JOZEF K. (''mali ljudi'')
napisano: 21.10.2013. u 20.10h iz zbirke "Izbrisano lice" - Jadranka Varga
http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php
potreba poslušnosti i tišine zavladala je Jozefom K. ili XY.Z., kako god bilo, mali ljudi šute, pokoravaju se - iako im nije lako, iako vide nepravde svijeta, ali šute: neki šute da bi bili u milosti vlasti ili grupe ili pojedinca, a neki se pobune pa ih deportiraju u tamu izolacije kako bi, tako neshvaćeni, vegetirali i pokušali shvatiti: a što su to oni napravili?
netko nameće neke svoje standarde, intelektualnu gimnastiku koja se pokušava sama od sebe razapeti od točke A do točke B, ali taj pravocrtni pravac ne završava nigdje, osim tamo gdje je i počeo: u svom ishodištu.
mali ljudi - tko su to "mali ljudi"?
svi oni koji žive u tišini svoj život, oni koji ujutro popiju svoju kavu, sjednu na tramvaj, bus, vlak ili u svoj kreditni auto i krenu kao već dugo godina na svoj posao, obremenjen čudnom atmosferom letargije i depresije koja vlada među onima koji žive od plaće...
mali ljudi - tko su to "mali ljudi"?
svi oni, koji pokušavaju donijeti osmijeh na svoje lice, zagrliti svog prijatelja, ženu, dijete, muža, majku, oca, brata, psa, mačku, pticu - a zadržati u sebi sav teret koji ih muči
mali ljudi - tko su to "mali ljudi"?
svi oni umirovljenici, stari i novi koji prebrajaju taj sitniš što ga dobiju, odlaze u dugačke redove, jer od 1. do 15.-og u mjesecu nema šanse iz pošte ili banke izaći ranije od sat vremena i više čekanja.
mali ljudi - tko su to "mali ljudi"?
ljudi koji nose sav teret ovog društva, dok se velike face slikaju od Remetinca do Kajmanskih otočja, gdje im spavaju njihovi offshore debeli računi, pokradeni od tih - malih ljudi.
i onda čujem kako Jozef K. zaziva suca, krvnika, porotnika, pitajući: "a što sam to učinio, zbog čega me krivite, osuđujete?"
i dalje Jozef K. ne zna zašto ga se tereti, sudi, okrivljuje, ali Jozef K. živi svoj život... je li to Jozef K. ili XY.Z, ne znam...
ali i dalje Jozef K. ne zna razlog tom suđenju, jer on ništa zlo ni loše nije napravio. Možda mu sude zato što je takav, baš takav kakav je, jednostavan, komunikativan, ali smeta... E, moj Jozef K. ili XY.Z...
cest la vie mon ami
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=100457
ZUJA
slika:
http://mereja.com/forum/viewtopic.php?f=2&t=72080
Sjećam se kad je draga @Teuta pisala par postova o svojoj susjedi, nekoj čangrizavoj babi, koja napada djecu, viče na njih, terorizira zgradu, a kad joj pozovu policiju – manja je od makovog zrna.
Takve osobe, ženske i muške, zovem – Zuja.
Zašto Zuja?
Pa zna se što je – zuja .... muha zunzara, ona dosadna, zelena, velika, koja stalno leti leti i nikako da te obleti, već zuji zuji, sve od nje bruji, terorizira sve živo.
E, pa svaka zgrada, kvart, okruženje, portal, blog što već ne - ima jednu takvu Zuju.
U mojoj zgradi, kod mene na 1. katu, živi jedna takva – Zuja – a baš je prava Zuja... ima oko 75 godina, dugu sijedu kosu, bez zuba, rastavljenica, puna joj usta kletve i psovki, viče na djecu, tjera ih ...
