Marketing
POVJERENJE I KAKO GA IZGUBITI
Da li ste ikada krivo procijenili neku osobu? Sigurno jeste. Kakav ste osjećaj imali kada ste uvidjeli da ta osoba nije ona iz vaše fikcije? Sigurno loše.
Sada, postoji neki nevidljivi uzorak po kojem dijelimo ljude oko sebe. Neke ćemo željeti imati sasvim blizu, ako ne i najbliže (prijatelj, partner), neke ćemo staviti u kategoriju bliskih, neke opet na „dobar dan“, a htjeli mi to priznati ili ne, neke uopće ne želimo imati blizu sebe.
Kada upoznajem ljude, nekako mi po default-u ispada da 80% završi u kategoriji prijatelj, a onih drugih 20% u grupu „dobar dan“. Na kraju, ispadne i da se poneki sami svrstaju u kategoriju onih koje ne želite pored sebe, ili oni vas ne žele pored sebe. Polazim od toga da su ljudi u svojoj iskonskoj prirodi zapravo dobri, a da se s vremenom na nas nakalemi ego, koji formira nas kao takve kakvi smo sada. Kada bi se taj privid nas (kao takvih), mogao nekim čudom odstraniti, vjerujem da bi ovo bila jedna predivna planeta. No, dokle got smo robovi našeg ega, bit će nam tako kako nam je.
Da se vratim na temu. Pošto ja volim vjerovati drugima, pogotovo ako sam ih uvrstio u kategoriju prijatelj/partner, jako mi teško padne, kada saznam da zapravo nije tako. Nije me briga što ću zbog nečeg izrečenog u 4 oka ispasti budala ili glupan pred drugima, nego me boli što je baš ta osoba takav jedan razgovor plasirala među ljude (ili pojedince, koji će to ionako proslijediti dalje) i to od strane osobe za koju sam mislio da spada u grupu prijatelj. Naravno da se moj ego tu pobunio i dao mi svakakve savjete, kako da izravnam račun, no uspio sam ga savladati i ne poslušati ga. Neka svatko snosi posljedice svojih uzroka, jer kako sam naučio, nisam ja tu da sudim. Ja čvrsto vjerujem da sam ja tu da – učim. Pa sam tako opet naučio nešto novo.
A time zapravo sve dobiva još jednu dodatnu čaroliju – iznenađenje. Iznenadi se čovjek kada se neki smjeste u kategoriju za koju ste mislili da ta osoba tamo ne spada. Život je predivna igra – igrajmo je.
I'll find my way home
you ask me where to begin
am I so lost in my sin
you ask me where did I fall
I'll say I can't tell you when
but if my spirit is lost
how will I find what is near
don't question I'm not alone
somehow I'll find my way home
my sun shall rise in the east
so shall my heart be at peace
and if you're asking me when
I'll say it starts at the end
you know your will to be free
is matched with love secretly
and talk will alter your prayer
somehow you'll find you are there
your friend is close by your side
and speaks in far ancient tongue
a seasons wish will come true
all seasons begin with you
a world we all come from
one world we melt into one
just hold my hand and we're there
somehow we're going somewhere
you ask me where to begin
am I so lost in my sin
you ask me where did I fall
I'll say I can't tell you when
but if my spirit is strong
I know it can't be long
no questions I'm not alone
somehow I'll find my way home
Post je objavljen 16.02.2006. u 16:32 sati.