nedjelja, 07.02.2010.
USUSRET DORI (iliti što svakako propustiti)
CARLA BELOVARI - Lijepa pjesma, ali mi se uopće ne sviđa njen vokal. Zvuči kao da ima puna usta nečega, djeluje zagušeno i ne kontrolira glas, pa nerijetko počne zavijati.
FILIP DIZDAR - Slična stvar kao kod Carle. Pjesme nije toliko loša kao što je loš njegov vokal. Može stati rame uz rame Luki Nižetiću. Nikakva boja glasa, nema vibrata, ništa... I iako stalno ističe kao svoje glazbene uzore Legenda, Nutinija i Morrisona, očigledno je da njegov glas ne može nositi takvu vrstu pjesama. Izuzev Legenda čiji glas doslovce ne podnosim, Nutini i Morisson spadaju u najbolje vokale današnjice. Miljama daleko od ičega što Dizdar može ponuditi u svojoj dosadnoj interpretaciji.
FRANKA - Ne jedan, nego barem tri koraka unatrag za Franku. Nakon relativno dobrih prvih singlova, ova pjesma je jednostavno pregrozna. Dobrodošli na Doru 1997.
FEMINNEM - Stvarno nije teško na našim prostorima naići na loš tekst, stvaraju se na svakodnevnoj bazi. Ali Neda i Pamela možda bi trebale baciti svoje osnovnoškolske spomenare i leksikone (iz kojih kao da je prepisana većina njihovih pjesama) ako imaju ikakvih namjera da ih netko doživi ozbiljno, jer ova pjesma je kao stvorena za one male klince što se natječu na Z1. Nisam shvatio ovaj tekst. Evo, stvarno sam se potrudio, poslušao pjesmu nekoliko puta. Nedosljedna je, nekonzistentna, nabacani stihovi s nekim rimama koje nemaju veze s vezom. I prepuna jeftine patetike. Osim toga, kad je Branimir Mihaljević bio relevantan za hrvatsku glazbu?
NIKOLA MARJANOVIĆ - Pjesmu potpisuje Lea Dekleva. Zanimljiv vokal za razliku od Dizdarovog. Ovako na prvu zvuči dosta dobro, možda čak najbolje od svih pjesama koje sam čuo.
ALIBI - Reperi Viktor i Dino. Gošća na refrenu - Jelena. Ime iza projekta - Boris Đurđević (Colonia). Projekt - blijeda kopija Colonije (iliti Karma), zapakirana u par rap strofa i lošim vokalom na pripjevu.
ĐANI STIPANIČEV - Savršen prijedlog za duet s Igorom Cukrovom ili onom nekom Danijelom Pintarić što ju Tutić svake godine gura, koja misli da ima glas bogom dan. Ima ima. Možda u nekom svom selu. Kao stvoreno za hrvatski neukus.
SABRINA - Ante Pecotić razočarava po milijunti put. Zaista ne znam zašto ja cijelo vrijeme nekako malo suzdržano o Pecotiću. Valjda zbog onih nekih 2,3 dobre pjesme koje je napisao prije 100 godina. Ali on zaista nema ni ukusa ni kriterija.
TEŠKA INDUSTRIJA - Čim vidite da je Denis Dumančić uključen u stvaranje pjesme, jasno vam je što možete očekivati.
ŽIGA I DRUGE - Pjesma Miroslava Škore. Naslušat ćete se ove pjesme po svadbama, a prikladna je i za vatrogasne zabave, seoske zabave i slično.
MARTINA VRBOS - Napisala je i tekst i glazbu, no za razliku od njenih nekih pjesama s albuma, sve je nekako mlako, nezanimljivo i bezveznjikavo.
RIVERS - Glazbu potpisuje Tamara Obrovac. Ništa specijalno, ali bolje od većine.
MIJO LEŠINA - Potpisuje i tekst i glazbu. Ok pjesma, začudo.
Tu je i Giuliano s pjesmom Borisa Novkovića, Tihomir Kožina, Doris Teur (kantautorica sa zanimljivim vokalom ali bezveznom pjesmom), grupa Viva, Klapa iskon, neka Betty Belle.... Ništa zanimljivo ili originalno.
Općenito, Dora tone i tone i tone....I nije zabrinjavajuće to što nemamo zvijezde na Dori, one se ionako uglavnom blamiraju po drugim emisijama i zarađuju svoj novac pjevajući tuđe pjesme. Oni u konačnici nisu ni bitni za Doru. Nego je zabrinjavajuće upravo to što su OVO pjesme koje nude neke "mlade snage", neke "glazbene nade", nešto što dolazi. Kad već nemamo tu neke velike face, mladi bi trebali ovo iskoristiti kao savršenu priliku, sajam kreativnosti, originalnosti i kvalitete. Mjesto gdje će u prajmtajmu (najmanje) milijunu Hrvata pokazati zašto bismo baš njih slušali, zašto bismo nekad njihov album kupili. No ono što su oni očigledno spremni ponuditi su jedino zastarjeli, jeftini aranžmani i produkcija, glupavi tekstovi i sveprisutni glazbeni neukus. Neka svatko sluša doma ono što želi i što ga usrećuje. Ali otkud tolika hrabrost i petlja doći u subotu navečer u 8 sati pred toliko gledateljstva i izvoditi šund? Jer kao u Hrvatskoj nema prostora za izvoditi ga? To je ta prilika koju su čekali?? I zašto ako već moramo slušati reciklaže i kopije, ne možemo slušati iskopiranu kvalitetu, nego neke nove Maje Šuput, Ivane Banfić, Leteće odrede, Karme i slične?
