,,SANDROČKA ZLOSTAVLJANA" AUTORICA SANDRA PETRŽ - OSVRT NA PROČITANU AUTOBIOGRAFIJU
OVO JE ISTINITA PRIČA JEDNOG MLADOG ŽIVOTA SA ZLOSTAVLJAČIMA!
29.01.2021. zvr zvr mobitel, zove me draga preslatka Sandra Petrž https://www.facebook.com/profile.php?id=100010890091738
i nosi mi svoju knjigu "SANDROČKA ZLOSTAVLJANA", izgrlile smo se, skakala sam kao da mi je papa Franjo došao u kratak posjet, dala sam joj moj primjerak knjige "BIJELI PUT" i ... odjurila je.
Knjigu sam pročitala jučer, 26.02.2021. i nisam mogla, a da ne napišem ovo:
OSVRT NA PROČITANU AUTOBIOGRAFIJU ,,SANDROČKA ZLOSTAVLJANA" AUTORICA SANDRA PETRŽ
Sandra Petrž https://www.facebook.com/profile.php?id=100010890091738 je jedna posebna žena, divna osjećajna duša, predivno pjeva, pleše, glumi ... ona je nešto što se sretne samo jednom u životu i nikad ne zaboravi baš zbog te iskrenosti, dobrote, čistoće duše, sretna sam što sam je upoznala i zagrlila kad mi je poklonila svoju knjigu, u stvari, autobiografiju „SANDROČKA ZLOSTAVLJANA“.
Nisam odmah pročitala tu knjigu, jer sam imala osobnih obveza, ali jučer sam je uzela ujutro i počela čitati. Kako sam počela čitati, nisam mogla stati, oči su mi se širile, srce se punilo ljutnjom, žalošću, tugom pa opet ljutnjom na te zlostavljače koji su joj se podmuklo uvukli u život i razarali ga do bestijalne nemogućnosti izdržavanja takvih groznih radnji, riječi, postupaka i to prema prvo: svojoj kćerci pa onda prema pokćerci i onda prema vlastitoj ženi. Znači, tri zlostavljača: otac, mamin dečko koji je trebao biti neka vrsta očuha i vlastiti suprug.
Sve možda mogu razumjeti, ova prva dvojica su teške budale i primitivci, ali nisam mogla doći k seb zbog ovog trećeg zlostavljača kojeg je autorica u knjizi oslovljavala sa „On“.
Jedno tako divno, brižno, pametno, talentirano i milo stvorenje je u svom životu doživjelo toliko podlosti, boli, napadaja, agresije, šokova, maltretiranja, grubosti, podmuklosti, nasilnih agresivnih radnji, tuče, boli, da nisam mogla doći k sebi, ali je ona unatoč svemu ostala – svoja. Koliko god bila ranjena, izmrcvarena, izudarana, preplašena, maltretirana, dobila je svjetlo života, a to je njen divni sin Dominik Antonio koji ju je kao zvijezdu uzdignuo iz tog blata poniženja koje je trpjela cijelog svog mladog života.
Ostala sam zgrožena postupcima oca prema njenoj majci, ostala sam zgrožena postupcima oca kad je došao na sud onog zlostavljača taksiste koji je mladu nevinu curicu od 14 godina napastovao i sam Bog ju je spasio, da je pobjegla iz tog zlokobnog stana, jer se moglo svašta nemilog dogoditi sa tim luđakom.
Ostala sam zgrožena postupcima maminog dečka, nekog tipa koji se uvukao u tuđi stan, da bi besplatno živio, a podmuklo je pleo mrežu oko mlade kćerke svoje tadašnje partnerice. Ipak, on je možda još najbenigniji u toj priči.