Neki dan su djeca ispred zgrade potrgala 2 ili 3 cvjetića, obasula ona njih sa 1.kata psovkama, skupilo se više djece, a djeca kao djeca J oko 11 ili 12 godina, dečki, pametni, bistri, brzi na jeziku, počeli su iz inata trgati cvijeće ... svašta su joj odgovarali, da zašto viče na njih, te ne smije, ona je stara ipak bi trebala biti pametnija itd. itd., sišla je ona i dolje, dečki oko nje, ali na pristojnoj udaljenosti, počeli je zafrkavati, gledam to sve sa balkona i pozove Zuja njima policiju!
Eto ti, došla policija – dva mlada dečka, pišu oni nešto dolje, ona njima „oni trgaju cvijeće, a to je tako lijepo cvijeće, kome smeta?“ itd. itd., onim blagim snishodljivim glasom, nimalo nalik onome groznom glasu kojim je obasipala dečke.. naravno, dečkima je dosadila i otišli su, a ona sa 2 mlada policajca dijeli pravdu ispred zgrade.
Gledam ja sa balkona, jedan policajac digne pogled i pita me, jesam li vidjela što se dogodili, kažem da jesam, pitaju oni mogu li doći k meni u stan, rekla sam „naravno da možete“ itd. itd.
I eto ti njih k meni: da što je bilo ovo ono, kažem što sam vidjela, kažem da ne poznam djecu i pitam ih zar nemaju važnijeg posla, nego uredovati oko cvijeća, a oni meni: „Gospođo, mi moramo doći na svaku objavu.“
Pozdravili se dečki i otišli...
E, sad dolazi ono – šećer na kraju.
Otkad je došla Maša k nama, dok je bila mala – Zuji se sviđala, nekako ju je valjda doživljavala kao Šuškicu, ali Maša je Maša i kako je rasla, Maša voli skakati po ljudima, umiljavati im se itd. itd. i tako je jednog dana (kad je imala 4 mjeseca) zaskočila Zuju i malo svojim zubekom zapela za njen neki jelek kojeg stalno nosi, Zuja kriknula: „To treba brnjicu staviti, taj pas je opasan, taj pas grize!“
Gledam je ja, šutim pa kažem:
„Susjeda, ona ima tek 4 mjeseca, skače po ljudima, oprostite nisam je povukla i zakačila Vam je lajbek“,
a ona opet meni „treba brnjicu..“ ovo ono, a meni pukao film i kažem onako osorno
„...a je, treba brnjicu pa vodim tigra na lajni!“ i uđem u stan.
I tako, od tad ona kao nas više ne podzravlja, ni mene ni supruga...
(A toj ženi sam godinama davala prazne boce od mlijeka, pive, od svega što se moglo, skupljala za nju boce na balkonu i davala joj, mislim si.. jadna ima malu mirovinu pa da pripognem nekako, da ne kopa po kontejnerima itd. (a ugradila protuprovalna vrata, Bnet itd.) pa si mislim jednog dana, „Jadranka, ti si luda žena!“ i prestanem davati ... jednostavno sam prestala davati, sve prazno sam bacala u kontejner i nešto mi je govorilo „prestani biti tuđa budala“, a inače Zuja redovito prekopa kontejner sa nekim štapom pa sad ti odvajaj otpad – pa kako kad Zuja sve to raskopa zajedno sa još jednim klošarom koji stanuje u toj zgradi iz koje se sad selim).
I opet idemo ja i Maša oko vrtića, kad eto ti Zuje ... opet Maša nekako na nju, ali ovaj puta nije ništa napravila, nego je samo skočila, ali sam je zaustavila na vrijeme... i Zuja prošla bez riječi ...ja se ispričala „susjeda, oprostite“ i ode ona bez riječi.
