10 dana divljine
01.02.2005., utorak
NEW BATTERIES
Ný BatteríProbudila se kao i svakog dana svog zivota, neizbjezno, pocela sudjelovati u mazohistickoj navici vrste. Ne mozes, ne probuditi se. I pisati dalje. Ne mozes izvjeci sjebani osjecaj novog jutra koje samo potvrdjuje ono intuitivno shvaceno danima prije. I tako je macak opet na pocetku i vise se ne vraca. Sve je moguce preboljeti, kad prodje onaj osjecaj da trnes. Nema boli, ali ipak je tu i bojis se da ce se pojaviti. Zelim biti riba pod ledom koja osjeca samo strujanje hladne vode i kuca svojim malim srcem kojem se nista lose ne moze dobiti. Riba ne moze zeljeti trcati, riba ne moze slomiti nogu na ledu, riba ne moze skopiti oci i ne moze plakati. Niti ja ne mogu plakati, ali to niti ne zelim. Godinu dana je puno, a ne radi se samo o tih 12 mjeseci. NE MOGU GLUMITI. Ne vjerodostojno, ne mogu samo dici glavu i izderati se u prazno da je sve u redu. Kurac je u redu. Otisla sam na kavu koju nisam popila, nestale su 4 cigarete koje nisam pusila, tri cd-a nisam slusala. Film nisam pogledala. Novine drzala iz navike. Poruku jesam dobila. Ionako smo samo tako komunicirali. Prokleta civilizavija i mobilna komunikacija. Nikad realizirane rijeci. Lazem. Ne smeta mi to. Ponosni, potpuno trenirani virtualni psic, to sam ja. Citam, dakle, znam. Citam emocije iz rijeci, recenica u chatovima, sms porukama. Vrhunska perverzija. Krajnja prilagodjenost uvjerima. Otisla sam gore, iznad grada u novu kucu, sjela na rub prozora i gledala grad. Dvije cigarete. Jedan kefir kasnije. Pet poruka. Dva spajanja na net. Jedan zivot on standby. Mislim da logicki postupam. Realno vjerojatno trebam odmor. Mig Langar Að Skera Og Rista Sjálfan Mig Á Hol En Þori Það Ekki Frekar Slekk Ég Á Mér Aleinn Á Ný |
