10 dana divljine
18.11.2004., četvrtak
NEKE STVARI NIKAD NE SMIJU BITI RAZJASNJENE
probudila sam se rano, opet s odvratnim osjecajem neispavanosti i naznaka mjesecarenja. zivot mi se gadi, gadi mi se dan i sunce i blister in the sun najvise. odvukla sam se do martinovke najbrze koliko samo mogla s kasnjenjem od 10 minuta. opet gubim duge vremenske periode. ako do martinovke trebam uzeti 15 minuta laganog hoda, a krenula sam 25 minuta prije pocetka tjelesnog gdje je nestalo 10 plus deset minuta? mozda sam opet zastala na semaforu i propustila dva ukljucivanja zelenog svjetla? zurila u zgradu MUP-a pet minuta? have no fuckin' idea. vegetarijanski meniji su mi popili mozak. i krv. anemija. kad sam stigla do martinovke, sve se pretvorilo u nekoliko tamnih i svijetlih tocaka koje se pretapaju. ulazimo. sve je puno, hvatam klupicu i duboko disem. gubim pojam o lokaciji, opet. zicam painkillere, neka cura mi ubacuje voltaren rapid u ruku. "mrzim svoju maternicu" mrmljam u znak zahvale i gutam ga na suho. lose kod dehidracije. necu piti tu vodu. necu. polako guram voltaren u grlo. prvog dijela tjelesnog se ne sjecam, magla, potpuna opustenost i polu - trans. kad bi svaki put prije joge mogla provesti istrzanu noc i nagutati se tableta. bilo bi lose. budi svjestan strunjace na kojoj lezis. makar to nikako ne zelis jer smrdi. smrdi po pilicima i ne zelis biti osvjesten kad ti se na pet centimetara od nosa smijesi komad necega zaljepljen na plavu povrsinu. zatvaram oci. i prepustam se nicemu. praznini. legnite na ledja i opustite se. nema problema, kao da lezim cijeli sat. usredotocite paznju na dah. vezu tijela i daha. svu paznju usmjerite samo na dah. razmisljam o video kazetama za vjezbanje iz osamdestih. mrsavice u trikoima s velikom kosom. koliko cudno prepone izgledaju u tim trikoima. i strukici, pojasevi s leopardovim uzorkom. roza boja. blackout. jebes zagreb, otisla sam na bus, home, na kafu. 9 cigareta. zasto sam uzela voltaren? nista me nije boljelo, niti prokleta maternica. to je bilo jucer, kad sam se onesvjestila u krevetu. ujutro - nista. samo dosadan nagon za nistavilom. |
