petak, 15.06.2007.
Imati Pa Nemati
Volim Ninu. Imala je boljih i lošijih pjesama, no u cijeloj svojoj karijeri, koja je već premašila 10 godina, ne sjećam se da je imala pjesmu koje bi se trebala sramiti i koju trenutno ne bi mogla izvoditi zbog "zastarjelosti". Naprotiv, kad preslušavam Ja Za Ljubav Neću Moliti, Trebam Te ili Ako odeš ti, koje su nastale prije 10 godina, ne mogu ne primjetiti da produkcijom i tekstom nadmašuju 99% današnjih proizvoda na estradi, a da se primjerice sutra premijerno puste na radio stanice, siguran sam da bi bile gotovo jednaki hitovi kakvi su bili tada. Svevremenske pjesme. Upravo je to kvaliteta s kojom se rijetki na našoj estradi mogu pohvaliti. Možete ju ne voljeti, no ostaje činjenica da je ona sa svakog svog albuma izbacila najmanje dvije pjesme koje su osvajale vrh nacionalne top liste pjesama. I malo je onih koji ne znaju prethodno spomenute pjesme ili pak pjesme Još i Sad, Nek Ti Bude Kao Meni, Poljubi Me, Čarobno Jutro ili Takvi Kao Ti. Isto tako malo njih zna da je većinu svojih pjesama Nina napisala ili sama ili u suradnji s drugima.
Ono što ju izdvaja iz mase je kontakt s onim što pjeva. I s vremenom je od sebe stvorila instituciju, za koju znate da je vrijedi. Ja to najčešće volim analizirati kroz interpretacije tuđih pjesama, a Nina je (uz Ivanu Husar) majstor emocije.
Druga važna stvar je upravo ona koja dolazi do izražaja u novoj pjesmi.
Nakon trogodišnje stanke, Nina je spremna za novi album. Najavljuje ga pjesma Imati Pa Nemati, za koju je glazbu napisala sama, tekst u suradnji s Antom Pecotićem, aranžman potpisuju Thomas Burić i Dražen Kvočić-Dash, koji je i zaslužan za produkciju.
Gotovo sam siguran da će pjesma izazvati raznorazne rasprave i podijeliti publiku i kritiku, jer ovaj put Nina odlazi korak dalje i koketira s nečim što za njenu glazbu nije bilo tipično, a dobilo je neke naznake na prethodnom albumu.
I zato sam zapravo u nezahvalnoj situaciji. Ja koji volim Ninu, ako kažem da je pjesma dobra, netko će možda pomisliti da ne mogu biti objektivan. No kako sam neki dan u postu o Ivani Husar objasnio, nemam fanovski pristup glazbi. Volim Ninu i Ivanu kao glazbenice i interpretatorice, no daleko je to od toga da obje nisu imale i nešto lošijih uradaka.
Ali jedna stvar je ovdje jasna kao dan. Nitko ne bi ovu pjesmu kod nas isfurao kao što to može Nina. Kad upadnete na teritorij rezerviran za Ivanu Kindl, Severinu i Ivanu Banfić (da, pjesma koketira s istočnjačkim melosom)- nije dovoljno imati dobar glas (Ivana Kindl?). Tu možete proći samo ako znate nositi pjesmu i ako ju podignete na neku višu razinu. A tu dolazimo na početak priče o Nini. Institucija za sebe kakva je, i ovaj put napravila je nešto originalno i dobro, izvan svih očekivanja i standarda. Rekao bih svojevrstan - presedan. Dok su njene kolegice cupkale na polunarodnjake B i C produkcije, Nina se dosljedno držala svog čvrstog popa, sa primjesama r&b-ja i soula. Sada, kao neka ironija, dok se Severina vraća na scenu s pjesmom Gardelin, nježnom baladom u kojoj se ne snalazi najbolje (kao u primjerice Virujen u Te i Pogled Ispod Obrva), imperija uzvraća udarac. I to oružjem svojih protivnica. Ne samo da daje školski primjer da ne mora svaka pjesma koja koristi istočnjačke melodije zvučati jeftino i prosto, nego može čak biti produkcijski dorađena do razine na kojoj može parirati bilo kojem aktualnom stranom r&b albumu. Ne bi odskakala niti da je na novom albumu Rihanne, niti Nelly Furtado, produkcije se ne bi posramio ni sam Timbaland, a mene osobno podsjeća na momente na pjesmu Baby Boy (Beyonce feat. Sean Paul). Ipak, najvažniji pečat pjesmi daje interpretacija. Čvrst i dobar Ninin vokal uvijek će naći rješenje od pjesme napraviti hit.
Pjesma se nalazi u prethodnom postu.
