Uz broj onih koji te vole raste i broj onih koji te ne vole
"STEFAN SIMIĆ:
"Ljudi ne mogu da te vole ako si bolji od njih, u onome u čemu i oni misle da su dobri ili da mogu da budu dobri, mogu da te poštuju, ali poštovanje je nešto drugo. Poštuju te sve do trenutka dok ne dođu u priliku da te opale po glavi…
Ti si za njih konkurencija, smetnja, kamen koji ih stalno žulja.
Najteže je sa ljudima, ovakvim kakvi su danas točnije s ovakvim kakve ih sistem trenutno stvara sve ostalo je lako posebno ako imaš šta da jedeš, gdje da spavaš i sa kim da spavaš, ali ljudi, ponavljam ovakvi kakvi su danas, zavidni i sujetni jedino o čemu sanjaju je kako nekoga da sruše.
Svatko ima svog nekog izmaštanog demona protiv koga se bori, pronađu već razlog kako i zašto i bar znaju, posvećeno, da mrze ako im ništa drugo ne polazi za rukom.
Ako o nečemu mogu da pišem onda je to o ljudskoj sujeti i zavisti, onoj pravoj, patološkoj, kada te ne podnose bez ikakvog razloga.
Kada im prilaziš otvoreno, srcem, gledajući ih u oči, želeći da razgovaraš, a oni te programirano gaze, sputavaju, ismijavaju, ne pruže ti ni šansu, ni ruku, ništa. Osude te unaprijed valjda zato što radiš ono što bi i oni željeli, a ne mogu ili ne znaju ili te se jednostavno plaše.
Uz broj onih koji te vole raste i broj onih koji te ne vole, to ide jedno sa drugim. Reći će da se foliraš, da su za tvoje uspjehe zaslužni neki drugi, da je sve to laž.
A što ti da im kažeš na to? Da im objašnjavaš, ne žele da te čuju, da im se pravdaš, samo ćeš da ih uvjeriš u suprotno.
Najbolje je da se ne obazireš i radiš svoje, najbolje što umiješ, onako do kraja, čista srca i mirne duše i onda će jedan po jedan shvaćati da si bio u pravu…
Tako je bilo i sa mnogim ljudima oko mene, nema čovjeka koji me nije ismijao u jednom trenutku i kada ti ništa ne kažu, točno znaš što ti misle, osjećaš po pogledu, stavu, ciničnom osmijehu.
I onda, vremenom, kada shvate u kakve su sve zamke upleteni sami sa sobom prije svega počinju sve više da te poštuju, da ne kažem i vole samo zato što nisi nasjeo na sve ono čemu oni robuju.
A ne robovati ničemu, osim umjetnosti i borbi za ljudsko, najljepša je moguća sloboda na svijetu.
Vjeruj mi na riječ."
autor teksta: STEFAN SIMIĆ, tekst prebačen u "ijekavicu", preuzet sa Facebooka
