Fran i Ivor u akciji
subota, 30.05.2009.
Povratak s Goljaka, 1.dio
Eto, vratili smo se u srijedu navečer. Sve želje od prije puta su nam ispunjene osim posljednje  .Naime, Ivor je u četvrtak dobio temperaturu oko 39°C, teško mu je skidamo, brzo ponovo naraste. Pokupio je neki virus i naravno kakav je osjetljiv odmah je dobio laringitis, jučer i danas ponovo na bockama deksića radi lakšeg disanja. Ali ima upalu grla pa je i na antibiotiku. Na Goljaku smo trebali ostati do subote, ali smo po običaju otišli ranije kada smo obavili sve što smo trebali, a i kad nam se cimer razbolio (ali očito nismo dovoljno brzo "pobjegli"). Svaki dan smo imali 5 do 6 pregleda ili terapija. Bilo mi je puuuno napornije negoli svaki boravak prije toga. Obavili smo EEG, preglede kod psihologa, defektologa, logopeda, neuropedijatra i fizijatra i klasično svaki dan radna, fizikalna i senzorička terapija. Zlato moje su svi nahvalili. Svi su nalazi dobri, u svemu je taman primjereno za dob, osim u gruboj motorici. Ali i tu ga je fizijatrica pohvalila, rekla je da je puno napredovao od prethodnog boravka. Naručila nas je za početak 9. mjeseca i kazala kako vjeruje da će do onda prohodati pa da će nam to biti zadnji boravak. Iz njenih usta u Božje uši. Za vikend su nam došli tata i braco u posjetu pa da malo vidite kako smo se proveli. Ujutro smo još odradili terapije, a onda smo se uputili na ručak u Citiy centar. Prije ručka mala vožnja na tigriću:
Poslije ručka smo obišli samo dva dućana, naravno oba s igračkama!!! (turbo limač i one to play)
Ivor je u bolnici bio željan puzanja, on nije naučio toliko puno biti po rukama, pa smo na kraju popustili i čak ga pustili da puže po dućanu. Nakon toga smo se uputili na Bundek. Uživali smo u stvarno vrućem ljetnom danu odmarajući se na travi:
Naravno da smo se počastili i sladoledom:
Pa smo se spustili i do samog jezera gdje je Fran bacao kamenčiće, iako je smio u vodu do koljena (i poslušao nas je) svjedno je bio cijeli mokar. Ali nema veze jer ionako se odmah skinuo golišav. Ali kad je Ivor vidio Frana, pogodite što se desilo ;-)
Tu se nismo dugo zadržali jer iako su klinci bili namazani sunce je stvarno bilo prejako, pa smo nastavili sa šetnjicom u hladu, a poslije i odlaskom na igralište. Tu se Fran prvo malo odmorio, obnovio energiju:
A onda je nastavio kao da je tek sad jutro, pun energije za nova pentranja i skakanja
Sve to vrijeme Ivor je spavao i uživao na svježem zraku
Nakon Bundeka, a prije povrtka u bolnicu smo još stigli na rođendan "teti" Mariji (koja nam se uskoro udaje)- tako ju Fran zove. Tamo smo na žalost bili vrlo kratko, vidjeli naše S. koje već dugo nismo vidjeli, poklopali malo roštilja, Fran i tata su malo odigrali "basketa" i pravac u bolnicu. |
- 21:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #
srijeda, 20.05.2009.
Idemo na Goljak
|
Ovaj put samo jedan vrlo kratak postić. Naime pakiramo se i čim se Ivor probudi i nahranimo ga odosmo u Zagreb na Goljak sljedećih 10 dana. Iako iskreno nikad još nismo izdržali do sada baš svih 10 dana, tako da je moguće da i ovog puta "pobjegnemo" malo ranije. Ovaj vikend nam je bio buran, osim standardnih šetnji i igrališta, bili smo na dječjem festivalu "Zeko i potočić", tata je vodio i svog velikog sina na utakmicu (točnije samo prvo poluvrijeme, jer sve više od toga bi mu bilo dosadno). Ivor je bio na svom prvom šišanju kod frizerke, ja sam ga do sada već dva puta šišala kod kuće, ali je sad već došlo vrijeme za pravo šišanje! Jutros je Fran u vrtiću imao biciklijadu, pa smo svi troje bili navijati za Frana, jer je tata uzeo godišnji da nas odveze u Zagreb. Na žalost, računalo nam se pokvarilo pa nisam uspjela od svega napisati ni jedan post. A sada na nekom maloprije montiranom zamjenskom samo da se svima javim prije puta, a po povratku ću morati nadoknaditi. Nadam se da ćemo imati sreće s cimerima, s tetama terapeuticima, da Ivor neće jako plakati na vježbama, da će nas doktorica pohvaliti da smo dobro napredovali i naravno da ćemo se vratiti zdravi.... Pišem ponovo za desetak dana. |
- 13:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #
četvrtak, 14.05.2009.
