nedjelja, 22.07.2007.
RECENZIJE: PARIS HILTON, FERGIE, GWEN STEFANI, JESSICA SIMPSON
Battle of Blondes. Tako bi se zapravo mogao zvati ovaj post u kojem ću iznimno recenzirati albume četiriju djevojaka koje su dominirale scenom u zadnje vrijeme. Jedna svojim hitovima i dobrom prodajom svog debitantskog albuma, druga manje hitovima, više svojim privatnim životom, treća svojim drugim solo albumom koji ni blizu nije ponovio sjaj debitantskog, i četvrta svojim showom, izjavama, a manje glazbom. U srazu ovih djevojaka, da vidimo koja je napravila bolji album.
FERGIE The Dutchess
Kao što je već svima poznato, Fergie iz grupe Black Eyed Peas objavila je svoj solo album, koji se već nametnuo kao jedan od najkomercijalnijih u godini, a ostvarila je već i dva samostalna broja 1 na Billboardovoj ljestvici singlova.
Nikad nisam bio ljubitelj grupe BEP, a jedan od najomraženijih faktora bila mi je sama Fergie. Njezina agresivnost u pojavi, isforsiranost, afektiranje, a i, budimo realni, ne baš impresivne vokalne sposobnosti. Sve to zajedno nije mi baš davalo neke nade da će uspjeti samostalno.
Što je najčudnije, nekako još uvijek ne mislim da je uspjela. Doživljavam ju kao veći projekt od svih projekta zajedno koji su se pojavili u zadnje vrijeme i još uvijek ju ne mogu smjestiti u kategoriju "samostalnih umjetnika". Slična ekipa koja je pisala i producirala za BEP i ovdje se pojavljuje, pa nekih velikih žanrovskih promjena i nema. Album zvuči kao neki projekt will.i.ama koji je eto samo za ovu priliku dao malo veću ulogu pjevačici matičnog im benda.
Niz ušminkanih pjesama prisutan je od početka albuma pa sve do kraja, Fergie čak i ne zvuči loše kao što sam mislio da bi mogla, a produkciji se ne može naći nekih većih zamjerki.
Problem je međutim u tome što je ovaj album jedan vješti marketinški trik. Smisli se savršena reklama i obično sranje umota se u savršeno blistav i atraktivan papir, a ispod površine - 0 sadržaja.
Možda ne bi bilo fer reći da ovdje nema sadržaja, jer zaista se na albumu pojavi neki dobar trenutak. No sve je to nedovoljno da bi se ovaj album, koji je samo u Americi prodan u preko 2 milijuna primjeraka, nazvalo dobrim ostvarenjem. Da, unatoč svim hitovima koje je izbacio. Točnije, 4 top 5 singla na Billboardovoj ljestvici singlova i 3 u top 10 u Velikoj Britaniji.
Jill Scott, Amel Larrieux, Vivian Green, Heather Headley, Teedra Moses i niz drugih izvođačica možda nikad neće biti komercijalne, ali bih radije kupio svaki njihov album na neviđeno nego jedan ovakav koji na sebi sadrži etiketu "uključujući hitove" s nabrojanih 6 hitova i gle čuda - svaki i postane hit.
Nazdravimo manipulatorskom marketingu i lošim pjesmama, ovo je budućnost glazbe.
OCJENA: 2+
PARIS HILTON Paris
Bogata nasljednica Paris Hilton pak ima sve ambicije koje jedna mala razmažena bogatašica može imati. Imati puno novaca, glumiti, pjevati, dizajnirati, biti poznat u cijelom svijetu.....Sve je to ostvarila, a imam osjećaj da nismo još sve vidjeli i čuli od Paris Hilton i da ima još niz neotkrivenih "talenata". Ili barem spremnih pokušaja.
Prošle godine, negdje u ovo vrijeme, objavila je i svoj debitantski album. Nazvala ga je jednostavno Paris, a tako bi se nekako i mogao okarakterizirati. Jednostavan. Paris nije ciljala visoko i koliko god to nekome bilo teško priznati, isplatilo joj se. Nije željela komplicirati i stavila se tamo gdje joj najviše odgovara - dance/pop i malo r&b-ja, a album zvuči kao da je napravila pjesme na koje bi i sama plesala negdje i pjevušila ih. To je naravno za svaku pohvalu.