(inače Maša voli skakati na ljude - zato kad šetamo pa kad ide netko prema nama, povučem je na kratku lajnicu i kad je sve opet slobodno, Maša ide na dugačko... to je jako naporno, ali ionako za mjesec dana ide Mašica na dresuru baš zbog tog hodanja, skakanja i jurnjave za biciklima motorima autima ljudima)
I idemo mi drugi dan van, Maša i ja, kad ona iz kontejnera pa kad je nas ugledala: „Fuj, sotono“ i od tad sam ja – sotona – e, sad ne znam je li Maša sotona ili sam to ja, a kad god idem van, ona na balkonu pa pljuje viče fuj itd. itd.
Bila je ona već u Vrapču, strpali je susjedi iznad nje, jer ljudima nije dala mira i ljudi su se morali odseliti, bili su podstanari, ali morali su odseliti, jer zbog nje više nisu mogli živjeti: stane na taj svoj balkon pa u 22h navečer počne o politici, susjedima, mafiji, drogerašima itd. itd.
Jeziva žena...
I stalno zatvara ta vrata na katu, kao provalnici će ući, a vrata teška metalna... ja otvorim, ona prođe i zatvori, mi stanari opet otvorimo, ona opet zatvori i sad mi „.... be Boga i mamu i sve živo“ kad god prođem....
I tako, da sad ne nabrajam dogodovštine sa Zujom, ja otvorim, ona zatvori uz „pas majku oca mater brata sestru puši ... „ itd. itd., rječnik na kojem bi joj pozavidjeli sleng-lingvisti :)
inače, svi je izbjegavaju u zgradi pa tako hvata ljude, nakači se i ne pušta žrtvu!
Eto ti – uzmi sirotu na svoju sramotu, a u svakom okruženju postoji jedna takva – Zuja...
da te mogu prepoznati, šapni mi to ime u sljedećem životu...
naravno, voljela sam više puta u životu, put prema sreći nije nimalo jednostavan ni lagan, ali sve su to bile tek ljubavi ... ova zadnja ljubav koja mi se dogodila 15.8.2004., došla je iz davnih vremena prasjećanja...
predskazano mi je 3.11.1992., Alen Jakovina (sve pogođeno, pisala sam o tome na svom blogu), ali to nije bila ona strastvena mladalačka ljubav, već nešto sasvim drugo...to, što mi se dogodilo tog 15.8.2004. bilo je - prepoznavanje te duše koja me prati stoljećima, stalno je bila u sjeni i tek mi se sad objavila, tek je sad sa mnom...stalno je bio uz mene, ali nikad nismo bili skupa, jer je ta duša plaha, osjetljiva, delikatna, fina, ranjiva i čeka da bude odabrana, a odabran je tek u ovom životu, tog 15.8.2004.
rekla sam mu, tj. šapnula sam mu jednu večer, kad smo pričali o tome (vjeruje u reinkarnaciju, karmu itd.), rekla sam mu: "tko ode prvi, neka zapamti ovo tajno ime sada - ti znaš to ime, a šapni mi ga u sljedećem životu kad me sretneš, da te mogu prepoznati i da ne moram tražiti dalje kao što je to bilo u ovoj inkarnaciji"
naime, te 2004. kad god sam pomislila, da to nije ta duša za mene, u srcu me nešto strahovito stegnulo, prijateljica mi je govorila da je baš on za mene, kad sam htjela par puta odustati i otići, u grudima je tako stezalo, kao da ću dobiti infarkt, čak i sama pomisao na to - stvarala je tu neobjašnjivu nepodnošljivu bol...
sada znam .... to je moja srodna duša... a opet ćemo se pronaći, negdje daleko u drugom životu, bez obzira tko od nas prvi ode...
O POLITIČARIMA NA MALO DRUGAČIJI NAČIN
''Oj, Hrvatska mati, nemoj tugovati.
Zovi, samo zovi
Svi će sokolovi
Za te život dati!
Srijem, Banat i Bačka, tri srca junačka!
Herceg-Bosna, Lika, to je naša dika!
Dalma, Kvarner, Istra, slobodno nek blista!
