utorak, 29.05.2007.
Dobra kritika (Važno. Obavezno pročitati.)
Naletio sam slučajno na jedan blog. Na jednom trećem susreli su nam se linkovi i pogledao sam ga, čisto iz znatiželje. I još uvijek, čak pola sata nakon što sam ga vidio, pokušavam si objasniti neke stvari i kako to točno funkcioniraju neki mentalni sklopovi.
Ja sam uvijek za slobodu mišljenja i govora. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, a samim time i na mišljenje kako nam je tuđe mišljenje jednostavno - glupo. Obično kad vidim neki blog koji mi je bevezan, nemam potrebu pisati da mi se ne sviđa. Zatvorim ga i ne posjećujem ga više. Priča oko toga je gotova. Isto je i s mojim blogom. Već sam u nekom od prijašnjih postova objasnio da ja ovo na kraju krajeva ipak samo moje mišljenje i da ni ne očekujem da se svi slože s onim što je napisano i da me se hvali.
Istina, dobio sam jedan zanimljiv prijedlog s drugog bloga, a radi se o tome da pišem za jednu internetsku stranicu. Lijepo od njih, ali nakon malo razmišljanja, ipak mislim da nisam prava osoba za to.
U moru blogova, najčešći su oni na kojima ljudi pišu isključivo o sebi i oni gdje ljudi indirektno pišu o sebi kroz bilo koju vrstu umjetnosti, sport, zabavu, gdje im je nekako ostavljena sloboda da kažu što žele i što misle na jedan suptilan način gdje će im malo tko zamjerati i ako popljuju nekoga na najapsurdniji mogući način.
No postoji i jedna kategorija bloga koja sa sobom nosi i jednu vrstu odgovornosti. Uvijek sam nekako mislio da ako netko uzme tako veliki zalogaj kao što je recenziranje albuma/pjesama/događanja ulazi na izrazito sklisko područje gdje se može očekivati da ga se istovremenu i poštuje i mrzi. No tu dolazimo do one distinkcije između dobre i loše kritike. Nekad davno mislio sam da će dobar kritičar nužno biti i inteligentan kritičar. Sad nisam siguran ni da bih inteligenciju stavio na drugo mjesto.
Dobar kritičar prvenstveno ne bi trebao sebe doživljavati previše ozbiljno. Trebao bi biti tolerantna i liberalna osoba, te poznavati različite žanrove glazbe. Iz stila života proizlaze i dijapazoni emocija. U nedostaku širih, kritičar ne može biti objektivan. Već se godinama vodi "rat" između Ilka Čulića i grupe Colonia. I iako rade najkvalitetniju dance glazbu u Hrvatskoj, osoba za koju je već pri samom pogledu na nju dovoljno da se pomisli kako u disko klub nikad nije ni kročila, a kamoli osjetila neku emociju iz dance/disko glazbe, sad se smatra dovoljno kompetentnim ocjenjivati takvu glazbu. I to ne bilo kako. Sa najvećim mogućim zgražanjem.
Naravno, postoji kritika u kojoj je subjektivan ton jasno naznačen. I to je u redu. No kako ozbiljno shvatiti kritičara kojem iz kritike jasno iščitate cijeli njegov privatni život i sve njegove frustracije. Samo šovinist i najveća neznalica može odbaciti cijeli jedan žanr kao nebitan. Aleksandar Dragaš spremno će odbaciti opuse priznatih, i još važnije - voljenih - izvođača (Bee Gees), istovremeno uzdižući neke druge koji su fanovi (Feist) onih prvih, indirektno vrijeđajući i njih, ali i sve ostale koji pronalaze svoju afirmaciju kroz određenog izvođača ili žanr, zaboravljajući jednu važnu stvar -pisati o glazbi, a ne o ukusima.
Dakle, čemu sve ovo? Blog na koji sam naišao doslovce kopira moj. Dizajn, način pisanja, pa čak i neke rečenice. U funkciji je tek 2 tjedna, a vjerojatnost da dotična osoba nije vidjela moj blog prije nego je napravila svoj gotovo da je jednaka nuli. No nije to ono što me zapravo dira. Moja ciljanja skupina nije ona koja je i dotičnoj osobi, niti bih to ikad htio. Dira me kad osoba misli da je dobro ono što je njoj dobro i loše ono što je njoj loše, kad osoba koja ne zna artikulirati svoje misli, kad mu je glavni oslonac tuđe mišljenje, kad mu čak ni hrvatski jezik nije jača strana, pokušava napisati suvislu kritiku, u nemogućnosti da na površinu ne ispliva svo nepoznavanje šireg spektra glazbe te ispraznost i neimaština vlastitog stava o ičemu, a ne samo onome o čemu se piše.
Ne smatram se izvrsnim u ovome što radim, ali ja sam tu svoju odgovornost prema ljudima koji ovo čitaju ipak shvatio drugačije; neartikulirane izjave prenaglašenog osobnog stava ovdje nećete pronaći.
Jedina prava kritika nekvaliteti je kvaliteta.