Najzgroženija sam ostala i ne mogu opisati svoju ljutnju, bijes i zgražanje, dok sam čitala ono sve što joj je činio njen vlastiti suprug – znači, čovjek koji je trebao živjeti sa njom u ljubavi, a ne da ona živi u tamnici, a on je tamničar sa ključevima, prislušnim uređajima, lažima, gadarijama, jedan čovjek koji vjerojatno genetski nosi takve psihijatrijske poremećaje, ali je manipulativni maher koji to sve lijepo prikriva dajući o sebi jednu „sjajnu sliku“ koju vide površni sugovornici, a oni koji dobro poznaju takve tipove jako dobro mogu odmah vidjeti, da se radi o strašno negativnoj osobi koja u svom životu nije postignula baš – ništa. Osim par nekih uspjehića koje mladi ljudi ni ne znaju, već samo oni koji su živjeli u njegovo vrijeme, taj nečovjek iza sebe nije ostavio ništa, osim ovakvih svjedočanstava i to ne samo ovog kojeg je opisala autorica u svojoj autobiografiji, već i onih drugih anonimnih od drugih žena koje su imale tu nesreću doći u kontakt sa takvim čovjekom.
Najogavnije u toj knjizi je bilo njegovo traženje testa očinstva! E, kad sam to pročitala, došlo mi je da mu kroz knjigu zavrnem onaj lažljivi nos, jer sam gledala kako taj lik manipulativno postupa u jednom reality showu, teška ljenčina sa kojom se nije mogao naći zajednički jezik, jedan lik koji misli da je pametan, jer „filozofira“ o životu i načinu kako bi se trebalo živjeti, a od života autorice ove knjige je napravio pravi pakao.
Sam Bog je spasio ovu divnu ženu i njeno anđeosko dijete iz ralja tog manijaka, jer taj čovjek je za mene manijak i ništa drugo! Ovako može postupati samo psihopat, čovjek bez savjesti, jer je teško oštećena roba ovog života, zauvijek nepopravljiva i bilo bi strašno, da su mu i potomci takvi, osim anđela kojeg je rodila autorica ove izuzetno šokantne knjige. Moram reći, da je ovo za mene bila šokantna knjiga, jer sam je takvom doživjela i kao da sam gledala jedan teški horror film nadajući se sretnom završetku.
Završetak je bio sretan, autorica je pronašla predivnog supruga u kojem ima sve, čovjeka kojeg njen sin zove „tata“ i koji je pravi tata njenom anđelu Dominiku. Međutim, sreća nije blistava i čista, još je uvijek prljava zbog silnih sudskih procesa radi alimentacije koju mora plaćati biološki otac ovog mladog anđela, a koji to uporno ne čini i iz čiste zlobe, pakosti, zločestoće i pokvarenosti te godinama povlači majku svog djeteta po sudovima, a i sam zna koliko to teško utječe i na nju i na njegovog biološkog sina, ali to njega nije briga: glavno da je njemu dobro! E, to su takvi ljudi: sebični, užasno sebični i nitko im nije važan, osim njih samih.
Jednog dana će i njegovoj trakavici doći kraj, jednog dana će i njemu doći životni račun kojeg je on potpisao na bianco, ali kad vidi iznos tog životnog računa – neće mu biti lako. Ne želim nikome zlo, naprotiv, ali zna se da se „sve vraća i sve se plaća“, prema tome, ne bih tom nečovjeku bila u koži ni minutu.
Završavam ovaj osvrt ili bolje rečeno osobni doživljaj na pročitanu autobiografiju „SANDROČKA ZLOSTAVLJANA“ Sandre Petržhttps://www.facebook.com/profile.php?id=100010890091738 sa nadom, da će autorica što prije dobiti pravdu sudskim putom i zauvijek bar pokušati zaboraviti te događaje svog života, jer joj je Bog poslao u život njena dva anđela: njenog divnog supruga i sina.
Postoji jedna rečenica: „Da, ja imam dva lica: moja prva osobnost je dobra, iskrena, simpatična; druga se pojavljuje kada se prva zloupotrebljava." - nepoznati autor
Draga Sandra https://www.facebook.com/profile.php?id=100010890091738 , želim ti od srca svu sreću ovog svijeta, želim da sva bol bar malo nestane iz tvog iskrenog i poštenog srca i želim ti miran, lijep i dug život sa tvojom predivnom obitelji,
Jadranka Varga, pjesnikinja,
U Zagrebu, 27.2.2021.