Prva vožnja tramvajem
|
Ispod prozora nam grade novu tramvajsku prugu unazad nekih dva-tri mjeseca. Iako već postoje druge tramvajske linije u gradu, mi se zapravo uopće ne koristimo njima (a ni bilo kojim drugim oblikom gradskog prijevoza). Franu je naravno ova gradnja jako zanimljiva, pa je pao dogovor čim otvore prugu nas dvoje idemo na probnu vožnju, tj. njegovu prvu vožnju tramvajom. Ući ćemo na našoj stanici i napraviti puni krug koliki god on bude bio. Evo malo isječaka kako je gradnja tekla, sve su fotke uslikane s naše terase. Prvo fotka na kojoj je raskopana cesta i raskrižje zatvoreno:
Zatim, ista scena nekoliko dana poslije, imamo prugu, cesta otvorena!!!! Radnici su stvarno super radili, do koje doba navečer, svaki dan pa čak i nedjeljom (nadam se samo da su im to sve pravedno i platili )
I jučer je prvi probni tramvaj isprobavao prugu:
E sad, izbori su u nedjelju i kako je to običaj u našoj državi nekoliko dana prije izbora sve vrvi od otvaranja koječega i novih kamena temeljeca, opće je poznata poslovica: "E, da su bar izbori svake godine" I tako oni našu prugu danas svečano otvoriše uz pučke veselice, koncert Prljavaca na trgu i besplatni gradski prijevoz cijeli dan!!! Gradonalčenik se provozao cijelu trasu i to je zapravo to. Za njega je otvoreno, ali naravno ne i za svekoliko pučanstvo, možda i mi dođemo na red do sljedećih izbora. Naime, pruga, tj. njezina infrastruktura je daleko od gotovog. Mnoge poprečne ceste su još zatvorene jer prijelazi nisu asfaltirani, a rupe su prevelike za prometovanje, rasvjeta nije završena, a od tramvajskih stanica još za sada nema ni s.... A, što ćemo, navikli smo mi već na to sve. Uglavnom mi smo iskoristili najbolje što smo mogli od današnjeg dana. Na trgu smo malo pokupili večernju atmosferu slušavši probu Prljavaca. Fran je bio oduševljen svime (a kad nije  )
A plan o prvoj vožnji tramvaja koji će prolaziti nama ispod prozora smo promijenili i odlučili iskoristiti nuđenu besplatnu vožnju. Čekajući tramvaj:
Prvo sam malo preplašen
A poslije više i ne
Evo kojim smo se mi to tramvajem vozili prema kući:
Da dodam, uočite na posljednjoj fotki, Fran je ponovo u rolama, zapravo Franu skoro da više ni ne trebaju patike, uvijek ide svuda u rolama, zlato moje kako je samo brzo i super naučio rolati. Na posljednjoj stanici smo sačekali tatu i Ivora koji su došli autom i pokupili nas prema kući. |
- 23:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #
nedjelja, 10.05.2009.
