Fran i Ivor u akciji
petak, 21.01.2011.
Pravili smo vulkane
|
Prije malo više od mjesec dana smo "proučavali" vulkane. Prvo smo pričali što to zapravo znamo o vulkanima, zatim smo prelisatli po našim knjigama sve što imamo o vulkanima. A nakon toga smo pravili vulkane na razne načine. 1. Prvo na računalu smo simulirali vulkan. Na ovoj stranici možete podešavati neke parametre (viskoznost i plin) o kojima ovisi erupcija te ju promatrati. Naravno da ih je zapanjila najviše ona gdje su oba parametra na maksimumu jer je tada i erupcija najveća.  Morali smo ju ponavljati puno puta i ne samo taj dan. Osim promatranja pored su i jednostavna objašnjenja popratnih pojava, kao tok lave, piroklastični oblak... možete pogledati i što se zbiva u unutrašnjosti vulkana....2. Zatim smo crtali ono što nam se najviše svidjelo.
Evo Franovog crteža, a vi pogodite što je to bilo.
3. I na kraju smo i sami izazvali erupciju. U malu posudicu smo ulili vode, sode bikarbone i boje u tubi, te smo dobro sve sastojke izmješali da se sve otopi.
Zatim smo dodavali ocat i promatrali reakciju
Postupak smo ponavljali sve dok nismo potrošili ocat 
|
- 13:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #
petak, 14.01.2011.
Još malo božićnog ugođaja
|
Nekako mi je vrijeme standardno proletjelo, pa nisam stavila božićne slike. Pa evo od svega po malo, božićni miks. Kod Ivice na poslu, smo u utorak, 21.12. pripremili mali božićni domjenak. Bilo je prisutno njih 4 koji tamo rade s obiteljima. Pet dečkića, koji su baš uživali. Svatko je donio po nešto klope (većina domaće, kobase, kuleni, pršut, kiflice, kolači...čak i torta), pića tako i igračaka. Uz božićne pjesme, svjeće i razgovor vrijeme je doslovno proletjelo.
Klinci su se igrali, trčali, skakali, pravili avione....
Djeda Mraza smo dočekali kod mene na poslu, u srijedu, 22.12.2010. Od bar tridesetak dječice, pogodite tko je prvi sjedio Djedici u krilu, Ivor naravno :-)
Rado je odgovarao Djedu Mrazu na sva pitanja, pokazivao mu je i koliko ima godina.
A za to vrijeme Fran je sjedio u prvom redu, prevodio je Djedi ono što nije razumio Ivora, i smijao se šalama i vicevima koje je pričao DM.
Kada je došlo vrijeme za dijeljenje poklona, Ivor je sebi sam izvukao poklon iz vreće.
I jedna grupna
Poslije toga smo jurili i na drugi događaj u 18.00 sati, na gimnastiku gdje smo također očekivali Djeda Mraza. Ovaj puta od skoro 50-tak dječice Djedica je nosio samo jednog :-)
Franova grupa je drugi dan imala ovakvu predstavu, ja sam ga neuspješno pokušala nagovoriti da "odradi" s Ivorovom grupom, pošto je već i bio tamo. Ali to nije dolazilo u obzir, on je htio sutra biti sa svojim prijateljima.
Pošto je Ivica bio u Zagrebu taj dan povela sam i Ivora koji je dakle odradio reprizu dočeka Djeda Mraza na gimnastici i uopće nije bilo bitno što su sve starija djeca oko njega, višlja bar za jednu glavu, on je cijelo vrijeme trčao s njima, gurao se, padao... i uživao. Na kraju treninga je došao sa nekoliko novih šljiva na glavi i osmijehom od uha do uha.
Na Badnjak smo tradicionalno ručali kod bake, a popodne svi četvero smo kitili bor, koji je kao i uvijek bio visok do stropa.
Ove godine je oboren rekord, Fran je svoj poklon otvarao već u 4 ujutro  (moram priznati da nije puno ranije ni bio pod borom )Prvo fotkanje s poklonima je ipak čekalo jutro :-)
I za kraj još pokoja fotka naših uradaka u 12. mjesecu.
|
- 14:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #
subota, 01.01.2011.
Sretna nova 2011. godina!
|
Svima koji prate ovaj blog od srca želim puno ljubavi, zdravlja, sreće, uspjeha i osmjeha u novoj tek započetoj 2011. godini. Neka vam se ostvare svi vaši planovi i skrivene želje. Mi smo staru ispratili i dočekali novu kako i doliči uz punu trpezu, veselo i raspjevano.... Bili smo kao i lane kod moga brata, znači ekipa od nas 4 velika i 4 mala. Započeli smo, a kako drugačije nego klopom
Najeli smo se slavonskih delicija, od kulena, ovogodišnje kobasice, šunke, čvaraka, nekoliko vrsta sireva...  uz crni kruh sa sjemenkama i tko kaže da se ne hranimo zdravo Pripremili smo i tople sendviće (sa premazom od miksa jaja, milerama, majoneze, pileće salame i sira, njam, njam) iz pećnice jer njih klinci puno više vole nego ovo sve gore nabrojano. Ja sam ambiciozno isprobala i dvije nove vrste mafina, slanih. Bili su dosta dobri, ali djeci i ne baš primamljivi. Ivor je najviše mrgodio na njih, u stilu kako mafini, a bez čokolade  , sreća pa je šogorica napravila i takve mafine.
Dok su neki još večerali (vidi mene pri vrhu slike, već i plešem), klinci su krenuli u akciju zvanu zabava.
U dječjoj sobi se baš i nisu puno zadržali, ali su je zato ekspresno uredili kako to njima odgovara
Najžešće je bilo oko 23.30
Da bi oko 23.45 svi četvero već jaaako umorni polijegali u dnevnoj sobi uz pitanja koliko još ima do ponoći.... Ubrzo na moj znak da se krenu oblačiti, svi su u sekundi veselo poskočili i već su bili u hodniku. Naime, ponoć smo dočekali u dvorištu, gdje smo otvorili šampanjac, jasno uz odbrojavanje.
A onda smo na veliku radost djece, samo nisam sigurna da li su veselija bila mala ili velika (moj mužić i brat) djeca palili prskalice i još neka svjetleća čudesa.
Čak smo i valcer otplesali u dvorištu. Prošetali smo se i do hitne, preko puta ulice pozdraviti poznato osoblje te im zaželjeti što manje posla. Po povratku u kuću oko 00.30 klinci su bili razbuđeni pa se slavlje moglo nastaviti. Kući smo stigli oko 2, a malci su zaspali čim su sjeli u auto, na spavaći smo ih presvukli u piđamice i ubacili u krevete. Spavali su čak do oko 11. Popodne smo posjetili baku i poslije Dudu da im zaželimo sve najboljeu ovoj godini. I za kraj jedan medenko vam svima isto želi: "Sjetnu novu godinu!"
|