"SANDRA P., BIVŠA SUPRUGA PJEVAČA DANIJELA: U društvu sam smjela da gledam u stol il u njega!
Ako bih pogledala u nekog muškarca, odmah me je optuživao da koketiram, a ako bih pogledala u neku ženu, pitao me jesam li lezbejka?
07/02/2018
Daniel Popović doživio je veliku popularnost u Juguslaviji, a nazvan je i moralnim pobjednikom Evrovizije u Minhenu 1983. godine na kojoj se takmičio sa pjesmom “Džuli”.
Nema državljanstvo
Već godinama pokušava da se vrati na estradu, a nedavno mu je zabranjen nastup u Hrvatskoj, zbog nasilničke prošlosti. Inače, već više od deceniju nije stanovnik ove džave nego Slovenije, a zbog ovih i sličnih problema nikako ne moža da stekne slovenačko državljanstvo.
Nastup zakazan u jednom klubu, otkazan je, jer je organizatorima ukazano na njegovu problematičnu prošlost nasilnika, koju je i sam u nekoliko navrata potvrdio u skandaloznim izjava.
Klub je otkazao nastup, uz napomenu da su oni za ljubav, a ne za nasilje. Danijel je u jednom intervjuu rekao:
– Nisam nasilan, ali je znao poneki šamar da mi se zalomi – prenosi “24sata.hr” riječi koje je pjevač izgovorio nakon što ga je žena optužila.
Njegova supruga Sandra prije 13 godina izašla je u javnost sa pričom o nasilju koje je trpila od Danijela:
– U početku veze kritikovao je moj način odjevanja optužujući me da djelujem previše izazovno – ispričala je Sandra Popović 2015. godine za “Nacional”.
Da ili ne
– Volio je da sam dotjerana, ali nisam smjela da pokažem ni ruke, ni noge, niti obući strukiranu haljinu. Takođe, učio me je kako bi trebalo da se ponašam… Govorio mi je da u društvu smijem da gledam samo u stol ili u njega i da na sva pitanja moram odgovarati sa kratkim “da” ili “ne”. Ako bih pogledala u nekog muškarca, odmah me je optuživao da koketiram, a ako bih pogledala u neku ženu, pitao me jesam li lezbejka? Po njegovom mišljenju, ni u čemu nisam bila dobra, čak ni u rezanju paradajza i prženju jaja. Jednom sam kuhala kafu deset puta, a on ju je svaki put prosuo u WC, sve dok nisam pogodila njegov ukus – rekla je Sandra Popović.
Inače, Danijel Popović je rođen u Podgorici, ali je već kao mladić odselio u Zagreb, te je jedno vrijeme živio i u Belgiji. Ženio se četiri puta.
Prvi šamar
Sandra je rekla da se ne sjeća kad je dobila prvi šamar, ali pamti da se situacija zaoštrila kad im se rodio sin.
– Smatrao je da previše vremena posvećujem djetetu, a da njega zanemarujem. Zbog toga me dva puta prije vjenčanja nagovorio na abortus uz obrazloženje da još ne želi da me dijeli sa djetetom. Kad sam treći put ostala trudna, nevoljno je pristao, ali je kasnije kad bi se naljutio znao da kaže da dijete sigurno nije njegovo – pričala je ona, a prenosi “24sata.hr”.
Prevaren sam
Danijel je prošle godine u ekskluzivnom intervjuu za „Dnevni avaz“ iznio i svoju verziju svega. Iza njega je buran privatni život. Iza sebe ima tri propala braka i trenutno je u četvrtom braku, a sudski se spori s bivšom suprugom Sandrom.
