Objavljeno: ponedjeljak, 15.08.2005. ljeta Gospodnjeg
MOJ ANĐEO
Baš sam danas malo kontemplirao o onome što ljudi zovu anđeli. Stvar je u tome da ih nikada nitko nije vidio, pa možemo samo nagađati kako izgledaju (ako izgledaju).
Ja sam to uvijek vidio, naravno, na svoj stripovski način. Uvijek mi je to izgledalo, kao da mi neko smiješno biće sjedi na ramenu i ludo se zabavlja. Tu i tamo uleti, pa spasi neku situaciju, no kako se meni čini, ovaj moj je neki partyjaner. Tko zna, možda se previše ušlagira, pa u kritičnim situacijama zakaže (kao u 90% MOJIH situacija).
Nije mi baš bio puno od pomoći, no ja mu ne zamjeram (niti ga plaćam, pa me boli k....). Život bi bio pakao da sve teče glatko i da nema nikakvih problema. Bar ja tako mislim. A on? Neka urla od smijeha, što se mene tiče...neka zabavlja svoju ekipu petkom na kartanju. Volim kada su ljudi (i anđeli) sretni...onda sam i ja SRETAN.