Mikitarije

23.06.2023., petak

Zaraza prošlošću

Vjerujem da ste upoznati s onim uobičajenim scenarijem kad netko vreba žrtvu, hoda polako, odmjerenim i čvrstim korakom, a žrtva bježi, trči, vrluda..., ali biva ulovljena.

Tako je i s prošlošću.

Bježiš od nje,
skrivaš joj se,
okrećeš joj leđa...
ali nema te brzine koja te joj može oteti.
Prije ili poslije -
sustigne te.

Prvo što napravi je da svojim hladnim,
crnim, ljepljivim, katranskim prstima
obuhvati tvoje srce.
Znači, napada iznutra i širi se,
poput virusa.
Zbog toga i ne znamo koga što proganja,
jer se često na prvu takva zaraza prošlošću
ne uočava.

Iako je kal prošlosti sličan
kalu živog blata, otimaš se,
a znaš da ne smiješ.
Sve dok te cijelog ne proguta
i ne uštrca crnilo kroz sve pore tvog bića.

A, tada, tek tada, se ono srce - umrtvi.
Kuc...kuc.....kuc........kuc...........kuc..............

Ako je drugo srce u blizini, osjetit će umrtvljenost,
a umrtvljeno i mrtvo srce nisu isto.

Prva se pomoć pri zarazi prošlošću pruža osluškivanjem i zagrljajem, uz oprez,
jer prošlost je zarazna.
Nju se ne popravlja, nju se liječi.






<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.