Za dom i slobodu,
Hrvatskom narodu,
Život ćemo dati!''
izvor: internet
"Političari nikada nisu voljeli ljude koji su posjedovali mogućnost za razmišljanjem, jer su znali da je buntovništvo tamo gdje se slobodno misli.
Razmišljanje je u osnovi vrsta buntovništva, jer razmišljanje nije slijepo, ono posjeduje uvid, razmišljanje se ne može povoditi ni za čime - ono nije tu, da bi potvrđivalo što ti želiš ili što radiš, ono ne može stvoriti zaslijepljenog sljedbenika.
Zbog toga političari nikada nisu obožavali razmišljanje, oni su cijenili vjerovanja, vjera je slijepa. Ako je čovjek zaslijepljen, on se lako može izrabljivati, ako je čovjek slijep, lako ga je učiniti onim koji remeti vlastite interese. Njegova zaslijepljenost ga čini žrtvom svih vrsta izrabljivanja i zato se vjera uči i propovijeda.
Zbog toga je i religija izumljena- to je njen osnovni posao, to je posao i političara, političari se boje mogućnosti za razmišljanjem kod ljudi. Ako bi se misao oslobodila, tada ne bi bilo kasta ni klasa. Novčana eksploatacija tada ne bi bila moguća. Isto tako se ne bi mogla tumačiti eksploatacija kao rezultat načina života u prošlim životima.
Zajedno sa razmišljanjem došlo bi do revolucije na svim nivoima i u svim odnosima, tada neće biti posla za političare i neće biti granica među narodima. Ni jedan zid neće biti tako čvrst, da odvaja čovjeka od čovjeka. Zato su svi političari, i kapitalisti i komunisti, zaplašeni od slobodnog razmišljanja.
Zbog zaštite od tog straha je i izumljen ovaj sistem obrazovanja, ovo tako-zvano obrazovanje je samo dio jedne zavjere koja traje već stotinama godina."
Osho
SAFIRIS, SHADOW, ZLATAN - "POEZIJA SVEMIRA"
tiskana knjiga u boji, slika: @Safiris
ISBN 978-953-8100-54-3
http://www.digitalne-knjige.com/poezijasvemira.php
Nova knjiga na portalu
http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php
Drago nam je da vas možemo obavijestiti da je na portalu
http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php
objavljena još jedna nova digitalna knjiga.
Zbirku pjesama
"POEZIJA SVEMIRA",
Željke Košarić – Safiris,
Jadranke Varga i
dr. Zlatana Gavrilović Kovač,
predstavit ćemo vam uz pomoć riječi autora knjige:
ŽELJKA KOŠARIĆ - SAFIRIS, rođena je 13.03.1967. godine u Zagrebu. Po zanimanju stručna prvostupnica sestrinstva (bacc. med. sestra), obiteljski aromaterapeut i aromamaser.
Kroz poeziju otkriva svoj unutarnji svemir, ispunjen duhovnim vodičima, anđelima, energijom samoiscjeljivanja, iscjeljivanja čovjeka i planeta Zemlje.
Objavila je:
- zbirku pjesama Zvjezdani šapat Duše (2009),
- pjesme i priče su joj objavljivane u Zbirci poezije Erato '04,
- Webstilus Zbornik (2010),
- Priče iz knjižnice -"Pod starim krovom knjižnice"(2011).
- Svjetlosni zagrljaji, digitalne knjige, 2016.
http://www.digitalne-knjige.com/safiris.php
- Netko postoji, digitalne knjige, 2016.
http://www.digitalne-knjige.com/safiris2.php
Svojom poezijom sudjelovala je u međunarodnom projektu "100 Thousand Poets for Change" (2011.).
https://blog.dnevnik.hr/safiris/
JADRANKA VARGA, rođena 5.5.1957. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu, gimnaziju općeg smjera i Ekonomski fakultet, stečena stručna sprema VŠS.
Od 1976. do 2013. je bila zaposlena, a od 1.1.2014. je u mirovini, živim u Zagrebu, udata, bez djece.
