NOVA KRAĐA MOJE 2 PJESME, ČLANICA OVOG BLOGA https://blog.dnevnik.hr/zahir/
na blogu:
https://blog.dnevnik.hr/zahir/
se nalaze moji ukradeni stihovi, evo dokaza:
Zahir.bloghr-krađa KORAK PO KORAK
KORAK PO KORAK… MOŽDA – STRANA 179 - SADRŽAJ
KORAK PO KORAK… MOŽDA – STRANA 179 – PJESMA IZ KNJIGE
KALEIDOSKOP ŽIVOTA – STRANA 192 – SADRŽAJ
KALEIDOSKOP ŽIVOTA – STRANA 192 – PJESMA
na ovom kradljivom blogu se nalaze 2 moje pjesme, crveno je označeno ukradeno!!!
https://blog.dnevnik.hr/zahir/
SVE JE REČENO TIŠINOM....
skitnici...
14OŽUJAK2012
Provodim noći u snu bez sna. Provodim dan u danu bez dana. instinikt samoodržanja. Ništa više. Kroz izričaj duše pažljivo ti se približavam, korak po korak....ali kasno ćeš saznati tajne moga sna. u toj kombinaciji metafora i simbola poklanjam ti sve misli u kojima su neki znaci, putokazi, smjerovi. Znam da i dalje imaš svoj svijet sebe u sebi...i tako ćeš dočekati novi izlaz Sunca nekog maglovitog zimskog jutra....
...tvoju riječ još nisam čula. Samo pogledom daješ izraz, samo svojim dolascima i odlascima daješ smisao...u mnogim očima ne vidim tvoje, u mnogim kretnjama ne prepoznajem tebe. A da se okrenem nekoj novoj skitnici? A možda još uvijek čeka plodove preljevanja naših pogleda, možda, korak po korak polako dođem i do pravog tebe u tebi...možda. Prevaren si od života, izgubio smješak u nekom jutru, kao usput, ugasio krijesnicu u očima...još jučer si bio čista sreća tamo gdje korak ti počinje, a sad, uplašen, slomljen poput slamke, bez najave i upozorenja...nisi kao drugi, boje te se, ne razumiju i osuđuju...ali mi...mi smo bili ti koji su imali stanje u posjedu , ratovali po našem kodeksu, matirali jedan drugog u potezu, imali smo dogovor u pogledu - dovoljan za odluku.
Ali ti još uvijek ne poznaješ detalje odsjaja mene u tebi, tebe u meni. još uvijek mi u snovima miruju linije na dlanovima, ali nismo više oni isti. Moje oči zalutale su u tvoj pogled i jednog dana tamo i ostale. Duboko negdje osjećaš to prisustvo što daje nadu za početak. ne želim više tumačiti znakove na nebu niti položaj zvijezda u kojem trenu si mi blizak, a u kojem dalek. Sve sad miruje. Zaboravljam da sam te znala, al podsjetiš me uvijek kad pomislim na tebe. Sve je to sastavni dio života, tog kaledoskopa boja i sjećanja, sadašnjih trenutaka, duhova prošlosti i onog što tek dolazi. iz etapa naših prolaznosti uvijek ćemo biti mi...oni što su se nekad ljubili. ne mogu zaboraviti sve tvoje u meni. previše te ima, kao blizanac, kao simbiot...koji uvijek zna kroz kakve neravnoteže prolaze kapi moje duše.
ovo je nepoštena igra....ali gubim je.
KOMENTIRAJ (0) * ISPIŠI * #
I stvarno je ovo nepoštena igra od ove blogerice, dobro je to napisala, iako je ukrala 2 pjesme, promiješala u svoj čušpajz i servirala na pladnju:
prva ukradena pjesma:
ORIGINAL: IZ ZBIRKE “SJENA DUŠE” NA STRANICI 179.
KORAK PO KORAK... MOŽDA
Provodim noći u snu bez sna. Provodim dan u danu bez dana. Instinkt samoodržanja. Ništa više. Kroz izričaj duše pažljivo ti se približavam, korak po korak. Kasno ćeš saznati tajne mog sna. U toj kombinaciji metafora i simbola darujem ti jedan svitak u kojem su napisani neki znaci, putokazi, smjerovi. Znam da i dalje imaš svoj svijet sebe u sebi… tako ćeš dočekati novi izlaz Sunca nekog maglovitog ljetnog jutra… Tvoju riječ još nisam čula. Samo pogledom daješ izraz, samo svojim dolascima i odlascima daješ smisao… U mnogim očima ne vidim tvoje, u mnogim kretnjama ne prepoznajem te. Ne mogu se okrenuti nekoj novoj skitnici, možda još uvijek čekam plodove prelijevanja naših pogleda, možda korak po korak polako dođem i do pravog tebe u tebi… možda.
Napisano 04.08.2004. u 14:13 na portalu iskrica weblog:
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=29733
i druga UKRADENA pjesma
ORIGINAL IZ ZBIRKE SJENA DUŠE, STRANA 192.
KALEIDOSKOP ŽIVOTA
Ne poznaš detalje odsjaja mene u tebi, tebe u meni. Još uvijek u snovima miruju linije na dlanovima, nismo oni isti. Moje oči zalutale su u tvoj pogled jednog dana i tu su ostale. Duboko u sebi osjećaš to prisustvo što daje vlažnu toplinu za svaki naš početak. Uvijek me miluje tvoja ruka, uvijek me poljube tvoje tople usne. Ne želim više tumačiti znakove na nebu niti položaj zvijezde u kojem trenutku si mi dalek, u kojem trenutku si mi blizak. Sve miruje. Zaboravljam da sam te znala, podsjetiš me uvijek kad pomislim na tebe. Sve je to sastavni dio mog života, tog kaleidoskopa boja i sjećanja, sadašnjih trenutaka i onog što dolazi. Iz etapa naših prolaznosti uvijek ćemo biti mi... vječni... što smo se ljubili. Ne mogu zaboraviti sve tvoje u meni. Previše te ima, kao blizanac, simbiot... a uvijek zna kroz kakve neravnoteže prolaze kapi moje duše.
Napisano 19.06.2006. u 10:56 na portalu iskrica weblog:
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=107329