Zoo vrt
|
U petak je kod nas bilo prilično veselo. Skupili smo se obiteljsko društvance, dječica jure po svim sobama, svako malo neko gladan, žedan..... Uglavnom prije rastanka, malci su dogovorili (bar onih troje koji znaju pričati) da ovaj vikend idemo u zoo vrt. Na nama velikima je bilo samo da utanačimo vrijeme polaska. Izglasali smo nedjelja poslije ručka. I tako nakon što smo se dobro naklopali (mužić je zapravo skuhao sve, a ja samo desert- pitu od jabuka, i sve je bilo super), upotpunili našu "ratnu opremu", krenuli smo. Došavši do cilja, odlučili smo prije samog ulaska u zoo vrijeme prikratiti u zoolendu čekajući ostatak ekipe. Zaboravih napomenuti da je danas bilo toplo kao da je ljeto (28°C). Ivor ima novi šeširić:  Fran mijenja role za patike. Već je super naučio rolati i sada svuda ide u rolama, a patike su nam rezerva u kolicima. (da podsjetim dobio ih je od Zeke).  Spuštam se, spuštam se:
Ljulje naravno ne možemo zaobići:
pa malo i s tatom:  A ovako se dijete koje ne zna hodati i ne smije stajati penje uz tobogan:  Ušli smo konačno u zoo. Fran gricka jabukicu: ali životinje smo promatrali samo do prvog tobogana, a tada majmuni više uopće nisu bili zanimljivi:
Pa smo se odlučili pojesti i prvi ovogodišnji sladoled. Čak je i Ivoru bio ponuđen prvi sladoled u životu, ali ništa od toga, reakcija je uobičajna kad je isprobavanje nove hrane u pitanju, blagi liz, namršteno lice i okrećem se u suprotnom smjeru od ponuđenog objekta:  Evo da vidite da smo mi stvarno i bili u zoo:  Prošli puta ga je poni ugrizao (to je bilo u 4. mjesecu, ali nikada nije iz toga posjeta nastao post jer se sljedeći dan Ivor razbolio). Ovoga puta, poučen iskustvom, Fran je bio puno oprezniji u pristupu životinjama. I Ivoru je sve bilo zanimljivo:  A kad se moj veliki dečko umorio, tata je bio super tata:
S Dravom u pozadini: Nakon zoo vrta smo još malo isprobali novu trim stazu:  a dobra je i za odmor: I za kraj samo neke od životinjica koje smo danas vidjeli: |
- 21:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #
utorak, 05.05.2009.
18 mjeseci
|
Moje malo čudo je prije neki dan, točnije 28.04, navršio punu godinu i po. Sada već svašta zna i može. Ukratko ću nabaciti sve novosti u zadnjih mjesec dana. Težak je preko 11 kg, oko 80 cm, dobio je nove cipelice (PRVE!) broj 21, u zadnjih mjesec dana su mu se zubićima pridružile još i tri četvorke, obje donje i desna gornja. Dugo su ga mučile, desni bili natečeni.... U mjesecu travanju smo bili dosta bolesni, dva puta laringitis, pa smo zbog toga odgodili i Goljak. Zbog bolesti smo i manje vježbali od uobičajnog, pa se nismo puno ni mrdnuli od prošlog mjeseca. Teta M. nam kaže da i dalje vježbamo ravnotežu u klečećem položaju, lijevi iskorak (jer desni radi puuuuuuuno češće od lijevog) te naravno stopala...za koja je na zadnjoj kontroli (25.04.) rekla da su dobra, ne super, ali dobra te smo dobili i njene upute o kupnji prvih cipela u kojima ćemo učiti stajanje. Međutim, on naravno koristi svaku slobodnu sekundicu za ustajanje, to je već izveo i nekoliko puta bez ikakvog pridržavanja i tako je sav sretan sam stajao 10-tak sekundi, prekratko da bih stigla slikati. Unazad tjedan dana je počeo i hodati kao medo na sve četiri s guzom u zraku, kako je to tek slatko. Red je da ovaj suhoparni tekst razveselim i fotkama iz travnja koje nisu do sada bile u postovima (nisu složene kronološki, nego tematski) Moje dijete je jako vrijedno. Voli usisivač, čak ima i dječji, ali naravno da zna razliku pa kad god može koristi priliku:  a voli i podove brisati:  Još jedna opsesija dugo vremena su naravno i daljinski, baterije van pa i unutra:  Inače, redovno pali printer i sav sretan iščekuje da se ispritna testna stranica. Uvlači se svuda, pa eto i u lavor:  (možete uočiti pod sobe, uvijek je takav prepun igračaka  )Počeo je bivati jako izbirljiv u izboru hrane! Najbolji doručak je kruh namazan maslacom i kakaom (pravi mamin sin), to obavezno sam poklopa:  I dalje jako voli skitati. U dućanu je uvijek u kolicima:  i obavezno ga mora tata gurati jer mene ako vidi odmah se dere i pruža rukice hoće da ga nosim, malo čudo(vište) tati se ne dere.U Billi ne propušta vožnju avionom, od prve vožnje pokazuje prstom na avion čim prođemo blagajnu:  A dječja igrališta su tek omiljene destinacije, sve mu je zanimljivo. Pentra se za svojim velikim bracom po penjalici:  Jaše kojekakve konjiće:  O ljuljama neću ni pričati, a tobogan je najbolja zabava. Najgori dio je uvijek odlazak, rijetko završava bez protesta. A već smo počeli ići i u igraonice, ali naravno samo ako nema previše djece:  U travnju smo bili i u zoo-vrtu, a ribe su bile najinteresantnije, jer su se činile najbližima:  I zadnja, na kojoj se već pripremamo za sve toplije dane:  Dodajem! Zaboravih gore napomenuti, Ivor priča mama, tata, pa-pa, duda, vau-vau. Priča on još svašta, ali ovo sigurno razumijem, ono što ponekad razumijem je idi, ajde, radi, gori.....Poečo se intezivno stiditi nepoznatih ljudi, kad ga netko pogleda, on samo okrene glavu, uf, što je to tek slatko. |
- 22:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #
nedjelja, 03.05.2009.
