturalno putovanje u Kardeljevo. Igrom slučaja, na mjestu tragedije našao se Ljubomir i spasio svih 28 učenica. Na žalost vozač autobusa S.F. (56) i profesorica M.T. (61) nisu se uspjeli spasiti.

Nisam za sport, al' dobru odbojku uvijek rado pogledam (može i na pijesku)...





...doduše, ima i onih trenutaka, zbog kojih se isplati pratiti prvenstvo u naganjanju baluna...