– Sudili smo se oko alimentacija i to sam izgubio, jer nijednog mog svjedoka sud nije želio prihvatiti. Moju odvjetnicu je sud kaznio sa 7.000 kuna, jer je protestirala. Prošle godine mi je u vrlo negativnom kontekstu spominjala moju majku i to me je strašno pogodilo. Do sada sam šutio zbog djeteta, sina Dominika. Išao sam i na utvrđivanje očinstva i smatram da sam prevaren. Prijavila me je kao da sam je tukao, ali je sud tu njenu prijavu odbacio. Ona je napisala knjigu u kojoj me blati. Bio sam prestao plaćati alimentaciju, ali sam poslije sve izmirio. Želi me strpati u zatvor i zbog toga živim u stalnom strahu. Sa sinom nemam kontakt sedam godina. On sada ima 17 godina i vrijeme je da porazgovaramo kao odrasli ljudi- kazao je Danijel za „Dnevni avaz“." ... "
https://expresstabloid.ba/naslovnica/62966/sandra-popovic-bivsa-supruga-pjevaca-danijela-u-drustvu-sam-smjela-da-gledam-u-stol-il-u-njega/
3 KNJIGE
Pišem paralelno moje 3 knjige:
jedna je knjiga poezije koju sam počela pisati 03.01.2021.,
jedna knjiga su priče iz mog stvarnog života koju sam počela pisati 25.07.2019.
treća knjiga su fantasy priče koju sam počela pisati 28.01.2021. po ideji drage prijateljice @teute.
Sretna sam zbog toga i to mi ispunjava život ...
slika: digital art
JA I ZLOSTAVLJAČ ! ! ! ! !
slika: internet
Svi kažu: ona je kriva, zašto se nije maknula od takvog psihopata? Mogu reći, da tu ima puno istine, ali i nije to točno ... meni se to dogodilo kad sam imala samo 21 godinu: srela sam tipa 8 godina starijeg od sebe, bio je zgodan, elokventan, zaljubljiv, pažljiv, predivan... očarao me na prvu, tu mene tada naivnu glupaču koja nije vidjela dalje od nosa i koja je pala kao muha u paukovu mrežu.
Hodali smo nekih 6 mjeseci i prvih 2 mjeseca nisam ništa ni vidjela ni znala ni razumjela, jednostavno: bila sam zaljubljena. Nakon ta 2 mjeseca počeo mi je određivati kako ću se oblačiti:
“Znaš, nemoj obući hlače jedne boje i majicu druge boje, uvijek oblači majicu i hlače iste boje, to je jako profinjeno, a ti si lijepa mlada dama koja treba biti baš tako obučena.”
Hm... kupila sam par takvih hlača i majica iste boje i počela sam se tako oblačiti. E, onda je krenulo financiranje: nikad nije imao novca kod sebe: "Čekam neku lovu iz Njemačke, sve ću ti izlaske nadoknaditi kad mi lova stigne”, to su bile riječi koje sam staln slušala i zaboravljala, ja sam plaćala izlaske, vozila nas mojim autom itd itd itd.
Na posao me zvao bar 15 puta dnevno i već su počele pritužbe, jer se telefon nije nalazio kraj mene (nas 4 u sobi i 1 telefon) i tad sam vidjela, da to nešto ne štima, ali opet sam nastavila i dalje.
Jednog dana me nagovorio da odemo živjeti skupa pa smo iznajmili stan u Nazorovoj 5-dvorište, ja sam naravno platila. Bili smo tu oko 2 tjedna i kad je nestala moja plaća, rekla sam mu da nemamo novca. Odgovorio je: “Idi kod tete Fanike i posudi ili imam boju ideju: sviđaš se jednom mom prijatelju pa će nam on dati novac, ako se malo družiš sa njim.”…mislim da to nisam tad ni shvatila što mi je predlagao, dakle, predlagao mi je da me "proda" prijatelju za malo seksi igrica.
Ja sam rekla: “Idem kod teta Fanike!”, sjela sam u auto i krenula prema Trešnjevci. Vozila sam se, a u meni se stvarao grč koji je počeo toliko urlikati iz mene, da sam vozila kao automat.
Kad sam došla pred ulicu moje tete Fanike, stala sam na uglu u autu i sjedila razmišljajući, koliko mi je neugodno doći k njoj i tražiti novac i tad je u meni jednostavno nešto puklo, upalila sam auto i vratila se u Nazorovu 5.
Kad sam ušla u stan, pitao me “Jesi donijela novac?, rekla sam da nisam i onda me ošamario.
