subota, 26.04.2008.
RECENZIJA: DUFFY *upgraded*
Možemo i Duffy i niz drugih aktualnih britanskih pjevačica dovoditi u usporedbu s Amy Winehouse, no kako je to nesigurno i sklisko područje, i kako se uvijek može naći argument koji će to potkrijepiti ali i onaj koji će to negirati, ostavimo se zasad takvih usporedbi.
Ono što je bitno spomenuti o novom valu britanskih pjevačica je to da im je vrata na američko tržište otvorila upravo Amy Winehouse, koliko god to netko poricao. Do sada jednostavno nisu imale šansu da ih itko čuje i vidi. Žalosno, da. Ali s uspjehom Winehouse, stvrolile su se nove prilike i šanse za uspjeh. Sad su Ameri svjesni da tamo negdje izvan njihovog svijeta postoji i netko drugi talentiran i zanimljiv. I eto nam tako "talentirane" Leone Lewis na američkom broju 1. I liste singlova i liste albuma. Bleeding Love je vrlo dobra pjesma, da. No u usporedbi s jednom Amy Winehouse, mačji kašalj. Dobili smo tako (o čemu sam zapravo pisao u recenziji Mariah Carey) na tronu - mediokritet. Djevojku koja sa svojom glazbom nema apslutno nikakve veze, koja je projekt da veći ne može biti, a budimo malo iskreni i realni - karizme nigdje na vidiku. Prekrasno izgleda, lijepo su ju uredili, nema primjedbe na tom planu, no sve ostalo toliko je mlako i beživotno da su usporedbe s ikojom superzvijezdom (a posebice s M Carey s kojom pak nju dovode u usporedbu) smiješne i apsurdne. I sramotno je da joj se album prodaje (a tako će i biti) na jednoj jedinoj pjesmi dok stotine drugih naprave odlične albume iza kojih ne stoje Clive Davis i Simon Cowel i ne dobiju tu šansu.
Svoj proboj na američko tržište probat će i Duffy, nova velška zvijezda čiji je debitantski album osvojio Veliku Brianiju. Rockffery je u Europi objavljen u ožujku, a američo izdavanje albuma očekuje se u svibnju.
Ne bih se zapravio htio u potpunosti prikloniti jedinoj (izrazito) negativnoj kritici koju je ovaj album dobio (NME), no teško se oteti dojmu koji mi je album ostavio još tamo davno na prvo slušanje. I sada, nakon nekoliko preslušavanja, nije nestao. Ne bih se u tolikoj mjeri služio ni s mišljenjem da je album potpuno bez duše i identiteta, no da ima naznake istog, ima. Ima tu dobrih pjesama (Stepping Stone, Delayed Devotion), no ni jedna me nije nešto posebno oduševila ili zaintrigirala. Zapravo, neću pretjerati kad kažem da nemam potrebu ni jednu od njih poslušati više puta. I da jedna Thanx 4 Nothing (između ostalih) s E=MC2 pojede sve pjesme s ovog albuma u sekundi. Samo, naravno, ono je Mariah Carey - "dumb dollfaced drolja lakog morala", ovo je britanska old-school faca, sramota je reći da je Mariah bolja, pa pazite pred kim i kad to izgovarate. Jer nećete biti kul.
OCJENA: -4
