utorak, 21.10.2008.
RECENZIJA: JOHN LEGEND
Zanimljivo kako su ljudi prepoznali i zavoljeli Legenda po pjesmi koja je meni osobno jedna od njegovih najlošijih pjesama, Ordinary People. Bila mi je to jedna od najlošijih pjesama s albuma Get Lifted. Za Legenda sam pak čuo još puno puno prije. Kanye West u nekoliko je navrata najavio njegov dolazak na scenu, surađivao je s njim na svom debitantskom albumu The College Dropout, a album sam čuo odmah po objavljivanju, dok je malo njih uopće znalo tko je John Legend.
Sve je zapravo počelo vrlo dobro. Njegov debitantski album Get Lifted bio mi je svojevremeno jedan od najdražih albuma. Sve pjesme sam znao napamet i većina je bila jako dobra. I najavni singl drugog albuma, pjesma Save Room, bila je dobra. No to su već bili ozbiljni počeci moje odbojnosti prema Legendu. Uvertira se dogodila nešto prije, u obliku raznih live nastupa (poslušajte npr live nastup s Mariah Carey, gdje pjevaju With You I'm Born Again, pogotovo druga polovica pjesme) gdje sam ga doživio onako kako ga još uvijek doživljavam - kao antipatičnog, umišljenog i patetičnog kmečavca, nevjerojatno ograničenih vokalnih sposobnosti. Nadaren je on kompozitor i sve to, ali daleko daleko precijenjen. Njegova precijenjenost u rangu je s onom grupe Coldplay, no kolika god je moja odbojnost prema Chrisu Martinu, Coldplay već imaju iza sebe barem 10 odličnih pjesama, pa je to u neku ruku i opravdano. John Legend uživa na slavi stečenoj prvim albumom (Grammy nagradama, točnije), a pravi hit u Americi nije imao od....hm....pa nikad zapravo. I da se kojim slučajem moram odlučiti koji mi je antipatičniji - on ili Kanye, zaista bih se teško odlučio. Težak izbor. No kako je ovdje glazba bitna, a ne nešto drugo, ne mogu poreći talent ni jednog.
Teško je međutim biti objektivan u situaciji kao što je ova. Zaista bih volio da ove pjesme otpjeva netko drugi, pa da mogu bez imalo susprezanja reći da je ovaj album dobar. Reći ću to i ovako, nije da sam gluh jer ne podnosim Legendov glas, ali stvarno....Tako ograničen vokal stvarno rijetko imam prilike čuti. Luka Nižetić prvi mi padne na pamet. Apsolutno nikakva boja glasa. Kao da gledate ravnu crtu koja se malo trzne prema gore, ali to je otprilike to. I kad poslušate ovaj album nakon Jamesa Morrisona, kao da slušate Miley Cyrus nakon Beyonce. Zapravo, jednom davno moja je srednjoškolska prijateljica izjavila za pjevačicu Monicu nešto jako smiješno. Rekla je da ona njoj zvuči kao da pjeva (s oproštenjem) iz guzice. Upravo tako meni zvuči John Legend. There, I said it.
Ocjena proizlazi iz dobrih pjesama. Isključivo. Iako ni ovdje nije teško pronaći beskrajan primjer patetičnih stihova i arogancije.
Na albumu se od suradnika između ostalih pojavljuju Kanye West, Midi Mafia, will.i.am i The Neptunes, a Brandy, Estelle i Kanye pojavljuju se u gostujućim ulogama. Album u prodaji za tjedan dana.
OCJENA: 4