E, kao da sam u stvari samo to u sebi i čekala!!! Uhvatila sam nož sa stola, skočila na kauč i uperila nož prema njemu vikajući: "pi... ti materina, smeće jedno, ti ćeš mene tući!!! ti, smeće jedno odvratno! Marš od mene, marš rugobo odvratna!"
Koliko je samo bilo snage u meni!!! Woooow! Lik je pobjegao iz stana kao zec, ja sam spakirala svoje stvari, stavila ih u auto i otišla mami i tati u Trnje!
Onda smo ja i mama došle još jednom u taj ukleti stan po ostatak mojih stvari, mama je uzela malu sjekiricu za meso J za svaki slučaj, ušle smo i uzele stvari i kad smo izlazile, vidjela sam ga da sjedi tamo na nekoj klupi ispod drveta. Otvorila sam prozor i pokazala mu srednji prst i otišle smo doma!!
Tata, mama i ja smo otišli na policiju, prijavili ga, ispostavilo se da je lik narkoman, drogira se, niškoristi, nigdje ne radi, živio je kod sestre pa kod brata, vozio bratov auto, hvalio se time, a bio je obična bitanga!
Naravno, da sam ga ostavila, zvali su ga na policiju i zaprijetili mu da mi više nikad ne prilazi!!!
Kasnije se vozio noću mojom ulicom (poznavala sam zvuk tog auta njegovog brata, jer je nešto pištalo pa sam uvijek znala da je to on), mama i tata su me mjesec dana pratili ujutro na posao, vraćali se doma i dolazili pred mene popodne i išli smo kući. Tako je završilo to moje iskustvo sa psihopatom i kretenom.
... 1985. sam ga jednom vidjela u društvu sa nekim ljudima, čekala sam nekoga i samo sam se sagnula u autu da me ne vidi i prošao je! U sebi sam osjetila isti onaj grč kao pred kućom moje tete Fanike kad me poslao po novac i to je bio taj znak, da nešto ne valja. Nisam ga se bojala, naprotiv, ali grč odvratnosti se vratio.
...2004. sam ga vidjela u Bogovićevoj kod "Buldoga", stajao je sa nekim ljudima vani na šanku, ja sam pretrnula uz onaj osjećaj odvratnosti i odletjela Davoru na posao i sve mu ispričala.
Znači, ostao je u meni taj neki odvratni odbojni osjećaj prema tom kretenu (moram to tako reći, jer svatko tko udari slabijeg je običan slabić, kreten, budaletina i zlostavljač) i nikad više nisam dala na sebe: “Ne daj na sebe, dok znaš za sebe!”, to sam shvatila u dobi od 21 godine te daleke 1979. i nikad me više nitko nije ni udario, jer sam odmah na početku neke veze jasno dala do znanja, da ne trpim grubosti ni grupe proste riječi.
POKLON DRAGE BLOGERICE
Jučer sam dobila prekrasne poklone od drage prijateljice S A F I R I S
njena knjiga "ZVJEZDANI ŠAPAT DUŠE" - S A F I R I S
i posveta u knjizi
slika plavog anđela koju je naslikala S A F I R I S i koju stalno gledam, jer je točno iznad mog monitora
i posveta na slici
gore lijevo je Željkina slika plavog leptira koja već par godina visi kod mene na zidu, a sad je tu i slika kojoj ne znam naslov, ali izgleda kao djevojka pred vratima neba koju je isto naslikala S A F I R I S.
Draga S A F I R I S od srca ti hvala na prekrasnim poklonima, slike su već na zidu, a knjiga je tu kraj mene i slijedi čitanje
ČUDO ... 11.2. GOSPA LURDSKA
slika: internet
3.1.2021.sam do pola 3 u noći gledala ponovo jedan film.
"Zašto je Oskarom nagrađen film „Bernadettina pjesma“ tako inspirativan? Snimljen 1943. te sa Jennifer Jones u glavnoj ulozi, osvojio je mnogo nagrada.
Film je adaptacija Franz Werfelovog istoimenog romana, a govori o svetoj Bernardici koja je 1858. doživjela 18 prikazanja Djevice Marije koja joj se predstavila kao Bezgrešno začeće. „Oni koji vjeruju u Boga ne trebaju objašnjenje. Onima koji ne vjeruju u Boga nijedno objašnjenje nije dovoljno.“ - jedan od najupečatljivijih citata iz filma.''
