Fran i Ivor u akciji
srijeda, 29.05.2013.
Ivorov rad na izložbi
U osječkoj Tvrđi u galeriji Waldinger već tradicionalno (Franov rad prije dvije godine) se svakog svibnja organizira izložba radova djece iz dječjih vrtića. Iz svakog vrtića tete šalju po svom izboru radove komisiji koja odabire neke od njih koji će biti izloženi na izložbi. Najčešće su to radovi najstarijih grupa, djece koja će najesen u školu, ali ne nužno  Ovog svibnja izložba je trajala od 13.-19. svibnja. U vrtiću su rekli da ima dosta radova djece iz Ivorove grupe i da idemo pogledati, nitko nije rekao da je 100% i Ivorov rad. On je bio potpuno u ubjeđenju da je njegov sigurno izabran. I tako smo se mi uputili u galeriji, neki jako ponosni, a neki (ja) po malo u strahu što ako nigdje ne pronađemo Ivorovo ime, moj mali miš bi se strašno ražalostio. Ali, zar ste sumnjali kao ja  Evo ga, tu piše Ivor
A, ako se pitate, pa koja je stvarno njegova, evo i samog remek djela
Ah, koja je to samo bila sreća i ponos, ali nije dugo trajala  Jer neka dječica iz njegove grupe (ustinu malo njih) su imala i dva rada. Pa su uslijedile rečenice: "Pa i ja sam crtao takav kukurujavascript:%20void(0);z, pa zašto nema i mog rada...?" Samo priča nije baš upalila dok nismo dogovorili nagradu da proslavimo ovu izložbu, ali o njoj trenutak poslije. Moj alpinista na Vodenim vratima koja su odmah pored galerije (i dalje je neuhvatljiv, bez imalo straha):
Često komentiram da je sreća što živimo u ravnoj Slavoniji jer sam sigurna da smo negdje drugdje, npr. u Austriji ništa ga ne bi spriječilo da postane uistinu alpinista, a i ovako tko zna što me čeka A sada ponovno o nagradi, po Ivorovoj želji čokoladna torta, odmah drugi dan. Ja sam ju pripremila, a dekoraciju sam ostavila umjetničkim dušama, (uočite pošto Ivor bira, osim čokoladne torte sa čokoladnim filom na vrhu su i čokoladne mrvice 
Završni touch.
 , torta je bila njaaaam |
- 22:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #
petak, 17.05.2013.
Prve pričesti
Proljeće je vrijeme prvih pričesti. Mi smo ove godine imali dva bliska prvopričesnika, moje kumče Ledu i nećaka Domagoja, baš sam se radovala oboma. I naravno kako to najčešće biva od svih nedjelja, on su imali pričest istu nedjelju u različitim župama. Na svu sreću bar ne u isti sat, Leda u 10, a Domagoj u 12 pa smo uspjeli sve stići.  Evo ljepotice u iščekivanju početka
S balkona sam imala super pogled i evo je u najsvečanijem trenutku
Sva ponosna nakon mise
A onda nakon slikavanja u drugu crkvu i ajmo i ovo nanovo  Ovdje je bila puno veća gužva, sve fotke nekako mutne, a i moj brat mi još uvijek ne da objavim fotke djece na blogu  tako da nećete vidjeti Domagoja iako je i on bio lijep u bijelom. Prvo smo ručali kod mog brata. Kad nema fotke nas i djece, evo bar jedna da vidite što su klinci radili nakon ručka, njima stvarno nikad dosadno, skupljali su puževe po dvorištu.
Poslije smo u obližnjem restoranu uz Dravu imali dogovoren ručak (ili večeru, kako se uzme) s mojim kumčetom. Baš nam je bilo lijepo pa smo se i zaboravili uslikavati sve do deserta. A evo slavljenica je rezala tortu
Prije, za vrijeme i nakon ručka kikići su jurcali po parkiću, sve fotke su sami i uslikali
Moj maneken
Bila je to jedna predivna nedjelja. |
- 22:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #
nedjelja, 05.05.2013.
Vikend u Sarajevu
|
Još negdje u 11. mjesecu smo kupili super povoljan kupon na Crnom jajetu za hotel Hayat u Sarajevu s datumom isteka 30.04. i eto dočekali smo posljednji termin da bi ga iskoristili Isto popodne kad smo krenuli na put sam dogovorila stručnog vodiča za dvosatni obilazak. Hotel nije lako pronaći, u nekoj maloj uličici za koju bi se dala kladiti da auto ne može tuda, ali eto izgubila bih takvu okladu. Unutrašnjost hotela me je ugodno iznenadila, dobili smo trokrevetnu sobu sa 4. pomoćnim ležajem, znači super Ivor se nije morao gužvati s nama u krevetu. I nakon male okrijepe pravac Baščaršija i fontana Sibilj, dogovoreno mjesto nalaženja.
