Meni se puno promjena desavalo, nazalost, prvo sam trebala puknut da shvatim. I nakon tog pucanja slijedilo je dno! I nemrem ti ni opisat kakav je to osjecaj bio tada! Sada kad se osvrcem na to, sretna sam i nije bed, jer mi je to iskustvo promijenilo pogled na svijet. Prestala sam biti JA koja se pokusava stalno negdje uklopiti, JA sa pogresnim ljudima, JA koja sam mislila da nije fer da se neke lose stvari meni desavaju....I prestala sam brijat tak. Krenula sam dan po dan. Prezivjela sam, i pad i promjene. Sada sam skromna osoba koja se ne zdere kaj nema nove suze za izlazak, sada ne moram ni izaci-uvijek nadjem nekaj pametnijeg za delat. Prestala sam se dat zajebavat, a one koje su me zajebavali sam odjebala i time napravila mjesta za stvarno dobre ljude u mom zivotu.Novu Godinu cekam doma iako ima ponuda-jer zelim biti sa psicem koji se tada trese od straha eksplozija petardi i ostalog. Ranije mi je bio interes biti na nekom super tulumu, sa svim i svacim super. A kaj je super? Super je ono kaj JA napravim da je super.Super mi je filing da sam uz Svrcu i da ga zastitim, da je Dragi uz mene, da nam dodje netko na cugicu za Novu, da si malo popricamo, poslusamo malo mjuze...nis glamurozno i veliko Ranije neprijatelje sam mrzila i molila Boga da im se zlo vrati-sada ih zalim i istinski volim u njihovoj zatupljenosti i sada molim da progledaju. Sada ne koristim rijec-neprijatelj. I kad sam ful "jadna" -kad je Svrco bolestan, ja bez love, posla-ne panicarim kao prije,na zahtjevam od pogresnih ljudi pomoc kao uzvrat moje ranije pomoci njima,vec si kazem-OK je,ima i gorih stvari, sve bu OK.Kad cinim dobro,to ne zna nitko osim mene,ne ocekujem nekaj natrag od ljudi.Netko ce sa strane reci da sam patetika jer nemam love,posla i da nisam nis na ljestvici velikih ljudi. Ja kazem suprotno-meni ne treba Gucci da budem hepi,ne treba mi spica za bit u dobrom drustvu,izadje nova reklama za nekaj-bila sam prva u ducu, a sad samo otpuhnem na drugu stranu jer ne zelim biti dio masovne histerije...Ja sam najsretnija kad se osvrnem oko sebe i vidim Svrcu,Dragog,nase djeteline,moje biljke,moj zivot kao pobjednika...Ima losih trenutaka, onda se kroz formu sale iserem na blogu, ali bitno je da je to moje gundjanje uvijek sa humorom i da znam da postoji mjena i da ce opet vedro razdoblje doci. I ja se potrudim da dodje.Kako? Vec samim svojim stavom!I da,nacrtani,za sve postoji razlog.Sve sto se desava nama i oko nas,postoji razlog.I ja sam postala svjesna svog postojanja i njegovog razloga i ne uzrujavam se vise oko puno stvari koje sam posto poto htjela imati ili mijenjati. Treba prihvatiti i shvatiti razloge i biti svoj.I da, treba stati i pomirisati ruze!Jer svijet je stvarno predivno mjesto, ako ga samo zelimo vidjeti kao takvog.Ak sam zabrijala previse, sorry.
06.10.2005. (19:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dani
Fakat si to lijepo sročio! A gle ti naše BlogistiKe kak se raspisala! Super razmišljate i ti i ona (valjda smo zato tu, mislim kod tebe i nje na blogu)... a vrlo slično razmišljam i ja. Mislim da uopće nije teško mijenjati se ako se to fakat želi, misliti pozitivno, raditi na tome da ti bude bolje, nemati strahove, a i izbjegavati tv, novine... (okej, meni malo je jer mi je to struka). Često ekipi preporučujem super knjigicu "Razgovori s Bogom" koja je upravo ovo o čemu pišeš... Sori zbog dugog komentara! Best višiz tebi i tvojoj hepi femili!
