BIJELI SNOVI
slika: digital artist
Kad sanjam bijelu boju, umre netko koga osobno poznam ili netko od nekog koga osobno poznam!!!
Bijele snove sanjam od 17.2.1992.
Bila sam taj dan pod strašnim stresom sanjala sam bijeli san tu noć i 2 dana nakon toga, 19.2.1992., moj tata je izgorio u požaru u kući, umro je teškom brzom i nasilnom smrti... bila je i policija i hitna i vatrogasci...
U toj kući se više nije moglo stanovati... uredila sam je nekako i prodala 1.8.1992. i preselila sa mamom u Gajnice...
Kad sanjam neki san kroz koji se proteže bijela boja i probudim se pa se sjetim bijele boje, nisam uznemirena. Samo čekam. Ništa se u meni ne događa - samo čekam.
Kad mi dođe vijest o nečijoj smrti, tad prorade emocije žalosti.
Ne mogu na to utjecati, to me ne smeta, za divno čudo, jedino mi je tužan taj trenutak saznanja o identitetu osobe koja je opet otišla svojim putem.
Moja duša uopće ne želi sanjati bijele snove, ali na to ne mogu utjecati, naravno, jer na snove ne možemo utjecati svjesno... nesvjesno možemo, ali ja još to ne znam...i od tad je tako... i mamin i tatin odlazak su pratili bijeli snovi...i tako to traje do danas...
I svačiji odlazak u Nebo (nekog koga osobno poznam ili netko od nekog koga osobno poznam) predviđaju moji bijeli snovi.
Pisala sam o tome i na portalu:
http://www.magicus.info/hr/magicus/index.php
i na portalu Knjiga sjenki pisala sam na njihovom forumu članak o bijelim snovima:
http://magija.knjigasjenki.com/viewtopic.php?f=45&t=6
i na drugim portalima...
Bijeli snovi i dalje traju...
NOVA KRAĐA MOJE 2 PJESME, ČLANICA OVOG BLOGA https://blog.dnevnik.hr/zahir/
na blogu:
https://blog.dnevnik.hr/zahir/
se nalaze moji ukradeni stihovi, evo dokaza:
Zahir.bloghr-krađa KORAK PO KORAK
KORAK PO KORAK… MOŽDA – STRANA 179 - SADRŽAJ
KORAK PO KORAK… MOŽDA – STRANA 179 – PJESMA IZ KNJIGE
KALEIDOSKOP ŽIVOTA – STRANA 192 – SADRŽAJ
KALEIDOSKOP ŽIVOTA – STRANA 192 – PJESMA
na ovom kradljivom blogu se nalaze 2 moje pjesme, crveno je označeno ukradeno!!!
https://blog.dnevnik.hr/zahir/
SVE JE REČENO TIŠINOM....
skitnici...
14OŽUJAK2012
Provodim noći u snu bez sna. Provodim dan u danu bez dana. instinikt samoodržanja. Ništa više. Kroz izričaj duše pažljivo ti se približavam, korak po korak....ali kasno ćeš saznati tajne moga sna. u toj kombinaciji metafora i simbola poklanjam ti sve misli u kojima su neki znaci, putokazi, smjerovi. Znam da i dalje imaš svoj svijet sebe u sebi...i tako ćeš dočekati novi izlaz Sunca nekog maglovitog zimskog jutra....
...tvoju riječ još nisam čula. Samo pogledom daješ izraz, samo svojim dolascima i odlascima daješ smisao...u mnogim očima ne vidim tvoje, u mnogim kretnjama ne prepoznajem tebe. A da se okrenem nekoj novoj skitnici? A možda još uvijek čeka plodove preljevanja naših pogleda, možda, korak po korak polako dođem i do pravog tebe u tebi...možda. Prevaren si od života, izgubio smješak u nekom jutru, kao usput, ugasio krijesnicu u očima...još jučer si bio čista sreća tamo gdje korak ti počinje, a sad, uplašen, slomljen poput slamke, bez najave i upozorenja...nisi kao drugi, boje te se, ne razumiju i osuđuju...ali mi...mi smo bili ti koji su imali stanje u posjedu , ratovali po našem kodeksu, matirali jedan drugog u potezu, imali smo dogovor u pogledu - dovoljan za odluku.
