Marketing
ZUJA
slika:
http://mereja.com/forum/viewtopic.php?f=2&t=72080
Sjećam se kad je draga @Teuta pisala par postova o svojoj susjedi, nekoj čangrizavoj babi, koja napada djecu, viče na njih, terorizira zgradu, a kad joj pozovu policiju – manja je od makovog zrna.
Takve osobe, ženske i muške, zovem – Zuja.
Zašto Zuja?
Pa zna se što je – zuja .... muha zunzara, ona dosadna, zelena, velika, koja stalno leti leti i nikako da te obleti, već zuji zuji, sve od nje bruji, terorizira sve živo.
E, pa svaka zgrada, kvart, okruženje, portal, blog što već ne - ima jednu takvu Zuju.
U mojoj zgradi, kod mene na 1. katu, živi jedna takva – Zuja – a baš je prava Zuja... ima oko 75 godina, dugu sijedu kosu, bez zuba, rastavljenica, puna joj usta kletve i psovki, viče na djecu, tjera ih ...
Neki dan su djeca ispred zgrade potrgala 2 ili 3 cvjetića, obasula ona njih sa 1.kata psovkama, skupilo se više djece, a djeca kao djeca J oko 11 ili 12 godina, dečki, pametni, bistri, brzi na jeziku, počeli su iz inata trgati cvijeće ... svašta su joj odgovarali, da zašto viče na njih, te ne smije, ona je stara ipak bi trebala biti pametnija itd. itd., sišla je ona i dolje, dečki oko nje, ali na pristojnoj udaljenosti, počeli je zafrkavati, gledam to sve sa balkona i pozove Zuja njima policiju!
Eto ti, došla policija – dva mlada dečka, pišu oni nešto dolje, ona njima „oni trgaju cvijeće, a to je tako lijepo cvijeće, kome smeta?“ itd. itd., onim blagim snishodljivim glasom, nimalo nalik onome groznom glasu kojim je obasipala dečke.. naravno, dečkima je dosadila i otišli su, a ona sa 2 mlada policajca dijeli pravdu ispred zgrade.
Gledam ja sa balkona, jedan policajac digne pogled i pita me, jesam li vidjela što se dogodili, kažem da jesam, pitaju oni mogu li doći k meni u stan, rekla sam „naravno da možete“ itd. itd.
I eto ti njih k meni: da što je bilo ovo ono, kažem što sam vidjela, kažem da ne poznam djecu i pitam ih zar nemaju važnijeg posla, nego uredovati oko cvijeća, a oni meni: „Gospođo, mi moramo doći na svaku objavu.“
Pozdravili se dečki i otišli...
E, sad dolazi ono – šećer na kraju.
Otkad je došla Maša k nama, dok je bila mala – Zuji se sviđala, nekako ju je valjda doživljavala kao Šuškicu, ali Maša je Maša i kako je rasla, Maša voli skakati po ljudima, umiljavati im se itd. itd. i tako je jednog dana (kad je imala 4 mjeseca) zaskočila Zuju i malo svojim zubekom zapela za njen neki jelek kojeg stalno nosi, Zuja kriknula: „To treba brnjicu staviti, taj pas je opasan, taj pas grize!“
Gledam je ja, šutim pa kažem:
„Susjeda, ona ima tek 4 mjeseca, skače po ljudima, oprostite nisam je povukla i zakačila Vam je lajbek“,
a ona opet meni „treba brnjicu..“ ovo ono, a meni pukao film i kažem onako osorno
„...a je, treba brnjicu pa vodim tigra na lajni!“ i uđem u stan.
I tako, od tad ona kao nas više ne podzravlja, ni mene ni supruga...
(A toj ženi sam godinama davala prazne boce od mlijeka, pive, od svega što se moglo, skupljala za nju boce na balkonu i davala joj, mislim si.. jadna ima malu mirovinu pa da pripognem nekako, da ne kopa po kontejnerima itd. (a ugradila protuprovalna vrata, Bnet itd.) pa si mislim jednog dana, „Jadranka, ti si luda žena!“ i prestanem davati ... jednostavno sam prestala davati, sve prazno sam bacala u kontejner i nešto mi je govorilo „prestani biti tuđa budala“, a inače Zuja redovito prekopa kontejner sa nekim štapom pa sad ti odvajaj otpad – pa kako kad Zuja sve to raskopa zajedno sa još jednim klošarom koji stanuje u toj zgradi iz koje se sad selim).
I opet idemo ja i Maša oko vrtića, kad eto ti Zuje ... opet Maša nekako na nju, ali ovaj puta nije ništa napravila, nego je samo skočila, ali sam je zaustavila na vrijeme... i Zuja prošla bez riječi ...ja se ispričala „susjeda, oprostite“ i ode ona bez riječi.
(inače Maša voli skakati na ljude - zato kad šetamo pa kad ide netko prema nama, povučem je na kratku lajnicu i kad je sve opet slobodno, Maša ide na dugačko... to je jako naporno, ali ionako za mjesec dana ide Mašica na dresuru baš zbog tog hodanja, skakanja i jurnjave za biciklima motorima autima ljudima)
I idemo mi drugi dan van, Maša i ja, kad ona iz kontejnera pa kad je nas ugledala: „Fuj, sotono“ i od tad sam ja – sotona – e, sad ne znam je li Maša sotona ili sam to ja, a kad god idem van, ona na balkonu pa pljuje viče fuj itd. itd.
Bila je ona već u Vrapču, strpali je susjedi iznad nje, jer ljudima nije dala mira i ljudi su se morali odseliti, bili su podstanari, ali morali su odseliti, jer zbog nje više nisu mogli živjeti: stane na taj svoj balkon pa u 22h navečer počne o politici, susjedima, mafiji, drogerašima itd. itd.
Jeziva žena...
I stalno zatvara ta vrata na katu, kao provalnici će ući, a vrata teška metalna... ja otvorim, ona prođe i zatvori, mi stanari opet otvorimo, ona opet zatvori i sad mi „.... be Boga i mamu i sve živo“ kad god prođem....
I tako, da sad ne nabrajam dogodovštine sa Zujom, ja otvorim, ona zatvori uz „pas majku oca mater brata sestru puši ... „ itd. itd., rječnik na kojem bi joj pozavidjeli sleng-lingvisti :)
inače, svi je izbjegavaju u zgradi pa tako hvata ljude, nakači se i ne pušta žrtvu!
Eto ti – uzmi sirotu na svoju sramotu, a u svakom okruženju postoji jedna takva – Zuja...
Post je objavljen 15.08.2016. u 09:50 sati.