Pronašli smo se s tetom, klince opskrbili kiflicama s hrenovkom, još toplima i pravac šetnja po gradu. Nismo se puno slikali da klincima to ne odvuče pažnju od zanimljivih priča, samo dvije tri. U dvorištu đamije
Skoro na kraju ture ispred vjećnice, tek sad vidim na slici moje malo spava stojećki
Fran je bio super, ali iskreno, Ivor baš i ne, kad ga je uhvatio umor to je iskazivao na sebi svojstven način , cerekao se i smijao bez prestanka, izazivajući Frana, nikako ga nismo mogli smiriti, i pričali smo smo mu i nosali ga, ali bez nekog većeg uspjeha, samo je upalilo trenutačno, ali ne i dugoročno. Bilo mi je žao zato što je Franu odvlačio pažnju pa više ni on nije htio slušati, ali dobro nisam ni inzistirala. Dio ture uz Miljacku su se njih dvojica fino istrčali, dok smo mi u miru razgovarali. Rekli smo Franu da smije pitati što god ga zanima, i onda tko nam kriv stiglo je i pitanje: "Zašto su ovdje zebre kraće označene nego kod nas?"I na kraju svega naravno večera, odabrali smo čevabdžinicu Vile Saraj, ponajviše zato što je to bilo jedno od preporučenih mjesta, a i jedno od rijetkih koje nudi pivo, inače Sarajlije jedu čevape uz jogurt kako nam je rekla vodičica Neira. Moji muški su jeli čevape, a ja pljeskavicu punjenu kajmakom, njnjaaammmm sve je bilo prefino.
Umorni i najedeni pravac u hotel, naša soba je bila u potkrovlju hotela te smo imali super pogled, evo jedne noćne
Minaret u blizini ne možete zaobići, i da, budilo me jutarnje pozivanje na molitvu u 5, ali samo mene. Na žalost drugo jutro se nismo probudili svi zdravi, Ivica je imao temperatutu preko 38 i jaku upalu grla  Doručkovali smo, čekali da tableta odradi svoje i krenuli opet na Baščaršiju. Večer prije smo Ivica i ja isplanirali kuda ćemo sve ići taj dan, svjesni da očito sada nećemo sve uspjeti, ali smo probali. Prva stanica ponovo fontana
Djeci je naravno zanimljivo mnoštvo golubova, čak toliko da je Ivor sa zemlje uzeo sasušenu koricu kruha da bi ih hranio
Tada smo im kupili posudicu pšenice da bi hranili golubove, ne moram ni dodati da su bili oduševljeni najezdom golubova na i oko njih.
I krenuo je naš obilazak, jasno da su se zaustavljali kod svih štandova, ali za divno čudo nisu tražili niti jednu jedinu igračku da im kupimo, valjda su naučili od prije da si mogu izabrati neki suvenir, nešto vezano uz Sarajevo što će ih poslije podsjećati na ovaj put, a ne plastikariju kratkog vijeka, baš sam bila ponosna na njih zbog toga.
Evo nas ponovo u dvorištu one iste đamije, htjeli smo i unutra, ali pošto nisam imala dugačku suknju, nismo mogli, planirali smo doći poslije, ali nisamo uspjeli
Nakon toga smo posjetili Staru pravoslavnu crkvu uz koju se vežu mnoge zanimljive legende. Izgrađena je u vrijeme bizantskog carstva kada se nisu smjele graditi nove crkve, ali je ova dobila posebnu dozvolu uz mnogobrojne uvjete koji su diktirali njenu zanimljivu arhitekturu, npr. u crkvi je kat jer je jedan od uvjeta rekao da mora postojati posebno mjesto za žene, a pošto crkva nije smjela premašiti zadanu visinu, ukupali su ju više od metar u zemlju pa je ulaz taman za djecu, a mi veliki se moramo sagnuti.
Unutrašnjost crkve je bogata ikonama i relikvijama
Pitanje moga sina Frana je ponovo bilo vrlo logičko i vezano uz detalj kojeg mi drugi nismo ni primijetili: "A kako se ova vrata zaključavaju, kad je brava samo izunutra, kako se onda izađe van?" Odgovor su druga vrata, pitanje je čuo i Čiko koji pazi na crkvu pa je onda i demonstrirao Franu zaključavanje s pravim ključevima, a evo i mog ključara
Pa naravno da je i mala faca to morala probati
Ivici je bilo već dosta šetnje, vratili smo se u hotel nešto gricnuti i odmoriti. Klinci su odgledali nešto crtića, a Ivica je uspio malo i odspavati. Pa smo oko 15 sati krenuli dalje, na malu utvrdu nedaleko našeg hotela. (Zaboravih, da smo prvo skrenuli u konzum po prvi ovogodišnji sladoled  ) Problem je što je utvrda na brdu, a brda u Slavoniji na svakom ćošku , jedva sam se uz veliku vrućinu i sparinu dovukla gore, ali isplatilo se, bar nas je vjetrić malo ohladio. Moj veliki je sam pakirao sebi torbu, moram ga pohvaliti na sve je mislio, djete se spakiralo kao da ide na logorovanje, između ostaloga ponio je i dalekozor Još sam se ja čudila ma što je potrpao u toliki ruksak, ali nisam zapiktivala, žurila sam pakirati odjeću i sve ostalo.
Na žalost, Ivica nije dugo bio gore već se uputio ponovo u hotel na odmor, a mi smo nakon još malo razgledanja posjetili tatu i nastavili ponovo u istraživanje malih uličica. Pronašli smo bezistan ili što bi to bilo u današnje vrijeme shoopin centar
Pa jedna od rijetkih uličica u kojoj još živi stari zanat
U međuvremenu su dečki izabrali suvenire, sada sam se sjetila da sam ih trebala slikati s njima. Fran je odabrao frulu, a Ivor drveno izrađeno postolje s kemijskom olovkom u obliku pera. Na večeru smo taksijem u Park prinčeva Tamo se stvarno isplati otići, pogled neprocjenjiv, klopa ukusna, atmosfera izuzetna, živa glazba, osoblje ljubazno...
Nije sve od našeg putu, ali je od mene za večeras. |
