LASKANJE, LICEMJERJE ITD.
"Laskanje ne izvire iz velike duše; osobina je malih duhova, koji se smanjuju, da bi lakše ušli u životni krug osobe kojoj teže."
Honoré de Balzac
''Nemam potrebe da budem na vrhu. Ja i odavde gledam u nebo.''
Meša Selimović
''Ako ljudi pokušaju da te spuste, to samo znači da si već iznad njih.''
- Širazi
i sad da se nadovežem na Anabonin post od jučer - kako se ne može komentirati (mislim ono!!! ideeeš, ali hajde, žena ima svoje razloge), rekla bih ovo na taj post:
https://blog.dnevnik.hr/ermana/2016/09/1632043648/ljuba-prica.html
to je čisti primjer ljudskog licemjerja i dvoličnosti: za javnost svetica, a u stvari - vještica, a time želim reći: imam takvih "Ljuba" u zgradi bar 5 koje se naslikavaju po misama, neke idu u do 3 puta dnevno, da... baš tako, po 3 puta dnevno, a ovamo kradu bombone u obližnjem dućanu
licemjerno, zar ne?
MOJI SUSRETI SA DUHOVIMA
Davno je to bilo, kad je 1.8.1983. u prometnoj nesreći nastradao jedan dečko sa kojim sam hodala 2 godine prije toga, izgorio je u požaru, a 10.8.1983. je umro, jako sam ga voljela, iako smo hodali samo 4 mjeseca, na mene je ostavio dubok i neizbrisiv trag.
Došla sam na njegov pogreb, bila sam na kraju kolone i kad su se svi razišli, ostala sam gledati, dok su grobari spuštali lijes u grob, suze su mi tekle i rekla sam:
„Za mene ti nikad nećeš biti mrtav, za mene ćeš biti živ i za mene su tvoje tijelo i duša iznad zemlje.“
Otišla sam doma i svaku subotu sam odlazila na njegov grob i ostavljala sam samo jednu crvenu ružu, dugo sam tako išla na njegov grob i na kraju više nisam, jer sam srela jednog čovjeka, koji mu je fizički bio jako sličan i udala sam se za njega (moja velika greška!).
I tako, jednog dana, u sumrak, vidjela sam duh tog pokojnog dečka: stajao je u mojoj kuhinji, onakav kakav je bio dok smo hodali: sive hlače, siva majica i gledao me, trgnula sam se i on je nestao.
Nakon toga sam imala još par takvih susreta, a odavno mi nije došao ni u snu ni na javi.
Isto tako sam nekoliko puta u stvarnosti vidjela i mamin duh, pričala sam o tome nekim ljudima i dobila sam feedback da se to događa.
MJESTO, KOJEG NEMA ...
slika: digital artist
Postoji li takvo mjesto kojeg nema, je li to neostvariva stvarnost ili je to “u topos”, tj. utopija, gdje ja to živim?
Sve je tiho, mirno, lijep dan se provlači kroz ovaj ožujak, ljudi su ljudi…
Što znači biti čovjek?
Što znači: čovjek čovjeku?
Je li čovjek čovjeku vuk, čovjek, ptica, duh, prazan prostor, nepročitana knjiga??
U ''mom svijetu'', na tom mjestu kojeg nema, teško se diše ispod površine, jer tko ne zna živjeti ispod površine, nije lako, ispod površine površnosti, raznoraznih bahatosti, arogancije, trivijalnosti, površnih floskula, neiskrenosti, okrutnosti i svih drugih negativnosti – stvarno se teško diše onome tko je iznad, ali onome tko zaroni, predivno je:
to je mjesto kojeg nema, to je svijet gdje novac ne postoji, tu su ljudi koji ne plaču, već smijehom kupe litru mlijeka, dodirom dobiju komad kruha, pjesmom plate potrošenu električnu energiju, zagrljajem plate račun za potrošeno grijanje, treptajem oka donesu obitelji sočne jabuke i jedni sa drugima tako žive.
Na tom mjestu kojeg nema, ne jedu se živa bića, jer ono što ima oči i gleda te – ne možeš jesti, jer toliko si inteligentan da jednostavno tvoja duša ne dozvoljava mozgu uopće bilo kakvu pomisao, da bi oduzeo život i nahranio se tim otrovom bola kojeg ispušta zaklano živo biće.
Na tom mjestu kojeg nema, sve savršeno funkcionira, jer se ništa ne mjeri, ne važe se, nema procjena, ocjena, kriterija, tu je sve fino uravnoteženo, sve je umreženo onim finim energetskim silnicama, koje kao meteorska kiša prolaze kroz prostor i postaju informacijska komunikacija među ljudima.
Na tom mjestu kojeg nema, moj život je divan, prepun ljubavi koju primam i prosljeđujem dalje, svi smo omotani tim velom univerzalnosti, te bezuvjetne ljubavi jednih prema drugima, da uopće nema ni pomisli ni nikakvih primisli kako bi uopće moglo postojati nešto drugačije osim - ovog mjesta kojeg nema.