Poeziju piše od 1969. godine kad je napisala svoje prve tri pjesme i od tad se nije zaustavila.
Objavila je 9 zbirki poetsko-proznih zbirki u digitalnom i tiskanom obliku, sudjelovala u mnogim domaćim i međunarodnim pjesničkim zbirkama, a sve piše na svom blogu:
https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/
DO SADA OBJAVLJENE KNJIGE:
"SJENA DUŠE"; digitalne-knjige.com 2011.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
"PREDVORJE BIJELE TIŠINE"; digitalne-knjige.com 2012.
http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php
"GOLA ŽENA "; digitalne-knjige.com 2013.
http://www.digitalne-knjige.com/varga3.php
"PLESAČ NA ŽICI"; digitalne-knjige.com 2013.
http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php
"NA TRGU PTICA"; digitalne-knjige.com 2013.
http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php
"DUŠA ANĐELA"; digitalne-knjige.com 2014.
http://www.digitalne-knjige.com/varga6.php
"IZBRISANO LICE"; digitalne-knjige.com 2015.
http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php
"MOJ TAJNI SVIJET"; digitalne-knjige.com 2015.
http://www.digitalne-knjige.com/varga8.php
"KAMEN NIJE SAM"; digitalne-knjige.com 2016.
http://www.digitalne-knjige.com/varga9.php
Dr ZLATAN GAVRILOVIĆ KOVAČ, porijeklom iz Hercegovine, rođenjem Dubrovčanin, a odgojem Zagrepčanin, rođen je u Dubrovniku 25. siječnja 1959. godine. Četiri razreda Preparandije pohađa u Dubrovniku, a kasnije školu nastavlja u Splitu. Diplomira pomorsku školu u Splitu 1977. godine.
Studij filozofije i sociologije otpočinje u Zadru 1978. godine a iste godine nastavlja u Zagrebu. Diplomirao je na ovim odsjecima 1986. godine. Filozofsku dizertaciju obranio na sveučilištu u Sarajevu 1989. godine sa tezom Filozofske pretpostavke suvremene znanosti.
Glavni je i odgovorni urednik novine zagrebačkog Sveučilišta «Studentski list» 1982.-1983. časopisa za teoretska pitanja «Pitanja» 1984.-1985., klinički je sociolog Psihijatrijske bolnice Vrapče u Zagrebu od 1990.-1994. Koncem iste godine s obitelji emigrira u Australiju.
Suradnik je brojnih australskih radio postaja na hrvatskom jeziku i bosanskom jeziku.Objavljivao je svoje radove u nekih tridesetak novina i časopisa u sedam gradova i četiri zemlje, a također je suradnikom hrvatskih dnevnih portala koji objavljuju radove iz područja književnosti i politike. Živi i radi u Adelaideu u Australiji.
Do sada je izdao preko 30 knjiga u digitalnom obliku na portalu
http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php
kao i u tiskanom obliku, a sva objavljena djela se mogu vidjeti na ovom linku:
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic31.php
Piše na blogu od 2014.:
http://prokleta-od-daljina.blog.hr/
RIJEČI AUTORA
RIJEČ AUTORA - LT. DR. ZLATAN GAVRILOVIĆ KOVAČ
Pred nama se nalazi zajednički rad troje autor(ic)a pod nazivom “Poezija Svemira”, dakako, poezije koja bi imala kao svoju temu dubine Svemira uvijek je bilo i uvijek će biti i po tome ova knjiga nije ništa izuzetno.
Izuzetno je, međutim, to da se ona znatno razlikuje od sličnih pokušaja koji su NASA-ine fotografije Svemira uglavnom objašnjavali na način shodan prirodnim znanostima.
Razlika je, dakle, u odnosu na NASA-in projekat to, da su slike Svemira ovdje praćene literarnim i filozofskim zapisima koji daju uvid u našu egzistencijalnu dramu ovosvjetovoga življenja i da je mimo prirodno-znanstvenih relacija Svemir ovdje viđen kao estetički problem kojega pokušavamo opisati, ali kojega u svojoj biti ne razumijemo.
