RAZVESELILO ME
''Ovih me par riječi razveselilo:
Ništa nas u životu tako ne razveseljava kao kad nas gađaju pa promaše.''
hvala blogerici @Peki koja je to napisala prije par godina na Facebooku
a onda malo lutam i nađem ovo:
"HLADNIJE MEĐU LJUDIMA, NEGO VANI."
Jako je hladno među ljudima, uživo i online, kako god uzeli - polarizacija je duboka kao one pukotine u tlu Banije koje su se nedavno otvorile.
Pukotine među ljudima su odavno otvorene, duboke su pa se više ne mogu ni preskočiti koliko su se proširile. Jedan bi ovo, drugi bi ono, jedan zastupa ovu ideju, drugi zastupa onu ideju, jedan se miješa u život drugog, ovaj drugi se miješa u život trećeg, jedan se podsmjehuje četvrtom zbog načina života-pisanja-disanja ne znam više zbog čega toliko podsmijeha, sarkazma, zbog čega toliko duboke pukotine proširuju svoje rasjede stvarajući nepremostivost???
U ime čega?
Sigurno nije "u ime Oca, Sina i Duha Svetoga", već je u ime nekih "nadmoći, moći, jačine, bildanja mozga ili virtualnih mišića", možda je zbog oštrine jezika-riječi ili je možda samo zbog vlastite nemoći, da se nametne netko sam sebi??
Vjerojatno je to nemoć da se nametne netko sam sebi kad već ne može većini pa se onda stvaraju neke grupice, klanovi, kultići mali koji su toliko smiješni kao i ovaj kultić u mojoj zgradi kojeg jedna psihički nestabilna žena radi otkad sam doselila. Ma, radila je ona to i prije mene, ali vidim da se takve psihički bolesne i nestabilne osobe moraju fiksirati na nekog boljeg i jačeg od sebe.
Kažu "uvijek će osrednji napadati jače" - mislim da u tome ima velike istine. Sjećam se nekih događaja uživo i online i stvarno mi je ova rečenica zakon: "Ništa nas u životu tako ne razveseljava kao kad nas gađaju pa nas promaše."