Hoće li ikad postojati takvo mjesto kojeg nema, hoće li čovjek ikad prestati izrabljivati drugo živo biće: životinju, čovjeka, pticu, ribu, hoće li čovjek, to vrhunsko biće na ovoj planeti, ikad shvatiti da samo dajući može dobiti, dajući ljubav – ljubav širi i dalje?!
Ne znam… ne moram ni znati, jer moj odgovor i moje pitanje uopće nisu bitni, ali znam samo jedno: bilo bi lijepo živjeti u tom mjestu kojeg nema.
Hvala na pažnji i čitanju, svima lijep pozdrav,
J.
tekst napisan 15.3.2012. na portalu za "Temu mjeseca" i nalazi se ovdje:
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=78015
NE PRIČATI TOLIKO O BOLESTI KOJA JE PROŠLA!
svima otkucava sat njihovih života...
2014. - obilježena bolestima, dijagnostičkim pretragama po bolnicama i skupim privatnim ordinacijama
- ne pišem o tim danima, ne pišem o tim bolestima, ne vraćam se na te teške dane te godine, hvala Bogu da su iza nas, ali zdravlje je krhko i bolest kao Damoklov mač stoji iznad naših glava, ali je ne spominjemo, ne prizivam je, ne pišem o njoj pjesme niti priče, ne skupljam bodove od nikoga u ime toga, jer spominjanjem bolesti joj se daje snaga i ona se onda vraća
živi se kao da je nikad nije ni bilo i kao da je ni nema, ali se pazi i - ne spominjem je nikada!!!!
2015. - obilježena čudnim ljudima oko nas
- ne pišem ni o tim čudnim ljudima oko nas, napisala sam jedan članak o Zuji, jednoj susjedi, epilog je - ona je završila u bolnici sa moždanim udarom, spasila ju je moja Maša koja se uznemirila, jer je čula zazivanje, ja nisam čula zbog TV-a koji je bio glasniji, nego inače...zvala sam hitnu i te subote je završila odmah u bolnici, nitko iz zgrade nije zvao da pita kako je, zvala sam 2 puta, rekli su da je puno bolje, polako hoda, očekuju da će uskoro kući
život je nepredvidljiv - onaj koga proklinjemo može nam spasiti život, a ona je proklinjala Mašu, jer je Maša živa, razigrana, smetala joj je jedino moja Maša od svih 8 pasa koji žive u zgradi
nije li život čudan?
2016. - još traje, obilježena egzistencijalnim strahovima, lošim financijama, nadam se da će to prestati
očekujem bolje...
DRAGI MOJ DRUGI BLOGIĆU, SRETAN TI 5. ROĐENDAN
POSTOVI
Datum i vrijeme kreiranja bloga:
06.09.2011. (20:01)
Datum i vrijeme prvog posta:
07.09.2011. (10:12)
Zadnji post napisan:
prije 4 dana
Ukupno postova:
353
Broj postova u zadnjih 30 dana:
16
Broj postova u tekućem mjesecu:
1
Prosjek postova po tjednu:
1.4
Prosjek postova po mjesecu:
5.9
Mjesec s najviše objavljenih postova:
svibanj, 2015. (25 postova)
Mjesec s najmanje objavljenih postova:
rujan, 2016. (1 postova)
Najveći broj neaktivnih dana između postova:
340
Broj dana bez postova:
1480
U koje doba dana najčešće pišete postove:
tijekom jutra (7 - 11 sati) i oko podneva (11 - 14 sati)
Ukupno riječi u svim postovima:
14718
Prosjek riječi po postu:
42
U prosjeku pišete kratke postove (manje od 250 riječi po postu).
Broj postova sa slikom:
0 (0%)
Broj postova bez slike:
353 (100%)
KOMENTARI
Ukupno komentara ostavljenih na vašem blogu:
2223
Prosjek komentara po postu:
6.3
Najviše komentara po postu:
31
Broj postova bez komentara:
1
OSTALO
Datum i vrijeme kreiranja bloga:
06.09.2011. (20:01)
Datum i vrijeme zadnje prijave u blogeditor:
03.09.2016. (12:55)
Broj prijava u blogeditor:
1275
U ovom trenutku 0 korisnik(a) uređuje svoj blog.
Vaš blog postoji 60 mjesec(i) i 1 dan(a).
Vaš blog se nalazi na 'Fresh' listi.
Prvi post objavljen:
07.09.2011. 10:12
PRIČA O ČAROBNOJ LJUBAVI DVIJE NEROĐENE DUŠE
https://blog.dnevnik.hr/moj-plavi-svijet/2011/09/1629508405/prica-o-carobnoj-ljubavi-dvije-nerodene-duse.html