1. maj- praznik rada
|
Hoće li kiša, neće li, kuda ćemo, kako ćemo s Ivorom, hoće li spavati, a kada ćemo vježbati....? Tisuću pitanja bez pravog odgovora, ali eto dočekasmo i taj dan kada svi negdje roštiljalju. Izbor je pao na vikendicu u Aljmašu (ne našu, nego smo bili gosti). Ujutro smo obavili i cijelu turu vježbanja, zamotali nogice, sve popakirali kao da idemo na bar trodnevni izlet i konačno pokret. Bilo je već 11 sati, prohladno, a na putu prema odredištu nas je uhvatila kišica, vjerovali smo da je to samo nešto prolazno i na sreću bilo je. Čim smo stigli, Fran je odmah zauzeo mjesto na ljulji i nije silazio s nje sve dok klopa nije bila gotova, a glavni majstor kuhinje kao i uvijek u sličnim situacijama je bio naravno mužić:  Ivor je malo odspavao, točnije premalo, ali vrlo brzo se razbudio i bio veseljak kao i inače. Djeda Dudo i Ivor:  Nakon prefinog roštilja, mladog luka, domaćeg vina, uslijedila je prava uživancija, a i zatoplilo je. Fran i Ivor se ljuljaju, prvo je Fran zaljuljao svog malog bracu  ,a onda je odlučio da mu se pridruži:  Zatim je Ivor malo bio vozač bagera i kamiona:  A Fran i ja smo se dobacivali čudnom sklopivom loptom   Kad su Ivoru dosadila sva sredstva vožnje, odlučio je da mu je ljuljanje ipak bilo zanimljivije, pa je i krenuo putem svojih razmišljanja:   Ovaj put je djeda bio glavni koji ljulja, ali su odlučili da bi to mogli i u "krivom" smjeru:  U međuvremenu su nam došli još i moja sestra s prijateljicom i njenim sinom te moj brat i njegova obitelj, pa je bilo još veselije, 4 mušketira i jedna mala princeza. Ali, najmanji mušketir se ipak već jako umorio pa smo se mi i odmarali:  S tatom je odmaranje bilo uspješnije:  Ako se pitate, tata je prvi zaspao ;-)Za to vrijeme, Fran nije stajao, obilazili su on i Domagoj vinograd i tražili kosti dinosaura:  Ipak ih nisu našli, ali tko zna možda sljedeći put budu imali više sreće. Ali su zato pronašli i uhvatili lijepog zelenog guštera:  Nakon što su se tata i Ivor probudili, odlučili smo da se cijela ekipa (nas 8 velikih i 5 malih) uputi šetnjom do Dunava. E to je bila šetnja, prvo baš i nismo znali kojom stazom trebamo ići :-), pa smo bježali od najezde komaraca kroz šumarak i naravno na kraju se izgubili. Točnije nismo izgubili Dunav, ali smo izgubili jedni druge. U grupicama smo išli svatko svojim tempom. Naravno mi s kolicima smo bili na začelju, ali je zato Fran s Domagojem i Lukom bio na početku naše male i vesele kolone. Pa su nam jednostavno u nekom trenutku nestali iz vida, odlučili su kratiti put, pa su malo više zašli u šumu i...... Našli smo se tek kad smo se vratili u vikendicu, naravno svatko svojim putem. Šetnjica uz Dunav: Kući smo se vratili bilo je već 19.30, umorni i sretni! |