Ali ti još uvijek ne poznaješ detalje odsjaja mene u tebi, tebe u meni. još uvijek mi u snovima miruju linije na dlanovima, ali nismo više oni isti. Moje oči zalutale su u tvoj pogled i jednog dana tamo i ostale. Duboko negdje osjećaš to prisustvo što daje nadu za početak. ne želim više tumačiti znakove na nebu niti položaj zvijezda u kojem trenu si mi blizak, a u kojem dalek. Sve sad miruje. Zaboravljam da sam te znala, al podsjetiš me uvijek kad pomislim na tebe. Sve je to sastavni dio života, tog kaledoskopa boja i sjećanja, sadašnjih trenutaka, duhova prošlosti i onog što tek dolazi. iz etapa naših prolaznosti uvijek ćemo biti mi...oni što su se nekad ljubili. ne mogu zaboraviti sve tvoje u meni. previše te ima, kao blizanac, kao simbiot...koji uvijek zna kroz kakve neravnoteže prolaze kapi moje duše.
ovo je nepoštena igra....ali gubim je.
KOMENTIRAJ (0) * ISPIŠI * #
I stvarno je ovo nepoštena igra od ove blogerice, dobro je to napisala, iako je ukrala 2 pjesme, promiješala u svoj čušpajz i servirala na pladnju:
prva ukradena pjesma:
ORIGINAL: IZ ZBIRKE “SJENA DUŠE” NA STRANICI 179.
KORAK PO KORAK... MOŽDA
Provodim noći u snu bez sna. Provodim dan u danu bez dana. Instinkt samoodržanja. Ništa više. Kroz izričaj duše pažljivo ti se približavam, korak po korak. Kasno ćeš saznati tajne mog sna. U toj kombinaciji metafora i simbola darujem ti jedan svitak u kojem su napisani neki znaci, putokazi, smjerovi. Znam da i dalje imaš svoj svijet sebe u sebi… tako ćeš dočekati novi izlaz Sunca nekog maglovitog ljetnog jutra… Tvoju riječ još nisam čula. Samo pogledom daješ izraz, samo svojim dolascima i odlascima daješ smisao… U mnogim očima ne vidim tvoje, u mnogim kretnjama ne prepoznajem te. Ne mogu se okrenuti nekoj novoj skitnici, možda još uvijek čekam plodove prelijevanja naših pogleda, možda korak po korak polako dođem i do pravog tebe u tebi… možda.
Napisano 04.08.2004. u 14:13 na portalu iskrica weblog:
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=29733
i druga UKRADENA pjesma
ORIGINAL IZ ZBIRKE SJENA DUŠE, STRANA 192.
KALEIDOSKOP ŽIVOTA
Ne poznaš detalje odsjaja mene u tebi, tebe u meni. Još uvijek u snovima miruju linije na dlanovima, nismo oni isti. Moje oči zalutale su u tvoj pogled jednog dana i tu su ostale. Duboko u sebi osjećaš to prisustvo što daje vlažnu toplinu za svaki naš početak. Uvijek me miluje tvoja ruka, uvijek me poljube tvoje tople usne. Ne želim više tumačiti znakove na nebu niti položaj zvijezde u kojem trenutku si mi dalek, u kojem trenutku si mi blizak. Sve miruje. Zaboravljam da sam te znala, podsjetiš me uvijek kad pomislim na tebe. Sve je to sastavni dio mog života, tog kaleidoskopa boja i sjećanja, sadašnjih trenutaka i onog što dolazi. Iz etapa naših prolaznosti uvijek ćemo biti mi... vječni... što smo se ljubili. Ne mogu zaboraviti sve tvoje u meni. Previše te ima, kao blizanac, simbiot... a uvijek zna kroz kakve neravnoteže prolaze kapi moje duše.
Napisano 19.06.2006. u 10:56 na portalu iskrica weblog:
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=107329
kratak priručnik za one koji se odluče na privatnu nakladu
''Kao što je poznato svim mladim neafirmiranim autorima, proboj na književnoj sceni lako se može usporediti sa „Don Quijote“-om. Mnogi su faktori potrebni kako biste izdali svoj prvi roman i mnogi odustaju prije nego li započnu tu borbu s vjetrenjačama. Pronalaženje kvalitetne komunikacije sa izdavačima može potrajati godinama, a mnogi mladi autori nisu spremni na taj izazov. Ovim ću vam putem podijeliti osobno iskustvo koje bi mnogima moglo poslužiti ako se odluče za privatnu nakladu. Uvjerena sam da bi meni mnogo značilo da sam imala prilike pročitati ovakav tekst.
Dakle, kao i mnogi mladi autori bila sam svjesna činjenice da je put do izdavanja mukotrpan, ali ne i koliko. Na samome početku moje je mišljenje bilo sljedeće- napišem kvalitetnu knjigu i netko će me zasigurno usmjeriti ka cilju. Na žalost, stvari nisu tako jednostavne.
