utorak, 04.11.2008.
RECENZIJA: T-PAIN, T.I.
Čak i ako niste ljubitelji rap/hip hop glazbe, vjerujem da ste čuli za T-Paina. Kanye West, Jennifer Hudson, Akon, Flo-Rida, Mariah Carey, Ciara i Chris Brown samo su neka od imena na čijim se pjesmama pojavio, a popriličan broj pjesama je i producirao. Za suradnju s Westom dobio je i Grammy nagradu za najbolju rap pjesmu (Good Life).
Thr33 Ringz je njegov treći po redu studijski album, a donosi uglavnom veliki cušpajz. Možda moje uši jednostavno nisu naviknule na ovoliko buke, auto-tune efekata (svijetla točka, pjesma Keep Going pokazuje da T-Pain može zapravo zvučati jako dobro i bez toga, ne razmijem pribjegavanje tim iritantnim trikovima), ali već tamo na polovici sam odustao. Do nove prilike. Pa sam sve ispočetka, da ne bude ne-fer. Pa sam se sjetio da i Kanyeov album album izlazi uskoro, a i njegov će primjenjivati isti auto-tune efekt. Ajme. No ako sam ispod iritantnog vokala Johna Legenda uspio pronaći dobre pjesme, nadao sam se kako ću i ovdje pronaći nešto. Mislim da sa sigurnošću mogu reći da ovaj album nema dvije, tri dobre pjesme. Ni Ciara, Chris Brown, Mary J. Blige (iako zvuči uobičajeno odlično) i Musiq Soulchild ne uspijevaju spasiti stvar. Cover aludira na cirkus. Kao i onaj Aleshe Dixon, kao i onaj Britney Spears. No već unaprijed je jasno tko je napravio najveći glazbeni cirkus.
Album u prodaji od 11.11.
OCJENA: -2
Uz svakojake nove trendove, jedan od njih je i češće objavljivanje albuma nego što je to bilo uobičajeno do sada. U 3 godine Rihanna je objavila 3 albuma, a taj trend prati i T.I.. Surađivali su i na #1 singlu Live Your Life, pa je tako Amerikom nakon Rihanna-manije zavladala i T.I.-manija. Dva njegova singla trenutno osvajaju vrhove američkih lista singlova, a i album je tu negdje pri vrhu, blizu milijuna. Smeta mi zapravo što je ta neka rap hip hop glazba daleko zagrizla na pop područje. I dok se tako neki pop izvođači blate, ovi neki "vanjski" svakodnevno upadaju na njihov teritorij. Kid Rocku trebala je pop pjesma da osvoji top 10 Billboarda, a evo nam i repera u pop na velika vrata. Malo brže izgovorite tekst, malo nabacite basove u pozadinu i eto vam razloga da budete više cijenjeni nego tamo neke pop barbike. Nebitno što su tekstovi nerijetko na rubu još goreg kiča. Prizemni, da ne kažem glupavi. Drago nam je da voze sve te aute, da ih sve cure žele, da imaju sve što žele. I nije nam pretjerano žao što završavaju po zatvorima i kućnim pritvorima s obzirom kakve većina ima prošlosti i pozadine. Ali zar je to baš jedino o čemu znaju pjevati (repati)?? Na kraju krajeva, nekako je ipak licemjerno što za singlove uvijek odluče izbaciti najkomercijalniju pjesmu. Ako si faca, budi faca do kraja. Zar jedna Rihanna mora prodavati rap album?
No za razliku od albuma T-Paina, ovdje je nekoliko suradnji koje u konačnici čine stvari nešto zanimljivijima - Rihanna, Ludacris, Justin Timberlake, a tu je i par prolaznih solo stvari (Whatever You Like, No Matter What)
Daleko od remek djela, no nakon T-Paina - melem za uši.
OCJENA: 3+
