petak, 02.03.2007.
JA I MOJ IDOL
Danas je u Večernjem listu izašao prilog "Moj idol i ja", u kojem nam poznate osobe otkrivaju tko je njihov idol i zašto.
Možda sam neka druga generacija, ali ja ne volim Olivera Mlakara. I na stranu to što sam s direktno s HTVa jednom davno dobio informaciju da je izrazito teška i umišljena osoba. Ne volim ga jer ga smatram prilično licemjernim. U svakoj prilici koju dobije reći će da je danas previše tih mladih želim-biti-voditelj zvjezdica, koji ne znaju hrvatski, naglaske i sl. A već u drugog prilici kad ga spoje u nekom angažmanom s nekim od tih mlađih, ima samo riječi pohvale. Za iste te osobe. I još nešto..Ne znam da li je to netko primjetio, ali kad najavljuje Kviskoteku, ili neko nagradno pitanje... Onih sekundu-dvije, nakon što izgovori tekst, prije nego se promijeni kadar. Nešto zločesto u pogledu...Nemam pojma.
Ali ne samo to, otkrio sam da inače ne volim osobe koje su kod nas baš nekako omiljene. Nikad mi se nije sviđao štreberski pristup Duška Ćurlića, njegovo konstantno hihotanje. Ili kreveljenje Mirka Fodora, koje si je pogotovo uzelo maha sad kad treba zamijeniti (nezamjenjivog!) Željka Pervana u Uzmi ili ostavi. Ne volim Tarikovo podbadanje u Milijunašu, svaki put kad mu se natjecatelj ne sviđa. A to je postalo malo previše preočito. Najočitiji primjer za to bio je kad mu je preko puta bio neki dečko koji mu se na očigled nije sviđao. Pa je u nedostatku...hm...dobrog ukusa, pameti....ili ne znam čega....u tom trenutku upitao njegovu mamu "Volite li svog sina?"
Da Joška Lokasa ne spominjem. On mi nikad nije sjeo. Pa ni Krešimir Mišak, sa svojim ajme-kak-sam-ja-kul pristupom. On si je valjda najpametniji i najbolji na svijetu.
Ja sam više nekako Pervan-Trbović-Blaće tip. Kad nema nekog glumatanja, učenja tekstova....I kad možeš napraviti milijun gafova, ali ljudi ti to jednostavno oproste.
Uglavnom, nimalo čudno, Tatjana Jurić kao svog idola istaknula je Olivera Mlakara, kojeg je nahvalila u nekoliko rečenica. Međutim, kad je on trebao nešto o njoj reći, u svom poznatom stilu, nije ju ni spomenuo. Pričao je o "onima koji se pojave niotkuda".
Na kraju krajeva, zašto ju i bi spomenuo?? Pa ona je samo čitateljica. Iščitava tekst s blesimetra, nije da je to neka mudrost. Ili da ti za to sačuvajbože treba neka osobnost. Zato bez problema može s jednakim izrazom lica pročitati neku tragičnu priču i neku smiješnu.
Još manje čudno, Ivana Kindl je izabrala Vannu. I što je najsmiješnije, baš sam ih usporedio u nekom od prijašnjih postova. Zato i jedna i druga nizaju hitove. Kao nije im to bitno, bitna je kvalitetna pjesma. Kvaliteta, aha...
Ana Begić opet me pozitivno iznenadila. Njen idol bila je Lepa Brena. Nije da volim narodnjake, ali ispala je tom izjavom veća faca od fejkerice Ivane Kindl.