06.10.2005. (20:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma fiju briju...kaos i svakodnevica...valjda? glps
Meni se puno promjena desavalo, nazalost, prvo sam trebala puknut da shvatim. I nakon tog pucanja slijedilo je dno! I nemrem ti ni opisat kakav je to osjecaj bio tada! Sada kad se osvrcem na to, sretna sam i nije bed, jer mi je to iskustvo promijenilo pogled na svijet. Prestala sam biti JA koja se pokusava stalno negdje uklopiti, JA sa pogresnim ljudima, JA koja sam mislila da nije fer da se neke lose stvari meni desavaju....I prestala sam brijat tak. Krenula sam dan po dan. Prezivjela sam, i pad i promjene. Sada sam skromna osoba koja se ne zdere kaj nema nove suze za izlazak, sada ne moram ni izaci-uvijek nadjem nekaj pametnijeg za delat. Prestala sam se dat zajebavat, a one koje su me zajebavali sam odjebala i time napravila mjesta za stvarno dobre ljude u mom zivotu.Novu Godinu cekam doma iako ima ponuda-jer zelim biti sa psicem koji se tada trese od straha eksplozija petardi i ostalog. Ranije mi je bio interes biti na nekom super tulumu, sa svim i svacim super. A kaj je super? Super je ono kaj JA napravim da je super.Super mi je filing da sam uz Svrcu i da ga zastitim, da je Dragi uz mene, da nam dodje netko na cugicu za Novu, da si malo popricamo, poslusamo malo mjuze...nis glamurozno i veliko Ranije neprijatelje sam mrzila i molila Boga da im se zlo vrati-sada ih zalim i istinski volim u njihovoj zatupljenosti i sada molim da progledaju. Sada ne koristim rijec-neprijatelj. I kad sam ful "jadna" -kad je Svrco bolestan, ja bez love, posla-ne panicarim kao prije,na zahtjevam od pogresnih ljudi pomoc kao uzvrat moje ranije pomoci njima,vec si kazem-OK je,ima i gorih stvari, sve bu OK.Kad cinim dobro,to ne zna nitko osim mene,ne ocekujem nekaj natrag od ljudi.Netko ce sa strane reci da sam patetika jer nemam love,posla i da nisam nis na ljestvici velikih ljudi. Ja kazem suprotno-meni ne treba Gucci da budem hepi,ne treba mi spica za bit u dobrom drustvu,izadje nova reklama za nekaj-bila sam prva u ducu, a sad samo otpuhnem na drugu stranu jer ne zelim biti dio masovne histerije...Ja sam najsretnija kad se osvrnem oko sebe i vidim Svrcu,Dragog,nase djeteline,moje biljke,moj zivot kao pobjednika...Ima losih trenutaka, onda se kroz formu sale iserem na blogu, ali bitno je da je to moje gundjanje uvijek sa humorom i da znam da postoji mjena i da ce opet vedro razdoblje doci. I ja se potrudim da dodje.Kako? Vec samim svojim stavom!I da,nacrtani,za sve postoji razlog.Sve sto se desava nama i oko nas,postoji razlog.I ja sam postala svjesna svog postojanja i njegovog razloga i ne uzrujavam se vise oko puno stvari koje sam posto poto htjela imati ili mijenjati. Treba prihvatiti i shvatiti razloge i biti svoj.I da, treba stati i pomirisati ruze!Jer svijet je stvarno predivno mjesto, ako ga samo zelimo vidjeti kao takvog.Ak sam zabrijala previse, sorry.
06.10.2005. (19:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dani
Fakat si to lijepo sročio! A gle ti naše BlogistiKe kak se raspisala! Super razmišljate i ti i ona (valjda smo zato tu, mislim kod tebe i nje na blogu)... a vrlo slično razmišljam i ja. Mislim da uopće nije teško mijenjati se ako se to fakat želi, misliti pozitivno, raditi na tome da ti bude bolje, nemati strahove, a i izbjegavati tv, novine... (okej, meni malo je jer mi je to struka). Često ekipi preporučujem super knjigicu "Razgovori s Bogom" koja je upravo ovo o čemu pišeš... Sori zbog dugog komentara! Best višiz tebi i tvojoj hepi femili!
06.10.2005. (20:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
podravec
djesbanesto? pisi nesto majstore
12.10.2005. (16:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma fiju briju...kaos i svakodnevica...valjda? glps
Fakat!
13.10.2005. (12:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...