Jesenjin je rođen na jučerašnji dan (3. 10. 1895. - 28. 12. 1925.), a jučer nisam stigla ovdje ga se prisjetiti. Drage su mi njegove pjesme i uz neke sam plačući zaspala. Ispod ovog teksta priložit ću poveznicu za pdf zbirku njegovih pjesama, a izdvojit ću dvije. Pjesmu Breza za koju sam negdje čitala da je prva njegova pjesma i Pjesmu o keruši koju sam prvi put čitala u školi i rasplakala se na satu hrvatskog toliko da sam morala izaći van iz učionice. Na fb stranici Sekularni kalendar piše: "Stvorio je pjesništvo posvećeno selu i prirodi, s mnogo metafora koje crpi iz seoskog života i vjerovanja. Njegov drugi ciklus ima karakter pjesnikovih osobnih ispovijesti. Staljinistička je kritika oštro osuđivala "jesenjštinu", pijanstvo, razbarušeni individualizam, kavanska raspoloženja i poetizaciju huliganstva."
Ovo je Zbirka Jesenjihovih pjesama (pdf)
BREZA
Pod prozorom mojim
Bijela se breza
Prekri srebrnastim
Velom snježna veza.
Na mrežastoj krošnji
Što se s vjetrom trese
Kao sitan pervaz
Vise bijele rese.
Stoji bijela breza
I u miru snatri,
A pahulje gore
U zlatastoj vatri.
A zora lijeno
Nadolazi i štipa
I na bijelo granje
Novo srebro sipa.
1913.