Maglovito se sjećam prošle večeri. Zapravo, uopće se ne sjećam prošle večeri. Kada malo bolje razmislim, ne sjećam se ničega prije sada. A sada je samo jedan magloviti trenutak.

Sjedam na rub kreveta, gledam oko sebe. Sve mi je nekako poznato, a zapravo ništa nije kako bi trebalo biti. S nekim mirnim bunilom u sebi, lagano ustajem i krenem prema kupaonici. Zastajem, okrenem se, a krevet kao da se naglo uvukao sam u sebe i nestao u jedan mali metalno crni pretinac u zidu.

Najednom začujem lagani bi-bi-bi-bip i brzinom munje iz poda se pojavi stol, kutni trosjed i ormarić. Približim se pretincu u koji je nestao krevet i vidim lagano svjetlucanje simbola sunca. Lagano približim ruku pretincu, te se umjesto simbola pojavi natpis "Switch to night mode?". Odmaknem se od pretinca i pojavi se natpis "Day mode", koji nedugo zatim nestaje i pojavi se nazad simbol sunca. Sjednem na trosjed, uhvatim se za glavu i pokušavam shvatiti koji se vrag događa.

"Zakasnit ću na posao!", pomislim i krenem ponovo prema kupaonici. Vrata se preda mnom otvaraju i ulazim u jednu toplu prostoriju prigušeog plavog svijetla. Kako se krećem po prostoriji, tako se intenzitet svjetla pojačava na mjestima prema kojima sam okrenut. Okrenem se desno i ugledam veliko ogledalo, koje je obrubljeno plavom fluorescentnom svjetlošću. Kako se približavam ogledalu, odraz biva sve svjetliji, sve dok odraz u ogledalu nije posto u potpunosti osvijetljen. Okrenuo sam glavu malo nadesno i vidio da se ja i dalje nalazim okružen onom istom prigušenom svjetlošću. Pogledam nazad u ogledalo i vidim opet onog osvijetljenog sebe. Primijetim da je na meni bradica 2-3 dana stara. Spustim pogled, tražeći pogledom britvicu, ali umjesto nje vidim samo nekakve kremice.

"Blah!", pomislim i dohvatim jednu od kremica, spreman da ju zavitlam u zid, kad ono, uhvatim krajičkom oka natpis: "One second beard remover".

"Ha!?", otvorim tu čudno upakiranu kremicu. Vidim neki zeleni krug na kojem piše "Push here". Lagano pritisnem i najednom počne iz tog pakiranja izlaziti neka zelena pjena. Razmažem kremu po obrazima, uzmem ručnik i obrišem se. A obrazi, ono, kao britvom obrijani. Razvučem smile od uha do uha i pomislim; "Cool!".

Okrećem se nazad prema sobi, kad primijetim da se umjesto vrata nalazi neka čudna šarena opna.

"Hm, vjerojatno će nestati, kao i vrata kada sam ulazio".

Krenem prema sobi i kada sam prišao sasvim blizu toj opni, ona se najednom bacila na mene. U tom trenutku kao da me obujmila nekakva ugodna neizreciva toplina. To je trajalo možda sekundu, da bi ubrzo nakon toga bacio pogled na sebe i vidio da sam obučen u neku čudnu odjeću, koja kao da ima svoje vlastito grijanje. Zatresem glavom i gurnem ruku u džep. Napipao sam nešto poput jako malog mobitela. Izvučem tu spravicu i bacim pogled na nju. Bila je to neka lagana mat-srebreno spravica, sa crnim krugom u sredini. Stavim palac na taj krug i preda mnom se pojavi predivno žensko stvorenje, doduše malo prozirno, koje me ugodnim glasom upita: "Ljepotane, kako ti danas mogu pomoći?". Ostadoh skamenjen.

"Ehhh…reci ti meni…gdje ja radim i u koliko počinje moj posao? Bit će da sam jučer malo pretjerao sa žižom, pa imam kratkotrajnu amneziju", upitam.

"Maco, ti ne radiš, jer rad je kao takav zabranjen zakonom o osnovnim pravim čovjeka koji je izglasan u svjetskoj vladi još davne 2051. godine.", kaže ona meni onim istim maznim glasom.

"2051. godine?!?!?!?", proderem se iz petnih misli, a zapravo nisam ni glasa pustio. Obješene vilice, skamenjen, šokiran, stojim pred polugolim, polu vidljivim savršenim stvorenjem suprotnoga spola koje me gleda velikim začuđenim očima…nastavlja se…(možda…)