(slika iz filma)
''Marija Bernardica Soubirous, francuska redovnica, mističarka i svetica Rimokatoličke Crkve. Njoj se kao djevojčici ukazala Djevica Marija i predstavila kao "Bezgrješno začeće".
Rođenje: 7. siječnja 1844., Lourdes, Francuska
Preminuo: 16. travnja 1879., Nevers, Francuska
Puno ime: Marie-Bernarde Soubirous
Mjesto pogreba: Convent of Saint Gildard, Nevers, Francuska
Braća i sestre: Toinette Soubirous, Pierre Soubirous i ostali
Roditelji: Louise Soubirous, François Soubirous"
"Jednoga dana, dok je s drugom djecom išla skupljati drva za ogrjev u blizini rijeke Gave, kod špilje Massabielle 11. veljače 1858. ukazala joj se Djevica Marija. Bernardica o tome svjedoči:
"Jednog dana pođoh k obali rijeke Gave brati drva s dvije djevojčice, kadli začuh nekakav šum. Okrenuh se k livadi, ali ne vidjeh da bi se stabla iole micala. Nato podigoh glavu i ugledah pećinu. I opazih Gospođu odjevenu u bijele haljine: bila je obučena u bijelo i opasana plavim pojasom, a na svakoj je nozi imala žutu ružu, iste boje kao i njezina krunica."
izvor: internet
"Dana 22.09.1909. monsinjor Gauthey je u pratnji članova Crkvenog suda ušao u glavnu kapelicu Samostana s tri svjedoka: Majkom Generalicom Kongregacije, dvojicom liječnika, dvojicom zidara, dvojicom stolara i gradonačelnikom.
Nakon ulaska u grob i otklanjanja lijesa, pronađeno je očuvano tijelo sv. Bernardice.
Nakon pregleda kirurga i liječnika, ustanovljeno je da medicina nema odgovora na pojavu savršeno očuvanoga tijela i poslije trideset godina od smrti.
Druga ekshumacija tijela dogodila se 3. travnja 1919. godine, a treća 18. travnja 1925.
Izjave liječnika bile su i tada jednake kao i prilikom prve ekshumacije.
Danas se tijelo nalazi u samostanskoj kapeli u Neversu, u staklenom lijesu."
izvor: internet
Ovaj kipić mi je Gazda kupio kad smo bili na proštenju Mala Gospa 08.09.2014.
slika: internet
Inače, prvo ukazanje bilo je 11.2.1858. i prema riječima mlade Bernardice to je izgledalo ovako:
"Jednog dana pođoh k obali rijeke Gave brati drva s dvije djevojčice, kadli začuh nekakav šum.
Okrenuh se k livadi, ali ne vidjeh da bi se stabla iole micala.
Na to podigoh glavu i ugledah pećinu i opazih Gospođu odjevenu u bijele haljine: bila je obučena u bijelo i opasana plavim pojasom, a na svakoj je nozi imala žutu ružu, iste boje kao i njezina krunica."
izvor: internet
KARDINAL ALOJZIJE STEPINAC
slika: internet
"Rođenje: 8. svibnja 1898., Brezarić
Preminuo: 10. veljače 1960., Krašić
Slavi se u: u katoličkoj Crkvi
Proglašen slugom Božjim: 9. listopada 1981.
Zaštitnik zanimanja: svećenici, radnici, poljodjelci, studenti"
izvor: internet
"Ne može biti siromah onaj koji nosi Boga u duši." - kardinal Alojzije Stepinac
slika: digital art
Blaženi kardinal Alojzije Stepinac je mojoj mami Slavici 1931. godine bio na njenoj prvoj pričesti. To mi je pričala nebrojeno puta.
moja mama (obilježena plavim krugom)
mama 1937. šetnja Mihanovićevom kraj Botaničkog vrta, imala je 16 godina
slika: internet
MRŽNJA NA INTERNETU + DODATAK
slika: internet
Pitam se često kako netko može mrziti ili ne voljeti nekog koga uopće nikad osobno upoznao? Nisu se sreli, nisu progovorili ni riječ ni telefonski ni uživo, a osoba mrzi ili ne voli drugu osobu.