Netrepeljivost koja se javlja prema ovoj osobi zasjenila je sve oko ovog albuma i iako je ostvarila top 20 na Billboardu i top 5 na UK chartu sa svojom pjesmom (što danas rijetko polazi za rukom i nekim velikim imenima) još uvijek joj se omalovažava svaki uspjeh. Primjetio sam čak da se pljuje po njenom albumu bez da ga se uopće poslušalo, a zlobnici su ju otpisali prije nego su čuli ijednu pjesmu, jer što jedna Paris Hilton može napraviti u glazbenom smislu??
Možda ne može puno, ali ono što može, fino je uobličila. Osoba je koja je očito znala što radi kad je radila ovaj album. Ako ništa drugo, jasna je vizija. Očito svjesna svojih glasovnih (ne)mogućnosti, naglasak je stoga stavila na neke druge faktore - produkciju i šarenilo i lepršavost plesnih ritmova. Scott Storch, J.R. Rotem, Dr Luke, Kara DioGuardi i Greg Wells samo su neki od producenata koji su doprinijeli albumu, na nekim pjesmama radila je i sama Paris, a rezultat je iznad većine očekivanja.
Svi su naime bili iznenađeni onim pozitivnim kritikama albuma.
OCJENA: 3
GWEN STEFANI The Sweet Escape
Gwen Stefani prije nekoliko godina izbacila je vrlo dobar album Love.Angel.Music.Baby. Iako prije nisam bio veliki ljubitelj Stefani, album je zaista bio dobar, hitova je bilo nekoliko, a uz dobre singlove čak meni osobno najbolje pjesme na albumu (izvanredna The Real Thing - jedna od meni omiljenih pjesama ikad, Serious...) nisu ni zaživjele kao singlovi.
Što se točno dogodilo?
Teško je reći da je Gwen izgubila inspiraciju, ali nešto je krenulo nizbrdo.
Novi album zvuči kao da ga je radila neka mlađahna buntovna obožavateljica Gwen Stefani, koja je malo previše slušala prethodni album, ali ga nije dobro shvatila, uzela neke trećerazredne producente i pobjegla iz svih okvira koji je taj album postavio.
Album je podbacio u svakom smislu, no najviše iznenađuje Pharrell Williams koji je do sada s Gwen imao više nego odlične suradnje, počevši od onih dok je još bila u grupi No Doubt.
Cijeli album uglavnom potpisuju Stefani i Pharrell Williams, tu je i Akon, Swizz Beatz, prijatelj joj iz grupe ND - Tony Kanal (4 In The Morning, jedna od najboljih pjesama s albuma), a ugodno iznenađenje došlo je i u obliku Tima Ricea Oxleya, člana grupe Keane koji potpisuje pjesmu Early Winter. Sve je međutim mlako, nedorečeno, dosadno......
I ovaj album ima nekoliko dobrih trenutaka, no sve je to miljama daleko od onog što je ponudila na prethodnom albumu.
OCJENA: -3
JESSICA SIMPSON A Public Affair
I za kraj sam ostavio ovaj američki biser, kakav se stvarno rijetko pojavi na sceni.
Neću previše duljiti oko ovog albuma, jer se tu nema što puno za reći. Jessica Simpson osoba je koja je svjesna svog izgleda, kojoj je dosadno u životu i koja se očito jako puno zabavlja. I to je sve u redu, jer na kraju krajeva uvijek izbaci album koji ima najmanje jednu pjesmu koja je instant pop klasik.
Ne znam točno koliko ste upoznati s njenom glazbom, s obzirom na to da je u medijima zbog svega osim zbog glazbe, no ova djevojka ima najmanje 10 odličnih pop pjesama skupljenih kroz njena 4 studijska albuma.
Velika je zbrka nastala oko singlova s albuma. Fired Up, A Public Affair, You Spin Me Round (Like A record) trebao je biti redosljed objavljivanja singlova, no ni prva ni treća nisu zaživjele na listama, a kao drugi singl fanovi su izabrali groznu I Belong To Me koja uopće nije debitirala u top 100, što je samo još jedan od dokaza da fanovima ne treba prepuštati takve odluke.
Singl A Public Affair ipak je dospio u top 20 i pogurao tako prodaju albuma do zlatne tiraže. Loše je to s obzirom na to da je prethodni album samo u Americi prodala u preko 2 milijuna primjeraka.
Uz Jessicu Simpson na albumu su radili i Jimmy Jam & Terry Lewis, Cory Rooney, Scott Storch i StarGate, a album je nezasluženo prošao nezapaženo.
Htio sam napisati nekoliko pjesama za preporuku, no napravit ću poseban post o Jesici Simpson i staviti neke od njenih izvrsnih uradaka.
OCJENA: -4
