10 dana divljine
31.08.2004., utorak
MOZDA
- Reci mi samo, da li vjerujes da se mozes zaljubiti?- Vjerujem da se mogu zaljubiti. - Dovoljno da napravis sve sto je moguce, da osvojis tu osobu? Ili vjerujes da se ljubav jednostavno dogadja? - Vjerujem da postoje granice dostojanstva i ponosa. - Koje se bojis prijeci? - Postoji i granica dobrog ukusa. - Postoji i strah, toliko mi vjerujes. - Naravno, i strah. - Zasto se bojis? - Glupo pitanje za milijun krivih odgovora. Tko zna? - Da saznas, mozda bi ih lakse bilo nadici. Mislis da ljubav nije moguce jednostavno stvoriti, potaknuti? - Ne znam. - Mislim da znas. - Mislim da se time mozda ne bavim. Vise se pouzadjem, kako ti kazes, u slucajnost? - Koliko slucajnosti mozes dobiti u zivotu? Sto ako se niti jedna vise nece pojaviti? - Postavljas previse pitanja za stranca. - Ti dajes premalo odgovora. - Vjerojatno cu se potruditi. - Mislis da se ljudi oko tebe ne trebaju truditi? Imam dojam da je za tebe potrebno prokleto previse truda. - Zasto se onda trudis? - Zato jer nisam kao ti. Ne bojim se napraviti budalu od sebe, ako je to potrebno. - Napraviti budalu od sebe... - U tome je stvar! - Pa naravno da je u tome stvar, nemoj glumiti iznenadjenje, nadisli smo to. Navodis me cijelo vrijeme da to kazem. - Ljutis se? - Ne. Mozda se malo zbunjeno osjecam nakon silovanja Monice Belluci. To je to. Pa mozda malo previse razmisljam o ljubavi, a premalo o bitnom. Rekreiram ovaj nas razgovor, bez pravih rijeci, bez pravog poticaja. Mozda je samo stvar u tome da me silovanje tog nevjerojatnog komada sjetilo da je takav razgovor jednom postojao. Mozda je to bilo njeno rame, a mozda nije bilo nista nista. Bez poante, bez zavrsetka. Normalnim tokom, potpuno u vremenu. Samo, zasto "mozda", uz toliko jasniji "da"? |
