LAŽNI OSMJESI
''AUTENTIČNOST
Ako se upravo želite nasmiješiti, a onda iznenada shvatite da bi to bio lažan smiješak, zaustavite se, čak ako ste usred smješka.
Opustite usnice, zamolite osobu da vam oprosti.
Recite da bi to bio lažan osmijeh, da vam je žao.
Ako se pojavi pravi smiješak, tada je sve u redu.
No ako nije pravi, i onda je u redu.
Što možete učiniti?
Ako dođe, dođe. Ako ne dođe, ne dođe!
Čovjek ga ne može prisiliti.
Ne kažem da treba napustiti društvene formalnosti.
Samo kažem da pazite i ako morate biti lažni, budite toga svjesni.
Znajući da je ova osoba vaš pretpostavljeni i vi se morate smješkati, činite to svjesno, znajući dobro da je smiješak lažan.
Neka pretpostavljeni bude prevaren – vi ne biste smjeli biti prevareni svojim smiješkom.
Smješkate li se nesvjesno, pretpostavljeni možda neće biti prevaren jer teško je prevariti pretpostavljene – ali vi biste mogli biti prevareni.
Vi ćete se tapkati po ramenu i misliti kako ste savršeno dobro to obavili, tako ste dobri!
Ali tu se varate.
Ako katkad mislite da je to potrebno, onda to i jest potrebno.
Život je složen, a vi niste sami.
Mnogo je stvari koje morate učiniti, jer cijelo društvo živi od lažnosti – tada budite svjesno lažni.
No u svojim odnosima, kad možete biti iskreni, ne dopustite lažnost.''
Osho
pripremila i prevela sa engleskog: Maja Cvjetanović Laboš
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=123762
GOSPA LURDSKA - 11.2.1858. prvo Ukazanje
"Bernardica Soubirous je rođena 7. siječnja 1844 g. u Lourdesu. Pravo ime joj je Marie-Bernade Soubirous. Bila je kći mlinara. Njezine vizije su dovele do toga da je Lourdes postao jedno od najpoznatijih svetišta u svijetu. Krhkog zdravlja, Bernardica je bila najstarija od devetero djece iz siromašne obitelji. Oboljela je od kolere u epidemiji koja je bila 1854 g., a bolovala je i od astme i drugih bolesti.
U veljači 1858., 14-godišnja Bernardica tvrdila je da joj se Blažena Djevica Marija ukazala u spilji Massabielle. Kip Naše Gospe od Lourdesa postavljen je u spilju 1864.
Prvo ukazanje se dogodilo na četvrtak, 11. veljače 1858. Bernardica je otišla u spilju da bi skupila drva za vatru. No kada je trebala prijeći rijeku, čula je puhanje vjetra, te se pojavila Gospa u bijeloj haljini s plavim pojasom i sa žutim ružama na stopalima, iste boje kao i njezina krunica, dok su zrna krunice bila bijela. No Gospa je odjednom nestala.
Bernardica je upitala svoje prijateljice jesu li vidjele išta, no one su odgovorile da nisu.
U trećem ukazanju Gospa joj je rekla da je neće usrećiti na ovome svijetu, ali na sljedećem hoće. U četvrtom ukazanju uz Bernardica je bila prisutna i njezina majka te tetke. U petom ukazanju Bernardica je rekla da ju je Gospa naučila svakodnevnu molitvu. Do tada se vijest već proširila gradom i mnogi su pretpostavili sa joj se ukazuje Blažena Djevica Marija.
U osmom ukazanju Gospa joj je rekla, da se Bogu moli za grešnike. U devetom ukazanju Gospa joj je rekla da ode i okupa se na izvoru u spilji. Kako nitko nije znao za taj izvor i nije bilo nikakvih znakova da on postoji, Bernardica se otišla okupati u rijeku, ali Gospa joj je pokazala na kamen ispod kojeg je odjednom potekla voda.
Za vrijeme dvanaestog ukazanja dogodilo se prvo ozdravljenje. Djevojka koja je imala paraliziranu ruku nakon što ju je oprala u izvoru, mogla ju je micati. U trinaestom ukazanju Gospa je rekla Bernardici da rekne svećeniku da dođe i sagradi kapelu, te da ljudi dolaze u procesijama. U šesnaestom ukazanju pojavila se Gospa i rekla "Ja sam Bezgrešno Začeće".
Ovo je bio presudan podatak za priznavanje autentičnosti Bernardičinog viđenja.
Naime, samo 4 godine ranije, 1854. godine, papa Pio IX. bulom "Ineffabilis Deus" proglasio je dogmu o Marijinom Bezgrešnom začeću.
U ono vrijeme samo su rijetki znali da se u Rimu raspravlja o pitanju Marijinog bezgrešnog začeća. Svima crkvenim istražiteljima je bilo potpuno jasno da neuka i nepismena mlinarova kći Bernardica nije sama mogla izmisliti niti razumjeti važnost imena koje joj je draga "Gospođa" rekla u viđenju.
Prije posljednjeg ukazanja spilja je bila zaštićena od strane lokalne vlade, a Bernardica je klečala izvan ograde pokraj rijeke i tada je vidjela Gospu koja je izgledala ljepše no ikad prije. Kada su se događala mnoga ukazanja, uz Bernardicu su obično bili prisutni i liječnici te policajci koji bi je ispitivali poslije ukazanja."
https://hr.wikipedia.org/wiki/Lourdes
(dar mog supruga za Malu Gospu 8.9.2014.)