U moru autora, romana, pjesama i svega što se svrstava u kategoriju književnosti, teško je procijeniti kvalitetu vašeg rada. Da, prijatelji i obitelj zasigurno će vam reći kako je vaš rad kvalitetan, ali mišljenje treće osobe biti će kvalitetnije. Ne, ne morate tražiti književnog kritičara kojem ćete platiti da kritizira vaš neobjavljeni rad. U moru društvenih mreža postoje razne književne grupe, a te grupe sadrže i ljude koji vole čitati. Uvjerena sam da ćete pronaći barem dvoje sebi nepoznatih ljudi koji će biti voljni pročitati vaš rad i podijeliti svoje skromno mišljenje. Ako ste dovoljno uvjereni u kvalitetu vašeg rada- možete krenuti sa pripremama.
Dakako, potrebne su vam lektura, korektura, uredništvo, prijelom, dizajn naslovne itd.
Lektura je neizbježan dio, jer radi se o vašem interesu da svoj rad prezentirate profesionalno. Ukoliko raspolažete određenim financijskim sredstvima, uvijek možete platiti lekturu, ali ona nije jeftina. Druga opcija je potražiti nekog studenta kroatistike ili sl. da vam odradi dio lekture po sniženoj cijeni ili u najboljoj opciji besplatno.
Korektura je poželjna, ali ne i neophodna.
Uredništvo knjige je također poželjno. Osobno ga nisam zatražila, ali to ne znači da vi ne trebate. Netko tko nije sudjelovao u izradi vašeg romana objektivnije će gledati na greške i lakše vas usmjeriti na njihov ispravak od vas samih.
Nakon što je vaš tekst ispravljen od glave do pete, slijedi najskuplji dio izdavanja-prijelom, dizajn i tisak.
Dizajn naslovne- ukoliko kvalitetno baratate nekim od grafičkih programa, dizajn možete odraditi sami. Tako je bilo u mojem slučaju. Ipak, vi sami najbolje znate kakvo ruho vaša knjiga zaslužuje. Dakako, nije poželjno uzimati fotografije sa interneta jer bi one mogle biti podložene autorskim pravima. Ukoliko nemate iskustva u izradi sličnog materijala, uvijek možete zamoliti nekoga da to odradi umjesto vas ili platiti grafičkog dizajnera.
Prijelom knjige neizbježan je dio jer većina nas svoje tekstove piše u microsoft word-u A4 formata. Tekst knjige potrebno je prilagoditi za tisak. Prije nego odlučite prijelom plaćati, provjerite da li je tiskara u kojoj odlučite tiskati vaš roman voljna odraditi i pripremu za tisak -besplatno.
Tisak! Prije te posljednje faze svaki autor treba zatražiti ISBN i CIP broj. Ti brojevi služe u identifikaciji vaših radova, a traže se u NSK-u (Narodna sveučilišna knjižnica Zagreb). Taj proces je jednostavan,besplatan i iziskuje malo vremena. Također, prije zahtjeva ISBN i CIP broja pitajte tiskaru obavljaju li oni tu uslugu umjesto vas.
Tisak knjige nije nimalo jeftina stvar. Računamo li na to da je za prvu nakladu optimalna količina od 200-300 primjeraka knjige, a svaka knjiga (ovisno o veličini) ima cijenu između 20-40 kn-računajte. Ukoliko niste znali, općine i županije godišnje odvajaju određenu svotu novca za promicanje kulture. Svakako se isplati prijaviti za poticaj. Također, možete potražiti sponzore.
Vaša je knjiga otisnuta! Čestitam. Ali što sada? Nemate PR kakav posjeduju izdavačke kuće. Tu slijedi najteži dio posla. Morate se približiti čitateljima. Slijedi najstrasniji, ali i najbolji dio izdavanja. Garantiram da ćete požaliti što posjedujete telefon i mobitel, jer će se većina vašeg vremena pretvoriti u okretanje brojeva. Potrebne su vam promocije, a najbolji prostori za to su knjižnice. Knjižnice su besplatne i naravno ispunjene knjigama i ljudima koji vole iste. Možda ćete povremeno naići na pokoji odbijanac, ali nemojte dozvoliti da vas to sputava. Organizirajte promocije, gnjavite ljude vašom knjigom.
Kontaktirajte lokalne medije. Oni će vam pomoći da se vaše ime sporo ali sigurno pročuje. Najbitnije je zapamtiti ovaj savjet- KRENITE SKROMNO. Nitko nije preko noći postao S. King.
