Baš si danas nekaj mislim, zakaj postoje novine, tabloidi, žuta štampa? Zakaj postoji televizija? Otvoriš novine, sve sama sranja i negative, upališ telku, dnevnik, opet isto. Još nas i bombardiraju filmovima, serijama o ubojstvima, istraživanju ubojstva, nesreće, sranja. A mi? Mi kao spužve, sve to upijamo i spremamo u ladice naše podsvijesti. I tako taložimo i taložimo sve što nam serviraju. Kažu neki, da nije to bad, samo se moraš odvojiti od toga. Ali, to je opet ušlo u nas, zar ne. Naša podsvijest ne prosuđuje, ona samo sprema i u slučaju da nam nešto zatreba, ona to iščupa odnekud i servira nam moguće rješenje na temelju prethodnih iskustava. Zakaj vam to govorim? Vrijeme je kada treba odlučiti, kada se treba trgnuti iz svega toga, pogledati oko sebe i vidjeti kako je ovaj svijet zapravo predivno mjesto. Bez obzira što nam serviraju, ovo je najljepši planet u galaksiji. No, za sve nas svijet je onakav kakvim ga doživljavamo, a u današnje vrijeme, u ovoj utrci za novcem, ljudi su odlučili vjerovati medijima o slici svijeta. Jeste li razmišljali u kojim se uvjetima s nama može manipulirati? Samo ako postoji strah, samo tada. Zato nas strahom bombardiraju svaki dan, u svako vrijeme i na svakom mjestu. Možda su čak i religije prvaci u tom zastrašivanju. Jedina im je namjera usaditi u ljude strah od osvetoljubivog Boga, strah od onoga što dolazi nakon smrti, strah od naših krivih odluka, strah od straha. Neću sada pljuvati po crkvi, jer vrijeme će ionako pokazati istinu, ma koliko ju oni skrivali. Da ne pričam o „zdravstvu“, koje nas svakodnevno bombardira strahovima i nudi nam svoja „rješenja“. Pratim časopis „Nexus“, pa sam upoznat s podacima, koliko ljudi je to isto „zdravstvo“ zapravo ubilo. Previše. Kemoterapija? Izmišljotina. Dokazano je da je postotak preživljavanja danas čak i manji, ako se podvrgnete kemoterapiji. Cijepljenje protiv gripe? Jeste se ikada zapitali što je sve u tom koktelu od cjepiva? Postoje podaci na net-u, provjerite. Bit ćete šokirani. I tako u nedogled. Ljudi stvaraju problem, ponude rješenje, a mi to rješenje izabiremo kao ispravno. Lijepa manipulacija. A, kao što rekoh svijet je divno mjesto. Da, svijet je, ali ljudsko društvo? Što se s njim dogodilo? Osobno vjerujem u zakon uzroka i posljedice. I to ne u nekom budućem životu, već sada i ovdje. Trudim se pomoći što većem broju ljudi i ne razmišljam da li ću za to nešto dobiti. Pokušavam sa svima biti u dobrim odnosima. Pokušavam svijet gledati na pozitivan način. Zašto kažem „pokušavam“? Zato što to još nisam u potpunosti usavršio, ali se trudim. Pokušavam više slušati, a manje pričati. Pokušavam ne planuti, čim netko napadne moj ego, jer polagano shvaćam da nije problem u meni koji sam napadnut, nego u ovom što napada. Nekada nisam bio takav, bio sam čisti ego i samo ego. Ja, ja i samo ja. Tada sam uvidio da samo takve imam oko sebe, moja ogledala. Danas su se stvari promijenile, ali ogledala su ostala. S tom razlikom da u njemu vidim druge odraze sebe. Vidim bolje ljude, sretnije ljude, ljude koji su spremni pomoći, Neću sada pričati koliko je to bilo bolno, promijeniti način razmišljanja. Pogotovo zato jer to nisam morao (a znate onu, što se mora nije teško). To je bila moja odluka i zanimalo me gdje me može odvesti. Odvelo me do toga, da više nisam ovisan o dnevnim novinama, o televiziji, o reklamama, o svojim još neispunjenim željama. Nisam više vezan za to, pustio sam. To je mjesto dosta usamljeno, jer rijetki su ti s kojima ta iskustva možeš podijeliti. No, shvatio sam da mi ne trebaju drugi da bih bio sretan. Ja trebam sebi, da bih bio sretan. Sreća je odluka, a ne stanje. Kao i potraga za srećom. Ne postoji nešto što je stalno. Tako ni osjećaj sreće. Nju će prije ili kasnije zamijeniti osjećaj tuge, a opet ne bi znali što je to sreća, da ne postoji njena suprotnost. Uzaludno je tražit sreću, jer ona je tamo gdje najmanje ljudi traži. Sreća je u nama. Moć odluke da budemo sretni, bez obzira na okolnosti. Vjerujem da je sve s nekim razlogom. Zbog tog razloga, upravo i zapisujem ove riječi. Možda nikada neću saznati koji je to razlog bio, no znam da postoji razlog. I za kraj jedan izazov. Probajte ne gledati dnevnik, ne čitati novine, ne gledati negativne filmove mjesec dana. Primijetit ćete razliku. Još ako umjesto negative, ulijete malo pozitive, bit će to drastična promjena. No, kao što rekoh, neće svi. Ne zato što ne žele, nego zato što ne moraju.
Ne dajte se manipulirati, vi odabirete!
Blah! :)
Post je objavljen 05.10.2005. u 22:35 sati.