To je, dakle, glavna razlika u odnosu na prvu knjigu koja donosi slike Hubbleova teleskopa koja ima naslov “Hubble's Universe, a new picture of space” iz 1996. godine.
I drugi moment koji ovu knjigu čini posebnom je svakako izbor njenih autora koji možda nemaju komercijalnu „težinu“, da bi bili traženi i promovirani uz dobre naknade, već je riječ o autorima koji su poetsku riječ učinili smislom vlastitog življenja na način, da im se čitav Svemir čini rodnim mjestom svekolikoga poetskoga stvaralaštva. Odatle ne postoji razlika između poetske i kozmičke ljepote, to je jedno te i isto.
I konačno, ja bih se zahvalio usrdnosti glavnoga urednika portala
http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php
gospodinu Grbac Nenadu, čijom zaslugom je ovo malo djelo ugledalo svjetlost dana kao i autoricama, gospođama Željki Košarić-Safiris i Jadranki Varga koje su svakako najzaslužnije, da se knjiga predstavlja zainteresiranom čitateljstvu u obliku u kojem ona već jest.
Lt. dr.Zlatan Gavrilović Kovač,
Adelaide, 19th of may 2016
RIJEČ AUTORA - JADRANKA VARGA
Dragi moji čitatelji,
ova naša zajednička zbirka, „Poezija Svemira“, nastala je jednog poslijepodneva, dana 19.5.2016., na inicijativu dragog prijatelja Zlatana i spojila je troje članova portala
http://www.magicus.info/hr/magicus/index.php
koji su napisali svoje riječi o Svemiru.
Ova zbirka čini zapisivanje naših razmišljanja o duhovnim temama i aspektima prolaznosti i života i sveukupnosti cijelog Svemira gdje je sve tako tamno i mirno, a tek poneka svjetlosna zraka obasja tu nemirno mirnu dubinu beskraja.
Ovo su teme koje su me oduvijek zaokupljale i time sam si potvrđivala ono što sam oduvijek znala u duši – nismo sami.
Jadranka Varga,
Zagreb, 19. 5. 2016.
RIJEČ AUTORA - ŽELJKA KOŠARIĆ-SAFIRIS
Riječima izraziti neopisivo, kad zadivljena promatram zvjezdano nebo, mogu jedino kroz stihove, ritam, svjetlosnu muziku, maštu.
Zaplesati zvjezdani valcer kroz tu riječ, ispreplesti unutarnje galaksije sa dušama čiji je doživljaj sličan ili potpuno različit od mojega, velika je radost i čast, jer se prilikom dodira naših unutarnjih struna rađa nešto novo, do sada nedoživljeno, neistraženo… pozivnica za još jedan zvjezdani let.
„Zvjezdano sam nebo, da, sada sam svoja…
bezgranična, svjetlosna, ponorna i tamna,
pustolovna, nemirna, spiralnoga tijeka,
eksplozivna, tiha, udaljena, zamamna,
prostrana, neistražena, zvjezdana rijeka…“
Željka Košarić – Safiris,
Zagreb, 20.5.2016.
http://www.digitalne-knjige.com/poezijasvemira.php
Onako uz put ćemo spomenuti da je knjiga "POEZIJA SVEMIRA", Željke Košarić – Safiris, Jadranke Varga i dr. Zlatana Gavrilović Kovač, dostupna i u Epub formatu (format namijenjen čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).
Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link:
http://www.digitalne-knjige.com/poezijasvemira.php
te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).
Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu
http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php
priznaju kao objavljena djela.
Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i
atraktivnošću materijala, koji vam nudimo.
Srdačan pozdrav
Uredništvo portala
http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php
Kontakt:
Mobilni telefon: 095 / 853-03-40
http://www.digitalne-knjige.com/poezijasvemira.php