Blagdan je Pepelnice, kojim počinje korizma
slika:
http://radio.hrt.hr/radio-sljeme/clanak/blagdan-je-pepelnice-kojim-pocinje-korizma/112113/
''Blagdan je Pepelnice ili Čiste srijede, katolički spomendan kojim počinje razdoblje korizme koje, ne računajući nedjelje, traje 40 dana do Uskrsa. Pepelnica je početak korizmenoga vremena. To je dan pokore, razmišljanja, nemrsa i posta.
Na blagdan Pepelnice svećenik posipa vjernike pepelom uz riječi: Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti ili Obratite se i vjerujte Evanđelju! Pepeo je simbol pokore i poziv je katoličkim vjernicima da razviju duh poniznosti i žrtve, a podsjeća ih i da je Bog velikodušan i milosrdan onima koji mu se obraćaju pokorna srca.
Pepeo se dobiva od grančica palme blagoslovljenih na Cvjetnicu prošle godine. Blagoslivlja se svetom vodom i kadi tamjanom. Pepeo podsjeća ljude na njihovu prolaznost i već je u Starom zavjetu znak pokore, kajanja i poniznosti. Običaj korizme nastao je u IV. stoljeću, a propis pepela za Pepelnicu ili Čistu srijedu potječe iz XII. stoljeća. U Katoličkoj Crkvi post na Pepelnicu i Veliki petak odnosi se na vjernike od navršene 18. do 60. godine života, a nemrs za starije od 14 godina. ''
http://radio.hrt.hr/radio-sljeme/clanak/blagdan-je-pepelnice-kojim-pocinje-korizma/112113/
''Danas je Pepelnica ili Čista srijeda dan kojim započinje korizmeno vrijeme koje traje 6 tjedana ili 40 dana (ne računajući nedjelje). Evanđelje nas uči da bismo korizmeno vrijeme trebali započeti: milostinjom, molitvom i postom. Sve to treba da činimo ponizno, tiho i u skrovitosti. Korizma je vrijeme promjena!
Pepelnica ili Čista srijeda dan je pokore, razmišljanja, i prvog konkretnog djela pokore - posta i nemrsa.
U katoličkoj Crkvi dva su zapovjedna posta i nemrsa; Čista srijeda i Veliki petak. Post obavezuje sve katolike od navršene 18. do započete 60. godine života, a nemrs za starije od 14 godina. Bolesni i nemoćni nisu obavezni na opsluživanje posta i nemrsa.
Post za katolika znači uzeti samo jedan puni obrok u danu. Nemrs znači redovito jesti (uobičajena tri obroka dnevno), ali da to ne bude meso (a može biti masno). Uočiti treba ovo: u dva dana "strogog posta" (Čista srijeda i Veliki petak) nije samo post, nego, zajedno, i post i nemrs! Znači: vjernik toga dana jede samo jedan puni obrok ("do sita"), jer je post i ne jede meso, jer je nemrs!
Obred pepeljenja u današnje vrijeme je simboličan, ali za katolika ozbiljan čin. Posipanje pepelom oduvijek je simboliziralo ljudsku prolaznost, promjenu, kajanje za svoje loše postupke i istovremeno spremnost za nove, bolje korake i za obraćenje. Pepeo u Bibliji označava i stanje žalosti i nesreće.
Pepeo se dobiva od sagorjevanja blagoslovljenih grančica masline korištenih na Cvjetnicu prethodne godine. Opet simbolika, sagorjevanje znači čišćenje. Kao kad se plemeniti materijali oslabađaju od nečistoće. Osim smbolike naglasak je i na kontinuitetu.
Obred pepeljenja obično je "pod misom", poslije Evanđelja i homilije, usred otajstva euharistijske službe. Svećenik će kratkim obredom i svetom vodom blagosloviti pepeo na pladnju. Zatim će, u znak ozbiljne želje za pokorom i obraćenjem, najprije sebi, a zatim svakom prisutnom vjerniku posuti po glavi malo pepela.
Dok posipa vjernike pepelom izgovara riječi: „Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti.“ (lat: Memento homo, quia pulvis es, et in pulverem reverteris) iz knjige Postanka, s asocijacijom i aluzijom na izgon praroditelja iz raja ili „Obratite se i vjerujte Evanđelju!“ Isusov poziv iz njegova Govora na gori.
U nekim župama (ali i staračkim domovima, bolnicama) cijeli obred je upriličen kao služba riječi, izvan mise.
Pepeo je simbol pokore i pomaže nam u razvijanju duha poniznosti i žrtve. Pepeljamo se kako bismo obuzdali oholost svojih srdaca i podsjetili se da je život na zemlji prolazan.
Treba znati kako cilj ovog blagdana i korizme nije u sebičnim namjerama (dijeta, prilika za smršavjeti, dotjerati svoj izgled), već je cilj unaprijediti sebe u odnosu sa svojim bližnjima i u odnosu s Bogom. Post i dijeta nisu iste stvari. Dijeta isključuje duhovnu dimenziju posta. Kršćanski post kao temeljnu nakanu ima držati budnim tijelo i dušu, probuditi ih za pozornost prema Bogu.
Broj 40 je biblijski broj koji označava puninu vremena, savršenstvo, postizanje određenog cilja. Korizma je vrijeme od 40 dana našeg hoda. U tom vremenu nailazimo na kušnje, pitanja, različite izazove i ponude, no to je i vrijeme koje nam nudi rast i sazrijevanje.''
sa bloga Pogled unazad
hvala Ljiljani sa Facebook-a za ovaj tekst:
https://www.facebook.com/ljiljana.ozmec1/posts/1140623359311351