Za kraj moram napomenuti koje su pozitivne, a koje negativne strane privatne naklade.
Negativne:- velik dio posla je na vašim leđima, očekujte mnoge kritike i slabu komunikaciju s ljudima, oduzima mnogo vremena i susretanja s nepoznatim
Pozitivno:- 100% profita od prodaje knjige, velik dio je na vašim leđima- ali ste zato svjesni da je svaka kuna pošteno zarađena, očekujte kritike- ali i pozitivne, očekujte pozitivnu komunikaciju s ljudima, oduzima mnogo vremena-ali vremena koje posvećujete onome što volite!"
Autor: Književnica Jelena Hrvoj
izvor:
https://www.facebook.com/notes/knji%C5%BEevnost-izvan-polica/kratak-priru%C4%8Dnik-za-one-koji-se-odlu%C4%8De-na-privatnu-nakladu/1740286739535603
NA ŽALOST, TAKO JE
izvor: FB stranica:
https://www.facebook.com/NAJLEPSE-LJUBAVNE-PORUKE--112922028792658/?fref=photo
a sad još malo odličnog teksta, kojeg piše STEFAN SIMIĆ, prenosim ga u originalu:
"Postoje ljudi koji odglume čitav svoj život.
Odglume strast, ljubav, iskrenost, radost, prijateljstvo.
Odglume u krevetu, orgazam. Odglume na radnom mestu požrtvovanost pred poslodavcem.
Glume sreću, glume tugu, glume sve ono što se od njih traži.
Glume, glume, glume, a nemaju veze sa glumom.
Jednostavno su unutra, duboko u sebi, zavezani i zaključani.
Nisu spremni da se suoče sa svojim realnim osećanjima.
A svoju pravu ličnost drže pod ključem koja, tek, ponekad, zasija.
Sa kim god da su u društvu, oni se prilagođavaju.
To je jače od njih, osećaju tako veliki strah od neprihvaćenosti
Da ugađaju svima samo da se ne bi osetili odbačeno
Deluju dobronamerno, dok je u njima pravo žarište spremno sve da proguta
Sve što rade, rade zato što misle da se to od njih očekuje
Kada se svi smeju – smeju se i oni
Kada svi slave i igraju – slave i igraju i oni
Kada svi tuguju – tuguju i oni
Dok ih je, u stvari, realno gledano, najčešće baš briga
Negde duboko u njima postoji klica pobune i neslaganja
Tračak sumnje i titraj neizrečene ličnosti koja se buni protiv svega toga
Ali se ne usuđuje da progovori
Tačnije prigovara neprekidno, ali u sebi, dok naglas - nikada
To su oni pasivno agresivni ljudi koji na prvi pogled deluju smireno
Stvaraju utisak opuštenosti i dobrog raspoloženja
Ali kada eksplodiraju, a za to im ne treba puno, imaš osećaj kao da je proradio vulkan
Toliko se osećaju poniženo i potisnuto da su u stanju da razbiju sve oko sebe.
Setite se samo Kamijevog “stranca” kada poludi pred kraj knjige
I kada počne da govori sve ono što je godinama prećutkivao?
Ili Selimovićevog derviša?
Kakav je to život bez spontane reakcije?
Kakav je to život gde moraš neprekidno da meriš sve što kažeš i uradiš?
Šta sve natera čoveka da bude ono što nije, kakvo okruženje i porodica?
Da večito bira nečiju narav, i da se povlači spuštajući glavu?
Mislim da upravo odatle sve počinje
Sve ono za šta se posle najčešće kaže – sada je prekasno da može da se uradi bilo šta!
autor: STEFAN SIMIĆ, tekst u originalu preuzet sa Faceboka
kada emotivno nestabilne osobe pustiš u svoj život
"...Nema ništa gore, nego kada emotivno nestabilne osobe pustiš u svoj život. Prvo su ti zahvalne na povjerenju i što im uopće posvećuješ pažnju.
Kada zadovolje svoju radoznalost kreću da te kupuju i ti se uvlače pod kožu. Nakon toga počinju da se mjere sa tobom želeći da se izjednače u svemu, i da te prešutno pobede.
I na kraju, kada ih sujeta i osvetoljubivost u potpunosti uzmu pod svoje, kreću da ti prigovaraju za svaku sitnicu, da te otvoreno ruše, pred svima, iako si do jučer, za njih, bio najbolji na svijetu.
Od nekoga kome su se divili postaješ smrtni neprijatelj. Pri tom, nisi im ništa loše učinio, samo nisi pristao na njihovu igru, i pobjegao si glavom bez obzira.
