Mikitarije

04.10.2020., nedjelja

Nisam stigla jučer

Jesenjin je rođen na jučerašnji dan (3. 10. 1895. - 28. 12. 1925.), a jučer nisam stigla ovdje ga se prisjetiti. Drage su mi njegove pjesme i uz neke sam plačući zaspala. Ispod ovog teksta priložit ću poveznicu za pdf zbirku njegovih pjesama, a izdvojit ću dvije. Pjesmu Breza za koju sam negdje čitala da je prva njegova pjesma i Pjesmu o keruši koju sam prvi put čitala u školi i rasplakala se na satu hrvatskog toliko da sam morala izaći van iz učionice. Na fb stranici Sekularni kalendar piše: "Stvorio je pjesništvo posvećeno selu i prirodi, s mnogo metafora koje crpi iz seoskog života i vjerovanja. Njegov drugi ciklus ima karakter pjesnikovih osobnih ispovijesti. Staljinistička je kritika oštro osuđivala "jesenjštinu", pijanstvo, razbarušeni individualizam, kavanska raspoloženja i poetizaciju huliganstva."

Ovo je Zbirka Jesenjihovih pjesama (pdf)


BREZA
Pod prozorom mojim
Bijela se breza
Prekri srebrnastim
Velom snježna veza.
Na mrežastoj krošnji
Što se s vjetrom trese
Kao sitan pervaz
Vise bijele rese.
Stoji bijela breza
I u miru snatri,
A pahulje gore
U zlatastoj vatri.
A zora lijeno
Nadolazi i štipa
I na bijelo granje
Novo srebro sipa.
1913.


(nepoznat autor)


Pjesma o keruši

Jutros rano gdje strn šumi, lupka,
gdje se bijeli trska u guguti,
sedmero je oštenila kučka,
sedmero je oštenila žuti’.

Do u sumrak grlila ih nježno
i lizala niz dlaku što rudi,
i slivo se mlak sok neizbježno,
iz tih toplih materinskih grudi.

A uveče, kad živina juri,
da zauzme motke, il’ prut jak,
izišo je tad domaćin tmurni,
i svu štenad potrpo u džak.

A ona je za tragom trčala,
stizala ga, kao kad uhode…
I dugo je, dugo je drhtala
nezamrzla površina vode.

Pri povratku, vukuć se po tmini,
i ližući znoj s bedara lijenih,
mjesec joj se nad izbom učini,
kao jedno od kučića njenih.

Zurila je u svod plavi, glatki,
zavijala bolno za svojima,
a mjesec se kotrljao tanki,
i skrio se za hum u poljima.

Nijemo, ko od milosti il’ sreće,
kad joj bace kamičak niz brijeg
pale su i njene oči pseće,
kao zlatni sjaj zvijezda u snijeg.

1915.


(nepoznati autori)

Oznake: jesenjin, pjesme


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.