kada emotivno nestabilne osobe pustiš u svoj život
"...Nema ništa gore, nego kada emotivno nestabilne osobe pustiš u svoj život. Prvo su ti zahvalne na povjerenju i što im uopće posvećuješ pažnju.
Kada zadovolje svoju radoznalost kreću da te kupuju i ti se uvlače pod kožu. Nakon toga počinju da se mjere sa tobom želeći da se izjednače u svemu, i da te prešutno pobede.
I na kraju, kada ih sujeta i osvetoljubivost u potpunosti uzmu pod svoje, kreću da ti prigovaraju za svaku sitnicu, da te otvoreno ruše, pred svima, iako si do jučer, za njih, bio najbolji na svijetu.
Od nekoga kome su se divili postaješ smrtni neprijatelj. Pri tom, nisi im ništa loše učinio, samo nisi pristao na njihovu igru, i pobjegao si glavom bez obzira.
Tipično je kada djevojka započne nešto sa nekim, i taj netko od velikodušne osobe postaje neiživljeni monstrum, spreman da ujeda i da se sveti.
Ili djevojka koja od zahvalnog bića postaje netko spreman da ti ispije posljednju kap krvi. Od divne košute postaje hijena.
Nesretan čovjek je nesrećan čovjek. On to nikada neće da prizna. Spreman je da priča sve najbolje o sebi, da odigra ulogu savršene osobe, ali, vremenom, kada maske počinju da padaju kreće gušenje sa njim i davljenje.
U društvu sa njima kao da se neprekidno boriš za zrak.
Jedini način je da pobjegneš i spasiš se, ali kako da bježiš kada si se vezao i obavezao?
Dijeli vas, navodno, ljubav, prijateljstvo, posao. Započeli ste nešto i ne možeš tek tako da odeš?
A i što će ljudi da kažu?
Ako je nešto ljudska kvaliteta onda je to sposobnost čovjeka da prepozna osobe sa kojima, i pored kojih, može da gradi budućnost, sve ostalo su nezasite pijavice koje samo uzimaju, uzimaju i uzimaju.
Nema teorije da ih zadovoljiš i usrećiš, do kraja, možeš samo da se survaš zajedno sa njima.
Kada se oslobodim nekog takvog, imam potrebu da trčim kao da sam upravo pobjegao iz zatvora.
Emotivna sloboda i raskidanje od lanaca kojima nas podmuklo drže je najljepša moguća sloboda na svijetu.
Čovjek treba dobro da pazi kome sve, i čemu robuje, i koga sve pušta u svoj život, sobu, pa i krevet. ..."
autor teksta: STEFAN SIMIĆ
