utorak, 14.10.2008.
RECENZIJA: SANDRA BERKOVIĆ
D'Knocku je napokon uspjelo. Pronašao je nekoga tko će njegove zastarjele r&b stvari i opsesiju dance mixevima 80-ih natrpati na svoj album i dati mu minimum minimuma identiteta.
Sjećam se kad je prije nekoliko godina surađivao s Ninom Badrić i grupom Divas i napravio čak nekoliko dobrih stvari. No nekako se uvijek dobivao dojam da pokušava nametnuti neki svoj film neovisno o tome koliko je up-to-date i koliko to zapravo odgovara osobnosti nekog izvođača. Tko zna, možda je on glavni krivac zašto još uvijek postoje ljudi koji Ivanu Husar ne svrstaju među najbolje vokale u hrvatskoj i ne doživljavaju ju dovoljno ozbiljno. Pod svaku cijenu morali smo dobiti r&b izvođačicu, ili u slučaju grupe Divas - r&b grupu. Na svu sreću, ni u jednom slučaju nije mu uspjelo. Jer i Nina Badrić i Grupa Divas bili su tada prejako ime i brand.
Kod Sandre Berković je drugačije. Djevojka nije objavila svoj album, D'Knocka ipak još uvijek prati titula bivšeg E.T.-jevca i očito je u toj "velikoj ribi" vidjela svoju šansu za uzlet.
Problem je međutim što u Hrvatskoj nema publike za ovakvu glazbu. Što nije ni čudno. Jer ako želite dobar soul poslušat ćete Erykah Badu, Jill Scott, Indiu.arie. Ako želite malo plesniji r&b, poslušat ćete Janet, Beyonce. Ne nekakav hibrid (čak ne istih, jer nema prevelikih naznaka-osim u ozbiljinijem pokušaju plagiranja na Different Sides i sličnosti s Feel Robbieja Williamsa na Gotta Feel It- da se pokušava skinuti netko od spomenutih, više je naznaka kako se pokušava skinuti Holly Valance ili Nina Sky) koji ne samo da im ne može parirati ni jednom jedinom pjesmom, nego osim što nema glazbenog identiteta, to je uistinu loša glazba.
Siguran sam da je u ovaj projekt uloženo puno truda, barem što se produkcije tiče. To se osjeti na nekim pjesmama. No osjeti se i velika nesinkroniziranost pjevačice i glazbe. Kao da joj je netko dao mikrofon na pozornici, nabacio joj nepoznati beat i ona improvizira. Ponavaljajući i reciklirajući sve ono što joj se skupilo u pamćenju tijekom dugogodišnjih slušanja stranih r&b albuma. Još su veći problem tekstovi. No to je bio problem i kod Ivane Kindl kad je pokušavala biti neka bad ass street chick. Nikome nije uvjerljivo kad vam se neka Hrvatica obraća kao da je odrasla u Bronxu. Nije uvijek bilo uvjerljivo ni kad je to radila J. Lo koja je zapravo tamo i odrastala.
Tekstovi su plitki, neuvjerljivi, djetinjasti. Neke ispovijedi tinejdžerice u svom skrivenom dnevniku ne izgledaju puno drugačije od ovih tekstova. Cijeli niz loših metafora u pjesmi Ruke. Zatim "sutra kasno je, ni ne trudi se....ne puštaj me u ruke nekoj krivoj sudbini". Ha? Netko nas je u sekundi ubacio u treš val 90-ih? Čast iznimkama, no takve smo pjesme s po tri riječi po strofi i jeftine rime naviknuli čuti od Veline, Vanesse, Yo i parade drugih teen zvjezdica koje su pokušavale naći svoj komad glazbenog neba u Hrvatskoj. Ni jednoj nije uspjelo.
No za razliku od Ivane Kindl (spominjem ju jer je do sad bila jedan od ozbiljnih pokušaja približavanju r&b glazbe našem narodu), Sandra ne da nema impresivne vokalne kvalitete, nego na mjestima zvuči vrlo amaterski. Ima glas, no jednostavno ne zna što bi s njim i kako. K tome guta slova ("ne gle(d)aj me kao da si krivo optužen...ne tre(b)a mi FBI...","...ljubi me da znam..št(o) tebi znači..." i još deseci takvih primjera. No to je onaj street govor zagrebačkih wannabe kulerica, pa je takvo pribjegavanje u neku ruku razumljivo. No ne i ugodno uhu), engleski joj nije jača strana (nije sva mudrost skidati engleski r ili sh), kao ni š, č i ć također. Ne mogu ne spomenuti i "babe". Da sam imao malo više vremena, zaista bih se bio potrudio prebrojati koliko puta upotrijebi tu riječ na albumu. Za jednu izvorno hrvatsku riječ ipak malo prečesto. A o neprestanom ispreplitanju rap dijelova zaista nema smisla previše pričati. To je najneuvjerljivije od svega.
Mjesta na kojima dobro zvuči jednostavno je premalo i nikome nije očito palo na pamet iskoristiti područje koje joj najbolje leži. Svijetli trenutak dolazi na pjesmi Gdje snovi počinju, no ta pjesma ionako zvuči kao da je zalutala na ovaj album. Ako ćemo po nekoj klasičnoj formuli izračunati ocjenu, oduzet ću najbolji trenutak albuma zatim onaj najgori i od ostatka izračunati prosjek.
OCJENA: 2+
