nedjelja, 22.04.2007.
To su naši pjevači?
U sustav glasovanja za nagradu Porin neću opet ulaziti. Sami glasači priznali su da ne preslušavaju albume koji su nominirani nego eto zaokružuju po nekom svom vlastitom nahođenju. Dakle, možemo toj nagradi komotno oduzeti neku umjetničku vrijednost i izjednačiti ju s nagradama koje organiziraju i dodjeljuju bilo koje novine ili časopis i tako progalašavaju najljepše, najbolje, najzabavnije bez da se ikog pita što misli o tome. Tako nam je eto nametnuta i najsexy Hrvatica, iako 99% ljudi nikad nije vidjelo dotičnu osobu. A od 100 izabranih, možda bi se probralo 3,4 zaista lijepe i sexy žene. One su uglavnom ispod 50og mjesta.
Iskreno, ovo je bio najgori i najdosadniji Porin koji se ikad održao. Na stranu slagali se mi ili ne s nominiranima i dobitnicima, ali kao glavna i relevantna (ili bi barem takva trebala biti) diskografska nagrada, trebala bi u najmanju ruku ponuditi zabavan i zanimljiv program. Ako se nekim slučajem počnu manje fokusirati na to u kojem će se gradu održati i čiji gradonačelnik može održati duži i dosadniji govor, a više na sam glazbeni sadržaj, možda će ova nagrada imati neku težinu i nekome biti zanimljiva. Ali čini se da je dug put do tamo.
Ne znam zapravo od kud bih krenuo. Voditeljice su bile grozne, skečevi još gori, vizualna rješenja tijekom nastupa su bila jeftina i potpuno promašena, prezenteri su bili nezanimljivi i naporni, a sve i dalje začinjeno beskonačnom količinom nominacija i dosadnim nastupima.
Potpuno je besmisleno da se tijekom prijenosa dodjeljuje nagrada za najbolji album folklorne glazbe. Ima i nagrada Grammy svojih 100 kategorija i poštuju svoju glazbenu tradiciju. Ali poštuju i svoju publiku i ne dave ih takvim dosadnim programom koji obiluje nagradama za životno djelo u nedostatku mogućnosti da ponude nešto zanimljivo. I klapskim prepjevima već miljardu puta prožvakanih pjesama. Zanimljivo je bilo i primjetiti kameru kako očajnički traži neku zvijezdu u publici. Nažalost, nije ih previše našla. Zato smo nekoliko puta, iz očito samo kamermanu poznatih razloga, vidjeli Zuhru i Ankicu Dobrić. Pozornica je izgledala za 3 kategorije lošije od one u showu Zvijezde pjevaju, a takva je bila i atmosfera. Nominirani su sjedili za jefinim stolovima, osvjetljeni nekim čudnim svjetlima, nitko nije bio posebno dotjeran, a Goran Bare upriličio je svoj vlastiti show među gledateljima. Pretpostavit ćemo da je i njemu bilo jako dosadno.
Teško je naći uzrok svemu tome. Loša glazbena godina? To sigurno. Od 3 nominirana albuma u kategoriji albuma godine, jedan je s obradama, drugi je live.
Ali čak ne možemo tu tražiti glavni uzrok. Uobičajeno je i vani da svjetske zvijezde pjevaju na tim nagradama i predstavljaju neke svoje najnovije hitove. Na Grammy se redovito pozove izvođač koji trenutno ima najveći hit, bio nominiran ili ne za prethodnu godinu. A mi smo večeras vidjeli koliko točno hitova? Eventualno 2. Nezainteresiranost publike za domaću scenu uzelo je maha. I svi će redom okriviti HRT da ne vrti spotove, da ne promovira domaću glazbu. Treba i to zaslužiti. Ne želimo pod svaku cijenu gledati domaće spotove i slušati domaću glazbu. Želimo prije svega da to bude dobro i kvalitetno, a to danas rijetki uspijevaju.
I mali osvrt na dobitnike. Gibonnija neću uopće komentirati. Dobivati nagrade po inerciji s jedne je strane smiješno. A opet, tko mu je bio konkurencija?? Massimo? Zanimljiva mi je ta njegova lažna skromnost. U nedostatku neke pametnije misli, reče on da je jedini način da prestane dobivati nagrade-da prestane snimati. Pa ne, Massimo. Mislim da bi bilo logičnije da počneš snimati svoje pjesme umjesto prepjeva. Čestitke Tini Vukov. U oštroj konkurenciji, gdje su zbog bogate (?) glazbene godine bile nominirane čak 4 pjevačice, zasluženo je pobijedila.
