Fran i Ivor u akciji
utorak, 05.05.2009.
18 mjeseci
|
Moje malo čudo je prije neki dan, točnije 28.04, navršio punu godinu i po. Sada već svašta zna i može. Ukratko ću nabaciti sve novosti u zadnjih mjesec dana. Težak je preko 11 kg, oko 80 cm, dobio je nove cipelice (PRVE!) broj 21, u zadnjih mjesec dana su mu se zubićima pridružile još i tri četvorke, obje donje i desna gornja. Dugo su ga mučile, desni bili natečeni.... U mjesecu travanju smo bili dosta bolesni, dva puta laringitis, pa smo zbog toga odgodili i Goljak. Zbog bolesti smo i manje vježbali od uobičajnog, pa se nismo puno ni mrdnuli od prošlog mjeseca. Teta M. nam kaže da i dalje vježbamo ravnotežu u klečećem položaju, lijevi iskorak (jer desni radi puuuuuuuno češće od lijevog) te naravno stopala...za koja je na zadnjoj kontroli (25.04.) rekla da su dobra, ne super, ali dobra te smo dobili i njene upute o kupnji prvih cipela u kojima ćemo učiti stajanje. Međutim, on naravno koristi svaku slobodnu sekundicu za ustajanje, to je već izveo i nekoliko puta bez ikakvog pridržavanja i tako je sav sretan sam stajao 10-tak sekundi, prekratko da bih stigla slikati. Unazad tjedan dana je počeo i hodati kao medo na sve četiri s guzom u zraku, kako je to tek slatko. Red je da ovaj suhoparni tekst razveselim i fotkama iz travnja koje nisu do sada bile u postovima (nisu složene kronološki, nego tematski) Moje dijete je jako vrijedno. Voli usisivač, čak ima i dječji, ali naravno da zna razliku pa kad god može koristi priliku:  a voli i podove brisati:  Još jedna opsesija dugo vremena su naravno i daljinski, baterije van pa i unutra:  Inače, redovno pali printer i sav sretan iščekuje da se ispritna testna stranica. Uvlači se svuda, pa eto i u lavor:  (možete uočiti pod sobe, uvijek je takav prepun igračaka  )Počeo je bivati jako izbirljiv u izboru hrane! Najbolji doručak je kruh namazan maslacom i kakaom (pravi mamin sin), to obavezno sam poklopa:  I dalje jako voli skitati. U dućanu je uvijek u kolicima:  i obavezno ga mora tata gurati jer mene ako vidi odmah se dere i pruža rukice hoće da ga nosim, malo čudo(vište) tati se ne dere.U Billi ne propušta vožnju avionom, od prve vožnje pokazuje prstom na avion čim prođemo blagajnu:  A dječja igrališta su tek omiljene destinacije, sve mu je zanimljivo. Pentra se za svojim velikim bracom po penjalici:  Jaše kojekakve konjiće:  O ljuljama neću ni pričati, a tobogan je najbolja zabava. Najgori dio je uvijek odlazak, rijetko završava bez protesta. A već smo počeli ići i u igraonice, ali naravno samo ako nema previše djece:  U travnju smo bili i u zoo-vrtu, a ribe su bile najinteresantnije, jer su se činile najbližima:  I zadnja, na kojoj se već pripremamo za sve toplije dane:  Dodajem! Zaboravih gore napomenuti, Ivor priča mama, tata, pa-pa, duda, vau-vau. Priča on još svašta, ali ovo sigurno razumijem, ono što ponekad razumijem je idi, ajde, radi, gori.....Poečo se intezivno stiditi nepoznatih ljudi, kad ga netko pogleda, on samo okrene glavu, uf, što je to tek slatko. |