Tipično je kada djevojka započne nešto sa nekim, i taj netko od velikodušne osobe postaje neiživljeni monstrum, spreman da ujeda i da se sveti.
Ili djevojka koja od zahvalnog bića postaje netko spreman da ti ispije posljednju kap krvi. Od divne košute postaje hijena.
Nesretan čovjek je nesrećan čovjek. On to nikada neće da prizna. Spreman je da priča sve najbolje o sebi, da odigra ulogu savršene osobe, ali, vremenom, kada maske počinju da padaju kreće gušenje sa njim i davljenje.
U društvu sa njima kao da se neprekidno boriš za zrak.
Jedini način je da pobjegneš i spasiš se, ali kako da bježiš kada si se vezao i obavezao?
Dijeli vas, navodno, ljubav, prijateljstvo, posao. Započeli ste nešto i ne možeš tek tako da odeš?
A i što će ljudi da kažu?
Ako je nešto ljudska kvaliteta onda je to sposobnost čovjeka da prepozna osobe sa kojima, i pored kojih, može da gradi budućnost, sve ostalo su nezasite pijavice koje samo uzimaju, uzimaju i uzimaju.
Nema teorije da ih zadovoljiš i usrećiš, do kraja, možeš samo da se survaš zajedno sa njima.
Kada se oslobodim nekog takvog, imam potrebu da trčim kao da sam upravo pobjegao iz zatvora.
Emotivna sloboda i raskidanje od lanaca kojima nas podmuklo drže je najljepša moguća sloboda na svijetu.
Čovjek treba dobro da pazi kome sve, i čemu robuje, i koga sve pušta u svoj život, sobu, pa i krevet. ..."
autor teksta: STEFAN SIMIĆ
ONA NIJE KAO TI
Ona nije kao ti... možda ti je slična po izgledu, ali tek je zaiskrila životom na ovoj planeti, još je nisam upoznala, a ti si bila utkana u moj život i zauvijek si tu ostala.
Ona nije kao ti ... možda ti je slična po iskri u očima, ali ta iskra je tek mali bljesak novog bića, koje nisam upoznala, a ti si iskrila sjajem neizmjerne sreće kad bi me vidjela.
Ona nije kao ti ... možda ti je slična po glasu, ali to je tek mali glasić, koji se javlja i kojeg nisam čula, a tvoj glas i danas čujem i ostao mi je zapisan u slušnom sustavu zauvijek.
Ona nije kao ti ... možda ti je slična po nekoj sličnosti, ali znaj .. voljet ću je, ne kao tebe, jer tebe sam voljela beskrajno, dugo, duboko i vječno, voljet ću je, jer tek mora doći u moj dom, tek se moramo upoznati, tek ćemo novi život zajedno dijeliti.
Ona nije kao ti ... nitko nikad ne može i neće biti kao ti, ali znam da ću i nju jako puno voljeti...
slika sa interneta
ZAKAŠNJELA MUDROST
''Kad ste se već dovoljno borili i mnogo prigovarali, kad ste dovoljno napakostili drugima, tada postajete mudri, uviđate da u tome nema ništa vrijednoga, ali – prekasno je, nema nikakva smisla, no, već ste učinili štetu.
Ta mudrost je samo pseudo mudrost, ona vam daje osjećaj 'kao da ste' shvatili nešto....To je tek trik ega.
Ovdje mudrost neće pomoći, kad nešto radite, u istom tom trenutku, simultano, javlja se savjest pa biste trebali vidjeti, da je ono što radite, beskorisno.
Ako to uočite, nećete moći to učiniti. Čovjek nikad neće djelovati protiv svoje savjesti. Učini li to ipak, onda to nije prava savjest, ona je sa nečim drugim pogrešno zamijenjena.
Zat,o zapamtite, onaj drugi nije nikad ni za što odgovoran, problem je u tome što nešto vrije u vama, naravno, onaj koga volite vam je najbliži.
Ne možete svoju glupost baciti na nekog stranca prolaznika, zato najbliža osoba postaje odlagalište na kojem vi i dalje gomilate svoju glupost, ali to treba izbjegavati, jer ljubav je vrlo krhka, a ako to ponavljate, ako pretjerujete, ljubavi može nestati.
Onaj drugi nikad nije odgovoran ni za što, pokušajte to trajno osvijestiti i kad god počnete pronalaziti nešto loše u drugome, sjetite se toga.
Pokušajte se zateći na djelu i odustanite ponekad od toga.
Tada molite za oproštaj.''
Osho
hvala Maji Laboš Cvjetanović za prijevod ovog odličnog teksta
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=122271