Mislim da mrzi ili ne voli drugu osobu samo preko njezinih slova i riječi koje ispisuje, mrzi ili ne voli čak i njen nick i avatar koji se pojave kad nešto komentira ili napiše pjesmu, priču, stavi sliku; jednostavno, taj netko doslovno mrzi ili ne voli osobu koju nikad nije ni vidio ni upoznao!!!
Kako je to moguće?
Pitam se, da li bi je mrzio kad bi se sreli uživo, da li bi joj rekao uživo sve ono što napiše na internetu???? Sumnjam!
Ne mrzim nikog, nikad nisam mrzila, mogu sam reći: ne volim tvoje postupke, ali tebe osobno ne mrzim.
Ne mrzim ni one ljude zbog kojih sam morala seliti tj. doslovno bježati dva puta u mjesec dana 2016., zbog kojih i danas imam noćne more. Ne, ne mrzim te ljude, ali ne volim njihove postupke prema meni i obitelji.
Nisam sposobna za mržnju, ali sam sposobna za izbjegavanje osoba zbog kojih mi je teško i koje su mi učinile neko zlo, nešto loše.
Kad sam ja to učinila jednoj osobi koju nikad nisam vidjela ni upoznala uživo, nisam bila svjesna toga što činim, dok me to nije udarilo u čelo kao da mi je doletio najveći kamen.
Kasnije sam je srela uživo, bilo mi je toliko neugodno, da nisam znala gdje bih pogledala, ali me ona pozdravila, zagrlila. Sjedile smo neko vrijeme, pričala sam joj o svemu što se događalo, suze su mi došle, a došle su i njoj. Shvatile smo obje, da je to dio nesvjesnosti čovjeka kad toj podsvijesti dopusti da zagospodari onim svjesnim dijelom i uopće ne ispitujući ta svoja podsvjesna djela i ne pitajući se: što to radiš?
Vidim i ovdje ima takvih stvari.
Kako me netko može mrziti, a bila sam dobra prema toj osobi?
Kako me netko može mrziti, a nije me nikad upoznao osobno ni pogledao u oči ni progovorio riječ sa mnom?
Mogu samo reći, da ne volim nečije teške riječi koje netko piše na bilo kojem portalu i to ne samo ovdje, nego bilo gdje i da nečija mržnja stvarno isijava iz ispisanih riječi.
Mogu samo reći: čovječe, prvo me upoznaj uživo pa onda reci kakav ti je osjećaj mrziti nekog koga nikad nisi upoznao! Ovo se odnosi i na žene koje znaju biti toliko ljubomorne, zavidne, pakosne da se stvarno začudim kako me žena može toliko mrziti, a da me nije ni vidjela, već samo čita moje pjesme, priče, slike?
To mi je stvarno neshvatljivo.
DODATAK:
Postoji još jedan fenomen interneta, a posebno je to aktualno na ovom portalu: svaki novi član vjerojatno dobije "mail upozorenja" kod kojeg blogera ili blogerice ne bi trebao ići.
Pitam se, a zar taj novi bloger ili blogerica nemaju zdravu pamet pa ne vide tko kako piše i tko se kako izražava i da sami o tome donesu odluku hoće ili nekog izbjegavati "po preporuci" ili će u međusobnoj komunikaciji shvatiti može li komunicirati preko komentara sa tom osobom ili ne može?
To mi je oduvijek bio fenomen: ne poznaš me, ne znaš ništa o meni osobno, vidiš jedino ono što pišem, kako pišem i kako komentiram, dobiješ "mail upozorenja" o meni "kakva sam osoba" (vjerojatno sa razlogom ne komuniciram baš sa takvim osobama koje šalju takve mailove novim članovima ovog portala) pa sad ti budi pametna: hoćeš li slušati taj "mail upozorenja" ili ćeš sama prosuditi o tome i vidjeti sa kim u stvari komuniciraš, kome ostavljaš svoje komentare podrške, na kakve postove ostavljaš komentare podrške itd. itd.?
„PUTUJE MOJE SRCE“ ŽELJKE JOTANOVIĆ - 5. zbirka poezije
slika: Željka Jotanović
slika: Željka Jotanović
Predstavljam 5. zbirku poezije mlade pjesnikinje iz Slovenije Željke Jotanović pod naslovom "PUTUJE SRCE MOJE".
Željka Jotanović, rođena je 20.1.1982 u Čečavi, općina Teslić. Svoje djetinjstvo je provela sa majkom, bakom, djedom i bratom u Gornjim Planima, jer njezin tata radio u Sloveniji. Osnovnu školu je završila u Sloveniji, mjesto Črnomelj, uspješno je završila tekstilnu školu u Metliki, a po završetku škole se zaposlila. Sad radi u firmi „Beti“, tekstilna tvornica i ima desetogodišnjeg sina, živi s obitelji u blizini Metlike.
2019. godine je izdala prvu zbirku poezije „Srce na dlanu“, 2020. dvije zbirke: „Zove mene moje selo“ i „Crveni cvijet“, a 2021. izdaje svoju četvrtu zbirku „Putuje srce moje“.
slika: digital art
NISAM
U noćima tamnim
moje misli putuju,
ostala sam bez ramena
koje mi je pružalo utjehu
kad mi je bilo najteže,
kad sam suze lila
i u samoći bila.
Koraci mi nisu isti,
sporiji su i nesigurniji
svakim danom,
dok patim u tišini
i vješto skrivam svoju bol
nadajući se boljem jutru.
Nisam se prestala
boriti za sebe
i one koji me
trebaju i poštuju,
a najviše za svog sina.
Moja duša će uvijek
biti posebna,
jer nikog ne mrzi
bez obzira što me snađe
na životnom putu.
autorica: Željka Jotanović
slika: Željka Jotanović
Napisala sam i osvrt na Željkinu 5. zbirku poezije:
„PUTUJE MOJE SRCE“ ŽELJKE JOTANOVIĆ
Na ovom globusu, starijem od našeg postojanja, gori još uvijek to mjesto gdje stojimo pa se pitam i sama, mogu li dva oka jednako gledati, mogu li dvije duše isto sanjati, može li to jedno biti na suprotnim polaritetima kaleidoskopne svjetlosti?
Ne znam, ostaju prazni odgovori bez pitanja i to malo Željkino srce bačeno u tišinu noći koje putuje onim sudbinskim stazama koje su od Boga mu određene.
Izvana mir, unutra nemir.
Gdje nam je dom? Tamo gdje spavamo, gdje se budimo, gdje živimo?
Možda, svjedoci kažu da je tako. Duša luta od znaka do znaka, od daha do daha i tako traje... u nama je tako. Razmišljamo o tome, kako je želja, kad se ostvari postaje nebitna. Čemu onda toliko želja, radi trijumfa ostvarenja?
Vjerojatno, jer je to kratkotrajan trenutak i opet sve ide u krug, dolazi duga osamljenost u sebi, čekamo gosta koji neće doći, gledamo pun Mjesec na nebu, okomito postavljen točno iznad svijesti koja se bori s onim nesvjesnim u sebi.
Pijemo hladnu vodu, kapljice ne donose mir, radost je podijeljena pa u romboidnom obliku zauzima moć spoznaje.
Gdje nam je dom?
Tamo gdje živimo, dišemo, sanjamo, spavamo? Možda, svjedoci kažu da je tako, a kad ćemo se uvjeriti?
Možda kad otvorimo oči srca kao što je Željka poslala svoje srce na put i kad ono pronađe svoje sidro i sretnu luku, procvjetat će predivan plamen na horizontu gdje se nebo sljubljuje sa oceanom.
Jadranka Varga, pjesnikinja, Zagreb, 18.01.2021.
slika: Željka Jotanović
Your book has been assigned a free KDP ISBN: ISBN: 9798597456614 Imprint: Independently published Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
knjiga se može naručiti ovdje: https://www.facebook.com/profile.php?id=100059810801290
